Zdravlje kostiju nipošto ne bi smjela biti samo jedna u nizu fraza u javnozdravstvenim kampanjama, kao niti uobičajeno doktorsko zanovijetanje. Kosti i zglobovi kao glavni oslonac uspravnog stava svake ljudske jedinke nisu samo pitanje, da tako nazovem "statike i mehanike“.

Bez obzira priklanjali se biblijskim, Darwinovim ili nečijim trećim teorijama o nastanku ljudske vrste, tek unatrag nešto više od 10 godina suvremena medicinska znanost donijela je nove, u neku ruku i revolucionarne spoznaje o ulozi koštanog tkiva u općem zdravlju i time je koštano tkivo dobilo jednu sasvim novu dimenziju – kost kao endokrinološki organ.

Kost kao dinamični organ

Svojom čvrstoćom i izdržljivošću kost nedvojbeno ima zaštitnu ulogu za sve unutarnje organe, od središnjeg živčanog sustava (mozga i kralježnične moždine), do svih solidnih organa unutar prsišta i trbuha. Uz pomoć zglobnih struktura, međusobna povezanost omogućava nam kretanje, trčanje, uspinjanje, vježbanje, sve do najfinije motorike.

Građena od koštane tvari i koštanih stanica, kroz cijeli život se izgrađuje i razgrađuje, a ta dinamika remodelacije uvjetovana je aktivnošću kako koštanih stanica koje nazivamo osteoblastima i osteklastima, tako i nizom vanjskih čimbenika poput hormona, vitamina, minerala i niza okolišnih čimbenika poput prehrane, izlaganja suncu i kretanju.

Uloga vitamina D u zdravlju kostiju

Makar uloga vitamina D nije nepoznata, kao ni njegova važnost u očuvanju zdravlja kostiju, smatram da još ne postoji dovoljna razina osviještenosti važnosti vitamina D, kako u svakodnevnoj medicinskoj praksi, tako i u svakodnevnom životu.

Vitamin D sintetizita se u dubljim slojevima kože prilikom izlaganja suncu i u nizu složenih metaboličkih procesa, dominantno u jetri i bubrezima, pretvara se u aktivni oblik, koji po mnogočemu ima odlike hormona. Važnu ulogu ima u apsorpciji kalcija iz probavnog sustava, a sve je više znanstvenih dokaza o ulozi manjka vitamina D u nizu autoimunih bolesti, kao i malignih bolesti. Budimo iskreni, te bolesti su u stalnom porastu i tu konvencionalna medicina mora napraviti zaokret i veći naglasak staviti na preventivno djelovanja. Da dodatno ilustriram i budem kristalo jasan, jednu od najčešćih bolesti koštanog tkiva, osteoporozu, puno manje ima smisla liječiti kada se dijagnosticiraju multiple frakture koštanog tkiva, u odnosu na fazu manjka vitamina D. Možda se moje dijagnostičko promišljanje neće svakome svidjeti, no konvencionalna medicina će uvelike vratiti povjerenje naših pacijenata, kada se s najčešćim kroničnim bolestima modernog doba s puno više entuzijazma i angažmana uhvatimo u koštac na preventivnoj razini. Tu prvenstveno je važno obuhvatiti sve rizične skupine kojima nedostaje vitamina D, poput djece, trudnica, žena u postmenopauzi, osoba tamnije puti, osobito onih koje su migracijskim kretanjima životnu sreću potražile u hladnijim predjelima zemaljske kugle.

Osteokalcin – nešto sasvim novo!

Jedno od otkrića novijih medicinskih spoznaja je objašnjenje uloge osteokalcina u ljudskom tijelu. Osteokalcin je proizvod koštanog tkiva koji se pojačano stvara pod tlačnim ili vlačnim opterećenjima kostiju. Njegova uloga je prvenstveno metabolička uloga jer pomaže održavanju zdrave ravnoteže u metabolizmu ugljikohidrata nešto izravnije, a putem aktivnosti adiponektina, posredno utječe na dobru ravnotežu metabolizma masti.

Ne ulazeći u sve detalje uloge osteokalcina u ljudskom zdravlju, samo bih htio naglasiti nešto što bi trebalo dodatno utjecati na liječničku frazeologiju o važnosti kretanja. Da dodatno pojasnim, često čujemo od naših liječnika da se trebamo kretati, da je to jako važno za naše zdravlje i za naš krvožilni sustav. Nažalost u nedostatku vremena da se pacijentu objasne neke ključne stvari po pitanju liječenja i općenito očuvanja vlastitog zdravlja, često istom tom pacijentu šaljemo poruku da se mora kretati jer je to tako doktor rekao i obično tu priča završava. A o postotku provedbe tih istih preporuka da ne govorim. Otkriće uloge osteokalcina i njegove važnosti u kontroli niza kardiovaskularnih čimbenika, od inzulinske rezistencije, dislipidemije, šećerne bolesti i mnogih drugih, nismo ni svjesni koliku pacijenti imaju moć u svojim rukama, ukoliko im u dovoljnoj mjeri osvijestimo važnost jedne tako banalne stvari – kretanja.

Sportaši kao modeli

Bez ikakvih negativnih konotacija, posao modela i supermodela je pokazati tjelesnu ljepotu. U ovom kontekstu cilj mi je projicirati ulogu sportaša kao modela, odnosno supermodela, u smislu naoko nevidljive, ali postojane unutarnje ljepote postignute hormonalne ravnoteže, zdravog krvožilnog sustava, natjecateljskog duha naučenog na uspone i padove, u konačnici nekoga koji svojim sportskim rezultatima izaziva divljenje širih masa. Da bi tome bilo tako, preduvjet su svakodnevni naporni treninzi, puno kretanja u najrazličitijim oblicima i mnogo odricanja.

Na sreću dosezi suvremene medicine su takvi, da i sportaši s tipom 1 šećerne bolesti, najrazličitijim bolestima štitnjače i drugim bolestima metabolizma su, uz neosporni talent i sportske predispozicije, kandidati za medalje i na najvišim natjecanjima.

Tekst: dr. Božidar Perić, specijalist interne medicine, Poliklinika Perić - Staničić