Adolescencija je složeno razvojno razdoblje samo po sebi. U njemu su mladi suočeni s izazovima pronalaženja svog načina bivanja na ovome svijetu, spoznavanja tko su i po čemu se razlikuju od drugih te kako uspostaviti i održavati kvalitetne odnose s drugima. Čini se da adolescenti imaju već dovoljno posla s postizanjem navedenog cilja u ovom fluidnom svijetu, a sada je pred njima još jedna teškoća u obliku pandemije koronavirusa. Nemogućnost funkcioniranja normalnog života, posebice interakcije s vršnjacima, njima teško pada, pa u Udruzi Roda navode 5 savjeta kako im olakšati situaciju i funkcioniranje. Vrijeme krize, kažu, ujedno otvara nove prilike, pa je moguće da se u cijeloj situaciji stvori prostor za jačanje povezanosti između mladih i članova njihove primarne obitelji.

1. Podržite ih u izražavanju osjećaja
I u tome da možda osjećaju razne emocije – od straha, panike, uznemirenosti, zbunjenosti, do ljutnje, frustracije, bijesa, a nekad i ravnodušnosti. Sve emocije su u uredu i bitno je dopustiti (i potaknuti ih) da ih osjećaju. Kako je adolescencija burno razdoblje, tako su i emocije koje doživljavaju intenzivnije. Moguće je da će biti anksiozni i tjeskobni (recentna istraživanja pokazuju da se sve više mladih bori s time), pogotovo suočeni s dvije krizne i nepredvidive situacije, uz koje se istovremeno pitaju: "Kako bi se sada trebao/trebala osjećati? Koje emocije je u redu pokazati?" I kako se ne bi počeli brinuti još više, bitno je normalizirati njihove reakcije i osjećaje, što možemo učiniti tako da kažemo: "U ovakvoj situaciji u potpunosti je normalno da se osjećaš tako" ili "Mnogo se ljudi osjeća kao i ti, to je sasvim normalno za ovu situaciju."

2. Pokažite razumijevanje za to da im je teško
Kao što smo prethodno spomenuli, adolescentima ova situacija može predstavljati veći izazov, s obzirom na razvojnu fazu u kojoj se nalaze, kada im je potrebno više prostora i druženja s vršnjacima. Nekada možda i neće shvaćati zašto je potrebno ostati doma, pa se potrudite objasniti im (razgovarati s njima kao mladim osobama, ne naređivati) kako njihovo ponašanje utječe na druge i što mogu učiniti da si pomognu. Pomognite i sebi i njima da izađu iz "moramo... " u "izabrali smo ostati doma jer tako štitimo i sebe i druge". Iako se druženje s prijateljima uživo i izvan kuće ne može usporediti s virtualnim druženjem, potaknite ih da ostanu u kontaktu s prijateljima (telefonski poziv, video poziv i sl.) i da pronađu način na koji će ostati povezani. Radije im postavljajte pitanja koja će ih potaknuti da razmišljaju kritički i kreativno, nego da im dajete savjete ili "pametujete". Mladi (kao i mi odrasli) "ne čuju" dobro kada im govorimo svisoka i kao da znamo bolje od njih. Usmjeravajte ih, ne naređujte.

3. Potaknite ih da se angažiraju u pomoći drugima
Istraživanja su pokazala da se adolescenti osjećaju bolje i korisnije kad pomažu drugima. Zamolite ih da provjere sa starijim susjedima u zgradi treba li im što, dogovorite se s njima kako mogu pomoći bakama i djedovima koji su sad najpotrebitiji, potaknite ih da razmišljaju što oni mogu učiniti da olakšaju situaciju najranjivijima. Usmjeravanje fokusa na druge stvari može pomoći pri smanjenju anksioznosti i straha. Također, preporučuje se izbjegavati konstantno gledanje i čitanje vijesti i traženje informacija na društvenim mrežama. Potaknite ih da usmjere pažnju na nešto što ih veseli, opušta ili zabavlja, a ako žele pratiti vijesti, neka to ograniče na 2-3 puta dnevno i neka čitaju provjerene i pouzdane stranice institucija poput HZJZ-a, stožera civilne zaštite, Ministarstva zdravstva, itd.

4. Dopustite im da se sami brinu o svojem rasporedu i obavezama
Pustite ih da određuju svoj ritam, kada se bude, kada izvršavaju obaveze i kada idu spavati. Naravno, objasnite im da je bitno imati dnevnu rutinu i strukturu, ali dopustite im da sami odrede kako će ona izgledati. (Možete ih uputiti na ove smjernice). Mladi imaju drugačiji ritam spavanja i sada kada nema škole u koju moraju fizički odlaziti, dopustite im da odrede svoj tempo.

5. Pozabavite se svojim osjećajima i svojim ponašanjem
Djeca i mladi vide kako se mi ponašamo, što osjećamo i što se s nama događa, čak i ako se nama čini da to dobro skrivamo. Bitno je proraditi svoje osjećaje, uzeti vremena za sebe ako nam je potrebno, porazgovarati s nekime o tome kako nam je, jer mladi uče od nas i veća je vjerojatnost da ako smo anksiozni i preplašeni, da će i oni biti. Razmislite o tome koje načine suočavanja s ovim stresnim situacijama vi koristite, u čemu se promijenilo vaše ponašanje u proteklom razdoblju. Razmislite na koji način to koristi vama, a na koji vašim ukućanima. Kako nas u avionu upućuju na to da „u slučaju opasnosti, prvo zbrinemo sebe, a onda djecu i ostale ranjive skupine", tako vrijedi i u ovoj kriznoj situaciji.

Izvor: Udruga Roda
Fotografija: Profimedia