Kako obuzdati dječju želju za trošenjem novca?

Djeca počinju razumjeti snagu novca čim stanu prepoznavati svoje najdraže igračke u dućanu – već s tri godine, kaže u knjizi "Odgajam li dobro svoje dijete" dr. sc. Gordana Buljan Flander, psihologica, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Predškolci, nastavlja, već mogu pojmiti činjenicu da jenovac ključ za mnoge stvari koje oni žele. Unatoč agresivnom marketingu, roditelji su, ipak, ti od kojih djeca najviše uče – iz njihove neverbalne komunikacije, razgovora o tome kako upravljati s novcem i kako ga trošiti.

Trebamo li se čuditi dječjoj rastrošnosti kad mnoge od malena roditelji uče, čemu drugo, nego trošenju novaca? Trgovački centri postali su nova obiteljska izletišta (naravno, mislimo na razdoblje prije uvođenja epidemioloških mjera), a već odavno (posebno među ženama) poznata je činjenica da nema bolje terapije od dobrog shoppinga. Djeca koju roditelji nisu naučili samokontroli kad je novac u pitanju, i u odrasloj dobi neće moći uspostaviti ravnotežu štednje i potrošnje, zbog čega će, smatraju psiholozi, vrlo vjerojatno završiti u "živom pijesku" dugova. želite li sudjelovati u istraživanju Ekonomskog fakulteta u Osijeku na temu "Djeca potrošači", možete OVDJE ispuniti anketu. Na taj ćete način pomoći studentima kolegija Ponašanje potrošača.

Većina roditelja osjeća nelagodu kad s djecom treba razgovarati o novcu. Zašto? Čini se da je najveća prepreka njegovo skriveno značenje. Novac ili nedostatak istog ulazi u samu jezgru naših života – toga kako živimo i kako vidimo sebe u odnosu na ostale. To pitanje pokreće mnoge emocije i životne teme. Razgovor o novcu potiče susretanje s vlastitim manama, bilo da se radi o nekontroliranom trošenju ili paralizu pri donošenju financijskih odluka. Kontrola vlastitih snažnih emocija povezanim s novcem nije laka. Bez obzira na to koliko imamo, netko drugi ima više. Bez obzira na to kako mudro trošimo, štedimo ili ulažemo, još uvijek sumnjamo u svoje odluke. Možda je najteže nositi se s vezom između novca i ljubavi. Ljudi često koriste količinu svog novca da dokažu jačinu svoje odanosti, kaže G. Buljan Flander u svojem priručniku za roditelje "Odgajam li dobro svoje dijete?".

Kada i kako razgovarati?

Dijete shvaća da je novac važna karika u životu te da nam zahvaljujući njemu neke stvari postaju dostupne. Dakle, objasnite djetetu da novac osigurava lagodan život vašoj obitelji i drugim ljudima, ali nije mjerilo sreće, zadovoljstva, niti određuje odnose među ljudima.

Odnos prema novcu uči se svakodnevno kroz niz malih životnih situacija. To nije razgovor koji ćete obaviti s djetetom i tako skinuti teret s vrata. Čak su i mala djeca sposobna raspravljati o novcu i shvatiti bit uloženog i dobivenog. Ako smatrate da igračka ne vrijedi novca kojeg traže za nju, pokušajte objasniti djetetu što se sve može dobiti za toliki novac. Naravno da nećete uvijek inzistirati na disciplini, već ćete djetetu, ako to možete, priuštiti ono što želi, ali morate imati mjeru kako se ne bi dogodilo da trošenje novca shvati zdravo za gotovo. Bez obzira na stanje vašeg bankovnog računa, dijete mora biti svjesno da ne može kupiti baš sve i da roditelji mukotrpno rade kako bi im osigurali normalan život. Time dijete od malena učite odgovornosti i postaje svjesno da se za većinu stvari u životu treba potruditi.

Davanje džeparca

Prije nego što dijete krene u školu, nije mu potrebno davati džeparac. S djecom osnovnoškolske dobi davanje džeparca može biti vrlo konstruktivan način učenja raspolaganja novcem. Primjerice, neka dijete uvijek ima određeni iznos novca u svojem novčaniku, ali mu naglasite da s time mora raspolagati određeno vrijeme. Potroši li u jednom danu sve na slatkiše, mora biti svjesno da drugi dan neće dobiti ništa. Tako od malena dijete uči kako raspolagati s onim što ima, što će mu u budućnosti olakšati upravljanje kućnim budžetom.

