Odrastanje današnjih generacija djece i mladih velikim se dijelom odvija u virtualnim svjetovima. O stalnoj umreženosti ovih generacija govore i podaci nedavnog istraživanja Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba prema kojima gotovo svi adolescenti (njih 99,5%) imaju pristup internetu, a čak 95% pristupa internetu putem mobitela. Većina mladih danas koristi Instagram, WhatsApp, YouTube i Snapchat, a na društvenim mrežama provode više od 3 sata dnevno. Čak i predškolska djeca, u dobi od 2 do 6 godina, u prosjeku pred ekranima provode 2,4 sata radnim danom i 3 sata vikendom, kažu istraživanja. Od interneta se ne može pobjeći; on ima i niz prednosti, no baš zbog njega roditeljstvo je danas pred još većim izazovima. Drugim riječima, roditelji, odgajajući svoju djecu, trebaju, baš zbog virtualnog života, još više - širom otvoriti oči.

"Počeo sam sumnjati da se nešto čudno događa, kad mi je sin počeo izbjegavati druženja s prijateljima. Prije toga, tjednima je bio šutljiv, nezainteresiran za bilo koji oblik komunikacije, stalno se povlačio u sobu... Mislio sam, to je taj pubertet, pa 13-godišnjak je, to je valjda normalno", počinje svoju priču 44-godišnji Zagrepčanin kojemu se "alarm" upalio kad je njegov, do tada druželjubiv i aktivan sin, odjednom prestao odlaziti na igralište s prijateljima.

"Odmah sam ga, naravno, pitao što se događa; zašto se više ne druži s dečkima, a on bi mi svaki puta nešto osorno i ljutito odgovorio. Mislio sam, proći će ga, no kad se to nije dogodilo, jednog sam dana samo rekao neka izvadi bicikl iz garaže i idemo na zajedničku vožnju. U toj jednoj, opuštenoj atmosferi - jedan na jedan - pomalo se počeo otvarati. Tada sam saznao da su ga dečki 'uzeli na pik' u grupi u kojoj su se dopisivali, a što se on više upuštao u rasprave s njima i pokušavao se obraniti, to su provokacije bivale veće. Kad bi tu istu djecu susreli na ulici, ponašali bi se kao da se ništa ne događa; čak su ga i zvali na igralište, što je on odbijao", priča ovaj tata.

I, uistinu, i psiholozi potvrđuju kako mnoga djeca, nezrela i neiskusna, zapravo i nisu svjesna na koje sve načine šalju negativne poruke u virtualnom svijetu. Naime, puno je lakše "biti neugodan", "hrabar", "odvažan"… kad komunicirate preko ekrana. Unatoč tome, bol žrtve jednaka je kao i u stvarnom svijetu i, baš zbog toga, aktivnosti u virtualnom svijetu trebaju biti pod - dodatnim povećalom. Da ovakvi primjeri nisu rijetkost, pokazuju i statistike od prije nekoliko godina. Naime, značajan broj djece i mladih doživio je provaljivanje u njihov profil (16%), širenje laži (11%), blokiranje ili izbacivanje iz grupe (11%) ili poticanje drugih da ružno govore o njima (7%). Svaki šesti primio je neželjene poruke seksualnog sadržaja, a reklame koje se vrte dok gledaju YouTube ili neke druge video materijale, uglavnom nisu pod nikakvom kontrolom. Ako znamo da danas 99,5% djece i mladih koristi internet, jasno je da su te brojke još puno veće. Unatoč tome, čak četvrtina djece predškolske dobi nema nikakvu zaštitu na internetu, a da o onim starijima niti ne govorimo.

