Globalna recesija koja slijedi

kao rezultat pandemije COVID -19 ima društvene i ekonomske posljedice na velik

broj obitelji, a samim time i na djecu. Američko Ministarstvo rada izvijestilo

je nedavno kako je u toj zemlji posao u travnju izgubilo više od 20,5 milijuna

ljudi, dok je stopa nezaposlenosti prešla 14,7 posto.

Wendy Mogel, klinička psihologinja i kolumnistica New York Timesa, autorica desetak knjiga o odgoju djece (njezina posljednja knjiga "Voice Lessons for Parents: What to Say, How to Say It, and When to Listen“ (Lekcije za roditelje: kako razgovarati s djecom, što reći, kako reći i kada slušati) prevedena je na brojne jezike), roditeljima koji su uslijed pandemije ostali bez posla, ili su im se znatno smanjili prihodi, savjetuje da o tom problemu otvoreno i iskreno razgovaraju sa svojom djecom jer "dječje oči i uši sve vide i čuju“. 

"Znam da većina roditelja pokušava ne opterećivati djecu odgovornostima odraslih i da im je teško razgovarati s njima o obiteljskim problemima, ali ova tema zahtijeva ozbiljan razgovor“, napisala je Mogel. Roditeljima je savjetovala da budu oprezni kada djeci daju obećanja. Umjesto toga djeci je bolje dati nadu da će se stvari popraviti. 

Sada se sigurno pitate, kako uopće započeti razgovor o gubitku posla?

Mogel savjetuje da djeci prvo

kažete da ćete imati dovoljno novca da platite račune i kupite hranu, no ako

tako i ne bude da će vam pomoći obitelj i prijatelji. Ako tražite novi

posao, ili učite nove vještine, podijelite s djecom detalje o tome što radite i

planirate. Za njih će to biti umirujuće jer će vidjeti da imate plan. Važno

je i da odgovorite na sva njihova pitanja, čak i ako je taj tip razgovara za

vas potpuno nov (neki roditelji misle da je to osjetljivija tema od razgovora o

seksu).

"Budete li staloženo odgovarali na njihova pitanja, bit ćete roditelj kojem će vjerovati i dolaziti mu s novim pitanjima“, kaže psihologinja.

Nadalje savjetuje da

ništa ne uljepšavate, već da djeci kažete „gorku istinu“. S koliko detalja, o

tome ćete sami donijeti odluku, vodeći računa o njihovom uzrastu i sposobnostima

da prihvate loše vijesti. 

„Duboko udahnite. Ostanite

mirni, budite iskreni i sažeti. Pazite i na ton svog glasa jer melodija je

često bitnija od riječi“, savjetuje Mogel. 

Važno je da ste svjesni

toga da djecu, kada razgovarate s njima o novoj situaciji koja će neminovno

utjecati i njihov život, zapravo učite o stvarnom životu. 

Vodite posebno računa o

tome da će kod male djece, ako pomisle da je gubitak posla neka tajna, neminovno

proraditi mašta. Bit će sigurni u to da vam se dogodilo nešto loše i da će

se to loše dogoditi i njima. Kao posljedicu mogu imati noćne more, mogu se bojati

biti sami u sobi ili briznuti u plač za svaku sitnica. 

Zato je važno da s njima otvoreno razgovarate ili, kako to slikovito opisuje Mogel: "Podijelite s djecom jednostavne činjenice pa ćete istjerajte čudovišta skrivena ispod njihovih kreveta.“ 

Za razliku od

predškolaca, stariju djecu više će zanimati to kako će gubitak posla utjecati

na njihov život. Pripremite se na pitanja tipa: "Hoćemo li ubrzo biti

beskućnici?" 

Njihova dramatična

predviđanja suzbit ćete tako što ćete im jasno reći što će ostati isto, a što

bi se moglo promijeniti. Recite im i da ćete uvijek s njima podijeliti nove informacije

i odgovarati na njihova pitanja. Nemojte ići previše u detalje, no dobro

se pripremite za razgovor. Budite iskreni i umirite ih tako što ćete im dati

do znanja da tražite izlaz iz situacije. Možda vas iznenade prijedlozima

što biste mogli raditi.

Također, kod ovakvih

promjena važno je dopustiti djeci da tuguju. To vjerojatno neće lijepo

izgledati. Kod mlađe djece bit će suza, zbunjenosti, ljutnje, kod starije

ignoriranja ili indiferentnosti. Ili možda obrnuto. Ljutit će se na vas jer

ovo ljeto možda neće moći ići na more. Govorit će vam da niste fer, pitat će vas

što će raditi cijelo ljeto i što da kažu svojim prijateljima. Možda vam i prigovore

da ste im to obećali i da ne ispunjavate svoja obećanja. Koliko god ta situacija

za vas bila teška, imajte razumijevanja za to da su djeca razočarana. No, vi za

to niste krivi i ne morate se braniti. Djeca to ne razumiju i možda će se početi

iskaljivati na vas. Mogel kaže da je to „dobar znak“. 

"To znači da vas slušaju i da vjeruju da ste dovoljno jaki da prihvatite njihove osjećaje“, piše Mogel. 

Budete li u takvim

situacijama osjetili kombinaciju srama i gorčine, ili ako strahujete da ćete

duže vrijeme biti nezaposleni ili čak možda da ćete se razboljeti, svakako

potražite psihološku pomoć.

Nikako nemojte djeci govoriti:

„Samo ova godina, a nakon toga sve se vraća u normalu“. Što će biti dogodine, to

nitko ne zna. Djeci obećajte samo ono što im možete pružiti. 

Ne zaboravite da se prefrontalni

korteks mozga, koji je važan za procesuiranje informacija, socijalno

prosuđivanje i predviđanje, kod djevojaka razvija do sredine 20-ih, a kod

dječaka čak kod ranih 30-ih. 

"Dok mi analiziramo, mladi ljudi u trenu skaču iz tjeskobe u ekstazu. Primjerice, kada savršeno ispeku keksiće, sami naprave masku za lice ili savladaju novu aplikaciju. Uživajte s njima u tome“, piše Mogel, savjetujući roditeljima da vrijeme koje je pred njima iskoriste kao priliku za to da svoju djecu nauče nešto novo, da budu uz njih i bolje se povežu. Možete, primjerice, s djecom čitati knjige koje su dobili za lektiru i zajedno komentirati  likove i njihove postupke. Možete smisliti i neke interne fore i tako graditi uspomene za budućnost. Ne dopustite da vam pandemija ukrade užitak i radost njihovog odrastanja.

Tekst: I. K.
Fotografija: Shutterstock