Još
Ostalo

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Što moraju znati roditelji vrlo osjetljive i povučene djece?

Važno je prihvatiti osobine ličnosti djeteta, poput povučenosti, i pružiti mu podršku, no s druge strane važno je i voditi računa da ne preraste u problem koji narušava i značajno ograničava djetetovo svakodnevno funkcioniranje

 povučeno i osjetljivo dijete i kako mu pomoći

Vrlo osjetljivo dijete više percipira, više razmišlja i intenzivnije osjeća te brže doseže svoje granice. Kako bi lakše shvatili dijete koje je vrlo osjetljivo, važno je znati da ono:

• iz svoje okoline preuzima više senzornih informacija od druge djece, čuje slabe zvukove, otkriva suptilne mirise i primjećuje detalje u okolini koje druga djeca ne primjećuju, neka hrana mu može imati prejaki okus ili mu neka tkanina može smetati (pikati ga)

• detaljnije obrađuje informacije, njegova kreativnost i intuicija potiče iz njegovog bogatog, duboko reflektirajućeg unutarnjeg života

• ima žarku empatiju prema drugima, preuzima emocije onih koji ga okružuju, dijeleći njihove uspone i padove

• lako se prekomjerno stimulira u odnosu na drugu djecu, brže se umara i treba mu više vremena za odmaranje

• često bude preopterećeno podražajima ili emocijama, događaji i situacije koje drugoj djeci predstavljaju užitak kao što su igraonice, rođendanske proslave i tematski parkovi vrlo osjetljivom djetetu mogu biti previše i lako ga preplaviti.

Dijete uz fizičku osjetljivost, može biti i emocionalno osjetljivo. Emocionalna osjetljivost odnosi se na lakoću ili teškoću s kojom dijete emocionalno reagira na različite situacije. Podrazumijeva usklađenost djeteta s njegovim osjećajima te koliko je dijete osjetljivo na tuđe osjećaje. Važno je napomenuti da jedno može isključivati drugo, odnosno dijete može biti izrazito svjesno vlastitih osjećaja, a da nije svjesno tuđih osjećaja i obrnuto. Emocionalno vrlo osjetljivo dijete pokazuje emocije poput povrijeđenosti, tuge, zabrinutosti, neugodnosti, straha, empatije ili ljutnje izravnije, čak i dramatičnije, od onih koji su manje emocionalno osjetljivi. Vrlo osjetljivo dijete može biti prepoznato kao sramežljivo, anksiozno, teže prilagodljivo promjenama, oprezno, strašljivo, plačljivo, zabrinuto da ne upadne u probleme, preplavljeno i iritirano glasnim zvukovima, jakim svjetlima, intenzivnim mirisima, taktilnim podražajima (dodirima) i gužvom, prekomjerno uzbuđeno ili ljuto. Također, može iskazivati teškoće s motoričkim planiranjem, odnosno izvršavanjem motoričkih sljedova kao što su oblačenje čarapa, udaranje lopte i sl. te se žaliti na bolove u mišićima, trbuhu, kao i ostale unutarnje bolove.

Povučenostse odnosi na prve i uobičajene reakcije djeteta na nove stvari, iskustva, mjesta, ideje ili ljude. Nekoj djeci je udobnije prilaziti i isprobavati nove stvari od samog početka, dok su druga u početku opreznija. Ova karakteristika temperamenta je usko povezana s drugom karakteristikom temperamenta – prilagodljivosti, koja se odnosi na to koliko se dijete lako prilagođava promjenama nakon njegove početne reakcije. Većina djece koja su povučena se također sporo prilagođavaju. Za povučeno dijete je prirodna reakcija odgurnuti novu hranu, odbiti novo mjesto, nepoznate osobe i nove igračke, čak i ako ih želi – oprezno je. Može djelovati apatično, nezainteresirano za svijet oko sebe, pasivno sjediti. Njemu je mnogo ugodnije maštati nego biti dio stvarnosti, no nije to samo odabralo. Prednost povučenog djeteta je da promisli prije nego što djeluje. Koliko je u nekim situacijama povučenost faktor koji otežava, u drugim pak, potencijalno štetnim, zaštitni je faktor jer djeca koja su otvorenija, brzih reakcija, mogu impulzivno donijeti odluku i nepromišljeno se upustiti u rizične situacije – povodljivija su.
Dok je s jedne strane važno prihvatiti povučenost djeteta i pružiti mu podršku, s druge strane je važno voditi računa da ona ne preraste u problem koji narušava i značajno ograničava djetetovo svakodnevno funkcioniranje jer je u tom slučaju potrebno potražiti pomoć stručnjaka.

Važno je zapamtiti da njemu svako novo iskustvo predstavlja zastrašujuću poplavu nepoznatih osjetilnih podražaja koji moraju biti obrađeni kako bi se moglo opustiti. Također, zbog svojeg zrelog razmišljanja, može zamisliti potencijalne ishode i obično želi umanjiti rizik.

Prema definicijama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Američkog psihološkog društva (APA) mentalno zdravlje se opisuje kao stanje dobrobiti, emocionalnog blagostanja, ponašajne adaptacije u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s uobičajenim zahtjevima i životnim stresovima te je sposoban produktivno pridonositi svojoj zajednici. Dakle, ukoliko djetetovo svakodnevno funkcioniranje nije značajno narušeno, a dijete ne izvještava o subjektivnom doživljaju patnje važno ga je podržavati u njegovim izborima aktivnosti i dopustiti mu njegov stil reagiranja. Suprotno tome, ako je na bilo koji način djetetu narušeno svakodnevno funkcioniranje te dijete govori o emocionalnoj patnji, važno je potražiti podršku stručnjaka mentalnog zdravlja.

Tekst: iz priručnika "Pogledajte svijet iz mojih cipela - zašto je temperament važan" Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba
Fotografija: Profimedia

Najnovije

Najpopularnije