Je li vaše nastojanje da smanjite količinu šećera ili ugljikohidrata uvijek neslavno završilo? Skrivate li slatkiše ili poričete da ih jedete, razmišljate li o slasticama čak i kad niste gladni, jeste li nesposobni preživjeti dan bez šećera u kavi, gaziranog pića ili energetskog napitka; osjećate li svakodnevno pad energije u popodnevnim satima, pa pomoć tražite u nečem slatkom? Ako na većinu ovih pitanja odgovarate potvrdno, vi ste ovisnik o šećeru ili ste u najmanju ruku vrlo blizu tome da to postanete. U knjizi ‘Život bez šećera’, autorice, nutricionistica Brooke Albert i dermatologinja dr. Patricia Farris, donose plan prehrane s receptima koji pomažu izgubiti neželjene kilograme, no otkrivaju i plan apstinencije od šećera s ciljem uklanjanja šećera iz organizma, što je preduvjet za dobro zdravlje i dobar unutarnji osjećaj. Mnogi misle kako lako mogu izdržati, primjerice, tri dana bez šećera, no svi koji su pokušali znaju da to nije tako, jer šećer stvara ovisnost. Trodnevni plan koji su osmislile spomenute autorice nije nimalo lako izvediv jer šećer ne podrazumijeva samo klasične slatkiše, u njihovu apstinencijskom planu zabranjeno je konzumirati mliječne proizvode, sve voće osim limuna ili limete, pšenicu i druge škrobne namirnice.

Povrće – dobri ugljikohidrati

‘Kad pročitaju naš plan obroka u trodnevnoj apstinenciji od šećera i popis namirnica, mnogi pomisle da je detoksikacija od šećera samo još jedna dijeta s niskim udjelom ugljikohidrata. Istina je da trodnevna apstinencija od šećera ne dopušta kruh, rižu ili tjesteninu, ali to je zato što škrobni ugljikohidrati uvelike sudjeluju u ovisnosti o šećeru’, kažu autorice te napominju kako su ih zamijenile dobrim ugljikohidratima, koji su bogati vlaknima, potječu iz povrća i zapravo mogu pomoći sniziti razinu šećera u krvi. Također je zabranjeno jesti mnogo masnih bjelančevina kao što su slanina ili odrezak, no umjesto toga uvode se krte bjelančevine s malo masti i mnogo povrća koje su zasitne, a ne djeluju loše na krvne žile.

Oprez sa skrivenim šećerom

Smatra se da je porast pretilosti, srčanih bolesti i dijabetesa među današnjom populacijom vrlo povezana upravo s povećanom konzumacijom šećera. No ustanovljeno je da velik dio te količine šećera potječe iz prehrane prepune proizvoda od rafiniranih žitarica (uz dodane šećere) poput bijele riže, bijelog brašna, žitnih pahuljica, krekera, kruha i slastica. Dakle, najveća opasnost krije se u skrivenim šećerima, tj. u konzumaciji proizvoda za koje ne bismo bez čitanja deklaracija ni pomislili da u sebi sadrže šećer. Naime, tijekom prerade takvih proizvoda uklanjaju se hranjive tvari i vlakna, a to uklanjanje vlakana, tj. rafiniranje čini te žitarice toliko nezdravima. ‘Da biste shvatili zašto je šećer negativac, morate shvatiti kako tijelo metabolizira šećer. Kad se šećer apsorbira u krvotok, oslobađa se hormon zvan inzulin. Inzulin je regulator metabolizma šećera i određuje njegovo iskorištavanje u tijelu. U idealnim okolnostima, stanice preuzimaju glukozu iz krvotoka i koriste je kao izvor energije. Suvišna glukoza pohranjuje se u jetri kao glikogen i naposljetku se pretvara u mast. Dakle, što više šećera jedemo, oslobađa se više inzulina i pohranjujemo više masti. Inzulin onemogućuje razgradnju masti u masnim tkivima pa kad je prisutan, mast se pohranjuje umjesto da se sagorijeva’, pojašnjava nutricionistica ovaj ‘začarani krug’ i navodi primjer svoje klijentice Jessie koja je uvijek bila mršava, iako nije puno vježbala niti pazila na prehranu. Jedino što ju je u fizičkom smislu mučilo bio je ‘višak’ oko struka – uvijek je izgledala napuhano. Njezina kosa i koža bili su bez sjaja, oko očiju je imala tamne kolutove, a strahovito joj je nedostajalo energije. Kad joj je napravila analizu prehrane, shvatila je da nesvjesno konzumira velike količine šećera i to kroz žitne pahuljice s kojima je započinjala dan, peciva, energetske pločice i alkohol. Dakle, mršavost izvana ne znači da nemate višak masti. Vaše masnoće možda se pohranjuju u potkožnom tkivu, što je puno veći razlog za brigu. Prema tome, oni koji imaju pivski trbuh ili građu oblika jabuke, a na ostalim dijelovima tijela izgledaju relativno mršavo, moraju obratiti pažnju na količinu šećera koju konzumiraju – jer upravo šećer deblja na takav način.