Jedan od načina kako biti siguran da vaše dijete neće gledati neprimjeren sadržaj je i aktivacija aplikacije A1 internet zaštita. Novost je to što roditelji A1 aplikaciju sada mogu aktivirati sami, bez potrebe poziva korisničke službe. Naime, roditeljska zaštita omogućuje kreiranje sigurne okoline u virtualnom svijetu, a moguće ju je aktivirati kroz Moj A1 aplikaciju . Uz nju dijete može učiti kako da sigurno i umjereno koristi internet i mobilne uređaje. Uz A1 Internet zaštitu možete svojoj djeci omogućiti da istražuju internet, instaliraju aplikacije, sigurno komuniciraju s prijateljima i obitelji, ali i s djetetom dogovoriti granice za korištenje interneta i mobilnih uređaja te spriječi pristup neprikladnom web sadržaju. Osim roditeljske zaštite, zahvaljujući A1 aplikaciji, moći ćete locirati mobilni uređaj u slučaju da se izgubi, imati pouzdanu antivirusnu zaštitu te dodatnu sigurnost za online bankarstvo i druga plaćanja putem interneta.

Mag. psihologije Tea Brezinšćan na intrenetskoj stranici Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba donosi kratki pregled spoznaja koja nam pomažu biti podrška i vodstvo djeci u svijetu koji se mijenja. Dakle, od Interneta je treba bježati, on je sastavni dio naših života, no ovih 14 činjenica treba znati:

1. Vještine korištenja Interneta ne podrazumijevaju znanja o sigurnom i odgovornom ponašanju.

2. Vrijeme za početak usmjeravanja djece je prvi kontakt s mobitelom, računalom ili tabletom.

3. Manja djeca tek razvijaju sposobnost usmjeravanja svog online ponašanja u čemu im je potrebno više izravnog nadzora i usmjeravanja.

4. S dobi nadzor dječjih online aktivnosti postaje sve manje koristan te počinje predstavljati prijetnju vašem odnosu s djetetom.

5.  Istraživanja pokazuju da su od izravnog nadzora za dječju sigurnost online mnogo važniji otvoreni odnos s roditeljem, razgovor i pravila, posebice imajući na umu da djeca danas Internetu pristupaju i daleko od naših očiju.

6. Aplikacije na kojima dijete može ostvariti kontakt s drugima (različite društvene mreže, stranice na kojima djeca mogu stvarati i dijeliti sadržaj, online igre s drugim igračima, forumi, chat i sl.) opasnije su od onih na kojima dijete vrijeme provodi samo.

7. Djeci su potrebna pravila o korištenju interneta, međutim, od samog postojanja pravila važniji je njihov sadržaj. (Još viiše o važnim pravilima potražite u našem članku „Odrastanje na internetu: Kako vratiti sigurnost u djetinjstvo?“)

8. Pravila i izravan nadzor nisu vaše jedine mogućnosti usmjeravanja djeteta – s djetetom možete zajednički provoditi vrijeme online te istraživati načine korištenja i načine na koji se može zaštititi, razgovarati o njegovim iskustvima i stavovima, razgovarati o iskustvima njegovih vršnjaka ili pričama iz medija, zamoliti ga da vas nešto poduči itd.

9. Razgovor s djetetom u kojem ćemo pokazati iskren interes za njegove interese i aktivnosti u online svijetu ili ga zamoliti da nam pokaže kako se nešto radi, djetetu šalje poruku da nam je važno znati što misli i kako se osjeća.

10. Djeca najviše uče promatrajući nas.

11. Djeca imaju pravo na privatnost – ne sjedite li s njima na igralištu u školi i slušate razgovore s drugom djecom, je li doista potrebno da čitate njihove poruke na društvenim mrežama?

12. Naša otvorenost i pristup djetetu u usmjeravanju njegovog ponašanja na Internetu doprinosi spremnosti da nam se obrati ako nešto pođe po zlu.

13. Ako se dijete susretne s iskustvom nasilja na Internetu, ono što mu je u tom trenutku najpotrebnije je naša podrška i pomoć u rješavanju problema.

14. Ne možemo u potpunosti zaštiti dijete od neugodnih iskustava na Internetu, ali možemo smanjiti vjerojatnost da će se ona dogoditi.

Tekst: D. P.
Fotografije: Profimedia