Sloboda s "njegovim" novcem

Dijete mora biti svjesno posljedica prekomjernog trošenja. Ako u jednom danu potroši sav novac, drugi dan neće imati ništa. Tako svaki puta uči donijeti odluku te koje su posljedice tih odluka. Djetetov džeparac njegovo je vlasništvo, ali i njegova odgovornost. Mnogi roditelji griješe kad uzmu djetetu novac koji je dobilo od, primjerice, baka i djedova (naravno, riječ je o starijoj djeci koja shvaćaju vrijednost novca). Ako je novac dan djetetu, dopustite mu da ga upotrijebi na način na koji želi, te mu ponudite eventualni savjet i pomoć oko nalaženja alternativa na što bi moglo potrošiti taj novac, savjetuje G. Buljan Flander. Ono ima pravo na vlastite izbore, greške i upravljanje ovim dijelom svog života. To je ujedno i najbrži put vlastitog učenja o financijama.

Jesmo li siromašni?

Djeca se stalno uspoređuju s drugima da vide uklapaju li se u društvo, pokušavajući staviti vaš život u određeni kontekst. Prirodno je da djeca žele imati ono što i drugi imaju, ne žele biti izdvojeni, drugačiji… I vrlo su rano svjesni koliko se njihov stil života razlikuje od njihovih vršnjaka. Roditeljima je teško kad djetetu ne mogu priuštiti osnovne stvari jer za to nemaju novca. Situacija je još teža ako dijete boravi u sredini gdje većina drugih oko njega imaju puno više. Objasnite djetetu da su te tenisice ili igračke trenutačno preskupe za vas, ali da možete pokušati uštedjeti novac ili potražiti po trgovinama postoji li nešto slično, pristupačnije po cijeni. Izbjegavajte rečenicu kako nemate novaca, jer djeca pate ako se osjećaju nesigurno ili se boje neizvjesne sudbine. Ne opterećujte dijete vašom neimaštinom tako da ono bude tjeskobno zbog toga, već mu radije ponudite neku alternativu, poput štednje, objasnite mu kako puno radite, tražite novi posao ili slično, što će vam možda otvoriti mogućnost da jednog dana zaradite više. U slučaju da ste puno bogatiji od svojih susjeda i prijatelja, ne skrivajte to od djeteta, kažite mu, primjerice, da ste bili vrijedni, puno učili, imali sreću naći bolji posao ili slično što vam je omogućilo da živite dobro ili bolje od drugih. Ali, naglasite mu kako novac ne treba trošiti na nepotrebne stvari i kako je u životu puno važnije imati dobre i prave prijatelje nego hrpu igračaka s kojima ćeš se zabavljati sam.

Jedinstveni u odlukama

Novac je nerijetko sredstvo manipulacije u mnogim sferama života, pa tako, nažalost, i u obitelji. Neke majke i očevi izražavaju ljubav prema djeci i nadoknađuju vrijeme koje nisu s njima kupujući im igračke, skupu odjeću i darove. Djecu tako uče da trošenjem mogu izražavati naklonost. Još je veći problem kad u borbi za dječju naklonost roditelji imaju potpuno različite stavove o novcu – jedan roditelj je rastrošan, dok je drugi suzdržaniji s novcem i racionalnije upravlja kućnim budžetom. Nerijetko takvo mimoilaženje narušava obiteljski sklad, pa dijete prima suprotne poruke i novac počinje povezivati sa sukobom. Konflikti oko novca vrlo su često paravan za eventualne emocionalne probleme unutar obitelji, što sve utječe na dječje poimanje novca.

Škrti ili štedljivi

Najlakše je potrošiti novac, a onda ostatak mjeseca tužno plakati nad svojom sudbinom. No, opet, reći će mnogi, što će nam novac ako ga ne trošimo i ne znamo u njemu uživati. Mnogi ljudi imaju novca za lagodan život, ali neprestano zapomažu o teškim vremenima, neimaštini, spajanju kraja s krajem. Veliki broj ljudi, bez pravog razloga, živi u vlastitim financijskim strahovima koji njima i njihovoj djeci onemogućavaju neke osnovne užitke. Svatko bi trebao živjeti u skladu sa svojim mogućnostima. Ponekad ćemo si priuštiti ponešto luksuza, no ako smo imalo razboriti i financijski dobro odgojeni, znati ćemo pogoditi mjeru. Nekima je luksuz otići na obiteljski ručak u restoran, dok se drugima to podrazumijeva. Bilo kako bilo, najbolje je pronaći vlastitu formulu potrošnje i ne opterećivati se mjerilima po kojima žive drugi. Jer, trošimo li preko svojih mogućnosti, uči ćemo u minus iz kojeg se (znaju dobro svi koji su u njemu zaglavili) teško izvući, a – što je još važnije – vlastitoj ćemo djeci slati krive poruke zbog kojih će u budućnosti vjerojatno opet činiti naše pogreške.

Tekst: D. P.
Fotografije: Shutterstock