Gotovo 40% opće populacije u svijetu zahvaćeno je alergijama. Najrašireniji oblik je alergijski rinitis koji se manifestira problemima u gornjim i donjim dišnim putevima, a uzrokuju ga preosjetljivost na tvari iz okoliša. U ovo doba godine to su uglavnom pelud stabala, trave ili korovi. Curenje nosa, svrbež i peckanje očiju te kihanje najčešći su simptomi prisutni kod velikog broja ljudi od ožujka, kad cvjeta topola, do sredine rujna, dokad traje "vladavina" ambrozije. Iako je riječ o različitim simptomima, kihati i šmrcati u vrijeme kada su nam "rane" zbog pandemije koronavirusa još svježe, dodatno je opterećenje, no jedina zajednička osobina Covid-19 bolesti i proljetnih alergija je glavobolja, a i ona se samo ponekad javlja kao simptom u oba slučaja. Stručnjaci kažu kako alergije mogu utjecati na respiratorni sustav i učiniti ga krhkijim, što potencijalno znači i mogućnost lakše zaraze koronavirusom, no sve o osnovnim razlikama između ove dvije tegobe pročitajte OVDJE.

U posljednje vrijeme stručnjaci, međutim, sve više govore o izravnoj vezi “brain foga” (izmaglice ili mentalne magle) s alergenima, posebno peludnim, te pokušavaju razumjeti što se događa u našem mozgu kada je polen u zraku.

Vrtoglavica, neravnoteža, umor, mentalna konfuzija simptomi su mentalne magle, stanja koje je nedovoljno prepoznato kao zdravstveni problem, a koje utječe na sposobost razmišljanja. Opisuje se kao osjećaj mentalne konfuzije ili nedostatak mentalne jasnoće, zbog čega osobe postanu zaboravne, ali i depresivne, ako problemi s razumijevanjem i pamćenjem potraju.
Ovo stanje nije isto što i demencija, tjeskoba, depresija ili drugi mentalni problemi, iako je ustanovljeno da su simptomi “brain foga” prisutni u nekim bolestima i stanjima, poput multiple skleroze, depresije, anemije, probleme sa štitnjačom a ne samo kod alergija. Simptome pokazuju i osobe koje uzimaju neke lijekove, primjerice za regulaciju krvnog tlaka.

Tijelo reagira na alergene (pelud, plijesan, grinje i sl.) kao na napadače imunosnog sustava proizvodeći histamine, spojeve koji mu pomažu riješiti se onoga što mu smeta, u ovom slučaju alergena. Curenje nosa, svrbež, crvenilo, kihanja, pa i anaflaksija, tj. burna i nagla alergijska reakcija koja zahtijeva hitno liječenje, posljedice su preosjetljivosti na određene alergene.

Svaka upala koju tijelo proizvodi kao

odgovor na alergene remeti dijelove života koji su temelj stabilnog

mentalnog funkcioniranja, osobito san. Čak i kratkotrajni poremećaj

spavanja svake noći može dovesti do osjećaja neravnoteže, gubitka

fokusa i iscrpljenosti. I tu dolazimo do prve veze između alergije i

“brain foga”.

Druga mogućnost je da upala utječe na uši, osobito na drenažnu cijev u srednjem uhu poznatu kao Eustahijeva cijev. Kada srednje uho ne može pravilno funkcionirati, rezultat je neravnoteža, vrtoglavica i općenito osjećaj kao da vam je glava u nekakvoj magli.

Osim ovih objašnjenja, znanstvenici su također istraživali što se događa u mozgu tijekom alergijskog odgovora, a pojavilo se nekoliko zanimljivih otkrića. Jedna je studija ispitivala u kojoj mjeri alergijski rinitis utječe na kognitivnu funkciju (kontinuiranu pozornost, kratkoročno i dugoročno pamćenje te brzinu obrade informacija). Rezultati su pokazali da se mozak kratkoročno kompenzira, ali s vremenom, kako patimo od alergijskih reakcija, kognitivna aktivnost se značajno smanjuje. Alergije naprežu mozak, pokazuju rezultati, a ključne funkcije poput koncentracije i sposobnosti pamćenja, slabe što je alergijska reakcija veća.

