Zapadna kultura današnjice uvelike ignorira i skriva menstrualni ciklus. Žene se uči da se „nose“ sa svim tegobama i da s time ne privlače pozornost. I tako prikrivaju svoje tegobe u strahu da ih ne bi smatrali slabima ili nejednako kompetentnima. Manjak komunikacije o toj temi i društvenog prihvaćanja potvrđuje izolaciju menstrualnog ciklusa u društvu. Reklame za uloške u kojima plava tekućina glumi krv i okolo hodaju nasmiješene žene u uskim bijelim trapericama najvjerodostojniji su dokaz koliki tabu ta tema još uvijek predstavlja. Zapanjuje i činjenica da je riječ „menstruacija“ prvi puta na televiziji izgovorena tek 1985. godine.

Da su „oni dani u mjesecu“ još uvijek prilično zatvorena tema za razgovor dokazuje broj konfliktnih majka/kći/žena/prijateljica odnosa. Za koliko žena je iskustvo prve menstruacije bilo zastrašujuće? Koliko se žena svakodnevno osjeća krivo što se u određenom periodu u mjesecu osjećaju depresivne, razdražljive, napuhnute, bezvoljne. I kako govorom, načinom ponašanja i odnosom prema vlastitom menstrualnom ciklusu utječemo na svoju djecu. I ne samo na žensko dijete jer dječak istovremeno upija uvjerenja iz roditeljskog doma prema kojima će se kasnije odnositi prema ženi. Želimo li i dalje odgajati djecu na isti način? Koliko je djevojaka u našem svijetu uistinu u miru i podršci osjetilo da su postale žene? Koju poruku i znanja o ženskoj prirodi prenosimo kćerima i drugim ženama?

Ulaskom u reproduktivnu fazu života djevojčica mijenja svoju prirodu, naime iz linearne, „muške“ prirode prelazi u cikličku „žensku“ prirodu. No, u društvu je općeprihvaćen muški, linearni princip tako da rijetko koja žena uistinu osvijesti vlastite unutarnje cikluse događaja. Naprotiv, većina žena taj ciklus zbog utjecaja društva shvaća kao linearni ponavljajući obrazac. Umjesto da se spoji sa svojim stvaralačkim energijama koje ciklus donosi. Ciklus uvelike određuje ženu u njenom životu. Stoga je vodstvo za djevojčicu tijekom prelaska iz djeteta u ženu vrlo važno. U tom je razdoblju jako bitna podrška, prihvaćanje i puno razgovora o toj temi jer se događa puno toga, a najgore što možemo dati svom djetetu u naslijeđe je ignoriranje mjesečnog ritma. Nije dovoljno kupiti uloške i reći „tako je bilo i meni“. Da se pomoć ne svodi samo na uklanjanje simptoma.

Važno je pomoći djevojčici da se spoji sa sobom. Da si dozvoli primjerice tugu koja ju preplavljuje kao odraz svijesti o smrti, o kraju starog ciklusa i gubitku, što je sve dio mjesečnog ritma. Mudro je poučiti djevojčicu da se u takvoj osjetljivoj fazi može zaštititi od vanjskih utjecaja. Najjednostavniji način je da se skloni od televizije, interneta i sličnog i tako se ograniči na bliske osobe i sebe. Da zna da je ok da u tom razdoblju treba više sna i odmora. Također da vidi da postoji faza gdje će biti više otvorena za socijalni kontakt i imati više energije za suosjećanje, savjet za prijateljicu, ili vrijeme u kojem će joj biti ugodno u prirodi. Da će se zatim u nekoj drugoj fazi ciklusa osjećati opet senzualnije, nemirnije i kreativnije. Pa da će nastupiti faza dinamičnosti u kojoj je mentalno jaka i razmišlja jasno, u kojoj je lakše učiti, komunicirati počinjati nove projekte. Neke od tih faza su manje, a neke više zahtjevne.


U pravilu ako žena ne osvještava svoje unutarnje ritmove i blokira ih, rezultat će često biti agresija, bijes i frustracija. Poveznica s tim bi bio opće poznati „predmenstrualni sindrom“, predstavljen s određenim gnušanjem i umanjivanjem žene. Svaka faza ciklusa nosi svoje energije i utječe na ženu na puno razina. Tu smo da svoje kćeri na to podsjetimo, ukažemo im na to i time pružimo podršku u osvještavanju tog dijela sebe. Najbolji primjer za mlade tinejđerice da osvijeste različite faze ciklusa je da promotre primjerice da se u pojedinoj fazi svog ciklusa žele oblačiti drugačije. Od jarkih boja, u fazi kada je puna elana i potreba za sportskim aktivnostima je povećana, do tamnih, povučenih tonova i drugačijom tendencijom izražaja tijekom introvertirane faze. Svaka od tih faza traje i izražava se drugačije kod svake pojedine žene. Bitno je da naše djevojčice poučimo da je u redu i prirodno kako god da se osjećaju jer da ciklus traje cijeli mjesec, a ne samo za vrijeme krvarenja. Neprihvaćanje raznih emotivnih stanja mjesečnog ritma je ništa više nego borba protiv vlastite prirode. Olakšat ćemo mladim ženama život podržavajući ih da ne odbacuju taj dio sebe nego da ga upoznaju i prihvate svoje unutarnje tokove koji će ih pratiti cijeli život, htjele one to ili ne, i bez obzira što društvo na to još nije spremno.

Fotografija: Profimedia