Izbaciti voće ili ne?

Detoksikacija od šećera znači da ćete prije svega morati konzumirati puno povrća (prije svega zelenog lisnatog), a izbjegavati kukuruz, krumpir i batat i drugo škrobno povrće, bijelo brašno, bijelu rižu, zaslađene mliječne proizvode poput aromatiziranih jogurta, gazirane sokove, ali i voće. To je za mnoge najdiskutabilnije u ovom režimu prehrane. No ako se odlučite za 3-dnevnu detoksikaciju, to ćete moći izdržati, dok u duljoj apstinenciji izbjegavajte voće visokog glikemijskog indeksa, a to su banane, ananas i lubenica.

Kako je izbacila slatko iz svojeg života, ispričala nam je i Zagrepčanka Tina Uglješić već osam godina ne konzumira rafinirani šećer i pronašla je savršene zamjene zbog kojih nije imala apstinencijskih kriza.

View this post on Instagram

A post shared by Tina Uglješić (@tugljesi) on

 “Rafinirani bijeli šećer sam odlučila izbaciti iz prehrane jer sam se zainteresirala za sirovu hranu, kao oblik prehrane koja ne podržava unos bijelog šećera. To je bilo prije osam godina, a tada sam iz prehrane izbacila i svu industrijski pripremljenu hranu, a posebno hranu koja sadrži mnoštvo aditiva, konzervansa, a između ostalog i šećera. Tako, osim šećera, ne jedem ni mlijeko i mliječne proizvode, meso, ribu, jaja te bilo koji izvor glutena.”, kaže Tina Uglješić koja je ubrzo nakon toga počela i pisati svoj blog Zelenarium. Iako su recepti koje objavljuje isključivo sirovi, nije joj želja, kaže, nagovoriti bilo koga da pređe 100% na sirovu hranu, već da što više ljudi shvati važnost unosa svježe hrane. Kriza nije bilo jer se, kako kaže, nije odrekla slatkog kao takvog, već samo bijelog šećera. Tina tako unosi slatko u obliku fruktoze (kroz voće), suhog voća (najviše datulja) ili eventualno ponekad sirovog kokosovog šećera. “Uopće mi nije bilo teško izbaciti bijeli šećer jer postoji nebrojeno mnogo recepata sa slatkim alternativama. Sjećam se da je prije nekog vremena moja kćer rekla: ‘Mama, znaš li ti da meni nitko u školi ne vjeruje da mi doma nemamo šećera?’. Moj odgovor je bio: ‘Zar nemamo?’ Drugim riječima, spontano sam ga prestala kupovati i zamijenila drugim alternativama, a da tome nisam pridavala preveliku pažnju. Nakon što sam promijenila prehranu, osjećam se odlično, nemam tolike potrebe za slatkim, a ako mi i dođe da pojedem slatko, pripremim neku sirovu slasticu koja je jako zasitna pa nikada ne pojedem puno. Imam više energije, nemam napadaje gladi, koncentriranija sam, nisam umorna nakon obroka i, što je najvažnije, ne podliježem svako malo prehladama i virozama”, zaključuje Tina.

Tekst: D. P.
Fotografija: Shutterstock