Druga studija proučavala je mozgove miševa koji su bili izloženi uobičajenom alergenu u travi. Istraživači su otkrili pojačanu aktivnost u hipokampusu, području u mozgu koje igra važnu ulogu u spajanju informacija iz kratkoročnog pamćenja u dugoročno pamćenje. Otkrili su da alergeni izazivaju rast novih neurona (proces poznat kao "neurogeneza"), dok u isto vrijeme deaktiviraju glije, uz neurone drugu glavnu vrstu stanica u živčanom sustavu. Glije su mnogo brojnije od neurona te čine oko 50% ukupnog volumena moždanog tkiva. One su na neki način zaštitnice neurona, jer ih okružuju i pružaju im hranjive tvari i kisik, a njihova je uloga i uništavanje štetnih tvari i uklanjanje mrtvih neurona. Budući da su alergije imunološki odgovor, pronalaženje imunoloških stanica u dijelu mozga je više nego čudno. Rezultati nisu doveli do jasnog zaključka, ali snažno sugeriraju da način na koji mozak reagira na alergene nije jednostavan. Dok doživljavamo niz vanjskih reakcija, vjerojatno se još mnogo toga neistraženog događa unutar nas.

Više studija ispitivalo je povezanost između alergija i raspoloženja, uključujući depresiju, i dosljedno se pojavljuju korelacije, iako se i dalje nitko ne usuđuje donositi zaključke o izravnoj povezanosti. Neki dokazi upućuju na to da pojačana upala izaziva neurokemijske promjene koje dovode do depresivnih epizoda.

Što god uzrokuje reakcije, stručnjaci savjetuju da je kontroliranje simptoma jedini način liječenja. Antihistaminici su najbrži način za većinu ljudi koji mogu podnijeti nuspojave koje dolaze s takvim lijekovima. Drugi način je da se razvije djelomični imunitet na alergene kroz redovite injekcije onoga što vas muči. Prema istraživanjima američkog College of Allergy, Asthma and Immunology imunoterapija (hiposenzibilizacija) pomaže smanjiti simptome peludne groznice u oko 85% osoba s alergijskim rinitisom. Ovom terapijom moguće je smanjiti potrebu za uzimanjem lijekova za alergiju, ali i zaustaviti ili barem odgoditi pojavu alergijske astme, što je veoma važno jer se procjenjuje da u Hrvatskoj oko 10 posto stanovništva ima alergijski rinitis te da gotovo polovina pacijenata boluje i od alergijske astme, koja često nije na vrijeme prepoznata.

Hiposenzibilizacija traje i do tri

godine, tijekom kojih se u pravilnim razmacima, pod strogom kontrolom

liječnika, vrlo mala koncentracija alergena injicira u potkožno

tkivo (subkutano) ili se uzima pod jezik u obliku kapi

(sublingvalno). Doza se postupno povećava, ovisno o tome koliko

osoba može podnijeti bez alergijske reakcije. Tako se s vremenom

imunosni sustav navikava na alergene razvijajući veću

podnošljivost na njih. Alergijski simptomi dugotrajno se mogu

znatno ublažiti, ili čak posve nestati.

Ova vrsta terapije ima određena

ograničenja. Učinkovita je u osoba alergičnih na jedan ili

najviše dva alergena. U medicinskoj praksi sve je rjeđa klasična,

subkutana hiposenzibilizacija koja se provodi izvan sezone peluda na

koji je osoba preosjetljiva. Danas se pretežno primjenjuje

sublingvalna hiposenzibilizacija s kojom se započinje šest

tjedana prije cvatnje alergogene biljke te se nastavlja i tijekom

sezone cvatnje. Provodi se samo za neke alergene, primjerice brezu i

ambroziju te za grinje (koje su cjelogodišnji alergeni). Alergolog

na temelju pretraga odlučuje je li neka osoba dobar kandidat za

hiposenzibilizaciju.

Jedan od načina je i izbjegavanje alergene, no to je gotovo nemoguće. Potrudite se kontrolirati simptome alergije pronalaženjem tretmana koji vam odgovaraju, a ako uz već poznate simptome alergije, osjećate izmaglicu, budite uvjereni da to ne umišljate - to je stvarno, a vi u tom problemu niste sami. Samo što se o njemu malo govori. Znanost će jednom možda dati jasnije odgovore.

Tekst: D. P.
Fotografija: Shutterstock