Kako odgojiti emocionalno inteligentno dijete, tema je ovogodišnje konferencije Mliječni zub koja će se održati 13. i 14. ožujka u Kraš Auditorijumu u Zagrebu. Među brojnim govornicima, iz Slovenije stiže Marko Juhant, najpoznatiji slovenski pedagog i autor brojnih knjiga o odgoju, čovjek koji je uspio potaknuti na razmišljanje društvo na svim razinama, naglašavajući ne samo djetetova prava, već i dužnosti kao sastavni dio zdravog odgoja.

Jedan ste od najpoznatijih pedagoga u Sloveniji, autor brojnih knjiga za djecu, možete li reći kakva su djeca danas generalno i na čemu bi, općenito gledajući, trebalo najviše poraditi?
Većina djece je previše zaštićena. Ne doživljavaju posljedice svojih postupaka i svojih izbora. Roditelji ih vrlo pažljivo prate i kradu im iskustva - djeca više ne mogu samostalno rješavati ni sitne nesuglasice, a kamoli ozbiljnije svađe. Roditelji preuzimaju svu odgovornost na sebe, a djeca se ne uče samostalnosti. Stalna prisutnost roditelja, baka, djedova, učitelja... veliki je problem. Meni je nezamislivo da neka djeca prvi puta ostanu sama kod kuće tek s 12 godina.

Možete li usporediti odgoj danas i nekada? Naime, roditelji su nekad bili puno veći autoritet nego danas. Ponekad se čini kako se neki roditelji boje vlastite djece i njihovih reakcija pa im u svemu popuštaju. Koje su po vašem mišljenju mane suvremenog odgoja?Najveća greška je strah da će dijete trpjeti psihološku štetu ako mu bude naređeno ili zabranjeno. Ako čuje "Ne!“, dijete već plače, a majke misle da su loše mame ako dijete plače. No tako dijete samo izražava svoje neslaganje. Svakih nekoliko godina svjedoci smo novih odgojnih metoda. Trenutačno je to potpuna suptilnost prema bebi i osjetljivost na sve njezine potrebe, čak i one sitne signale. Zbog takvog pretjerano zaštitničkog odnosa, dijete postaje narcisoidno - želi sve, ali mu istovremeno nedostaje empatije prema ljudima oko sebe. Ukratko, roditelji stvaraju razmaženu djecu koja su fokusirana isključivo na sebe. Nadalje, djeca danas pohađaju previše izvanškolskih aktivnosti, no neće im to dati izvrsnost, jer uspješna djeca su ona s kojima se puno radi doma i koja se u vlastitom domu osjećaju voljeno. Bezuvjetna ljubav je ono što djetetu najviše treba.

Suautor ste popularne knjige "Čuvar djetetovih dužnosti". Što vas je potaknulo na pisanje takve knjige? Možda činjenica da se neprestano naglašavaju dječja prava, no što je s obvezama? Možete li dati nekoliko savjeta roditeljima koje bi trebale biti djetetove svakodnevne obveze kako bi se razvijalo na pravilan način.
Problem nastaje kad sva službena tijela razgovaraju samo o pravima. Ali dijete ne sazrijeva jer je dobilo neka prava. Sazrijeva jer je obavilo svoj posao! Pravo na obrazovanje ostvaruje se tako što dijete sudjeluje u nastavi, uči kod kuće i redovito obavlja domaće zadatke. Tako bi trebalo biti i kod kuće; dijete treba pomagati u svim za njega primjerenim zadacima bez da ga se za to nagrađuje ili mu se plaća. Koliko novca majka dobiva zato što obavlja većinu kućanskih poslova? Ništa. Svako dijete treba samo ujutro napraviti svoj krevet, to je minimum koji od njega treba tražiti.

U jednom intervjuu rekli ste kako je važno da djeca dožive i neuspjeh te se nauče nositi s porazom dostojanstveno. No danas se čini kako roditelji drže djecu pod staklenim zvonom i štite ih od svega i svakoga. Mnogi i rješavaju vršnjačke sukobe umjesto njih. Što biste im savjetovali?
Roditeljima bih predložio da zamisle užasan scenarij: da imaju još dva mjeseca života. Što biste naučili svoju djecu u ta dva mjeseca? Želite li im kupiti novi telefon ili ih naučiti kuhati? Biste li ih naučili peći jaja, praviti kolače, popraviti patentni zatvarač ili možda vezati cipele? Do kraja osnovne škole dijete mora savladati oko 120 kućanskih obveza. Neke od njih odnose se na pripremu hrane, druge na kupnju hrane, potom čišćenje, pospremanje... U dobi kada završava osnovnu školu dijete već mora biti u stanju sigurno zamijeniti žarulju i znati gdje su osigurači. Tko nosi ono što kupuju od automobila do kuhinje - mame ili djeca? Već petogodišnjaci mogu nositi neke stvari iz trgovine. Još jedna stvar, ako može izvaditi čokoladu iz ormara, može ju i staviti i u ormar, a mnoga djeca to ne čine. Ukratko, napravite plan kao da vas nema za dva mjeseca, tj. plan kako vaše dijete može funkcionirati samostalnije nego što to trenutačno čini. Roditelji bi trebali odvojiti vrijeme za odgajanje, umjesto da rade sve umjesto djeteta, pod izgovorom da će oni to brže obaviti. S djecom to nerijetko ide vrlo polagano, ali s vremenom stječu iskustvo i dođu do faze kada većinu toga ipak mogu sami baviti. Roditelji su tada tu samo da kontroliraju i po potrebi potiču.

Razgovarala: Danijela Petrov
Fotografije: Profimedia