Kako na kraj s lošim ocjenama? Ova tehnika pomaže brže i bolje učiti!

Svako dijete je doživjelo lošu ocjenu ili barem lošiju od očekivane. Interesantno je da neka djeca ne pridaju veliku pažnju tome, dok drugoj ista situacija stvara velike probleme. Stres zbog škole može doseći itekako velike razmjere, od bolova u trbuhu, glavobolje, povišene temperature, plača pa sve do situacija kada dijete razvije toliko paničan strah od škole da je potrebna pomoć stručnjaka.

Mehaničko učenje bez razumijevanja ne pokazuje značajne rezultate. Djeca uče na način da mogu reproducirati naučeno, ali ako im se postavi neko potpitanje u vezi reproduciranog gradiva, najčešće ne znaju odgovoriti. Dijete se treba naučiti da uči sa razumijevanjem i kritički (aktivno učenje) te da takvu naviku primjenjuje svakodnevno.

Vrlo je bitno da razgovarate s djetetom o potrebi aktivnog učenja i logičkog pamćenja gradiva. Budite uvijek tu kada je djetetu teško s gradivom, uputite ga na pogreške u načinu učenja. Također ne zaboravite dati pohvalu za svaki uspjeh, pa kako se vama taj uspjeh činio malim. Svaki pomak djeteta prema boljem i daljnje poticanje od strane roditelja može dovesti do sve značajnijih rezultata.

Ponekad djeca ne mogu procijeniti koliko im vremena treba da bi naučili određeno gradivo te zbog toga budu u stisci s vremenom. To također prati određena razina stresa. Dijete se u takvim situacijama boji da neće stići naučiti određeno gradivo ili napisati zadaću, može postati anksiozno te mu je iz tog razloga automatski učenje još teže. Djeca se već od početka školovanja trebaju navikavati na osmišljavanje plana učenja. Dijete će više naučiti ukoliko rasporedi učenje na svaki dan umjesto da uči samo pred pismeni/usmeni ispit.

Također je bitno u svakodnevno učenje uvrstiti vremenski dovoljne pauze kako bi se dijete odmorilo te sa većom energijom nastavilo učiti (npr. sat vremena učenja, pola sata pauze, pa opet sat vremena učenja). Tu roditelji trebaju pomoći djetetu napraviti optimalan plan učenja te pratiti drži li se dijete postavljenog plana. Dijete samostalno treba napraviti svoj raspored za koji procjenjuje da će ga moći ispuniti. Roditelj nipošto ne smije nametati svoj, ali treba upozoriti dijete ako je raspored nerealan (npr. ako ima previše ili premalo vremena za određenu aktivnost).

Najlošiji način učenja je tzv. kampanjsko učenje.Riječ je o intenzivnom učenju veće količine odgađanog gradiva u kratkom vremenu te zbog takvog tipa učenja dolazi do iscrpljenosti, napetosti i frustriranosti.

Uputite dijete da je gradivo potrebno više puta ponoviti kako bi se zaista naučilo i zapamtilo na duže vrijeme.

Svako dijete radije bi se igralo vani, provodilo vrijeme kod prijatelja, igralo igrice na kompjuteru i sl. Ponekad se zbilja teško natjerati na učenje. Stoga je bitno da se djetetu osiguraju ugodni i adekvatni uvjeti za učenje– vlastita soba sa stolom (ili barem samo stol na neki način udaljen od razgovora ukućana i ostalih zvukova). Također, prostor treba biti dovoljno osvijetljen te se djetetu trebaju osigurati mir i tišina. Ako dijete ne voli učiti uz potpunu tišinu, korisna je glazba bez teksta koja neutralizira tišinu ili zvukove iz okoline (zvukovi prirode, orijentalna glazba i sl.)

Za uspješno učenje potrebna je koncentracija koja se kod djece lako i često gubi. Zato je potrebno maknuti iz djetetova vidokruga sve što bi dodatno otežavalo održavanje koncentracije- časopisi, videoigrice, televizor, radio, kompjuter...

Teškoće s pažnjom su uobičajene, ali ako je dijete dekoncentrirano dulje vrijeme, potrebno je saznati razloge. Ponekad djeca imaju “probleme“ zbog kojih ne mogu učiti (“nesretna zaljubljenost“, problemi s prijateljima i dr.). No, djeca također mogu imati poremećaje pažnje i zbog iste se ne mogu uspješno koncentrirati i mirno sjediti. Potrebno je razgovarati sa djetetom te ga podržati, osnažiti i motivirati za učenje, ali i raditi na rješenju problema koje ono ima.

Pokazatelj da dijete nije koncentrirano na gradivo jest kada dulje vrijeme čita određeni tekst, a ne može prepričati o čemu je u tekstu riječ. Roditelj može pomoći konkretnim savjetima djetetu, primjerice da nakon svakog odjeljka ponovi na glas o čemu je čitao, da piše sažetke, bilješke, obilježava tekst različitim bojama (svaka boja pokazuje važnost određenog dijela) i dr. Također je korisno ako dijete prvo uči teže i njemu nezanimljivo gradivo, jer je tada odmorniji i koncentracija je veća. Primjerice, ako dijete ima više smisla i želje za učenje povijesti, a manje za kemiju, radije neka počne upravo sa savladavanjem gradiva iz kemije.

Bez obzira na to koliko se dijete mučilo s gradivom ili koliko roditelj želi da dijete ima što bolje ocjene, nije dobro da roditelj piše zadaću umjesto djeteta. Svaka ocjena treba biti odraz djetetova truda te ga prema tome ocjena treba nagraditi ili kazniti. Dijete u školi i školskim obvezama stvara svoje radne navike. Ako nauči da postoji netko tko će ga uvijek “spašavati“, ono neće razviti odgovornost u odnosu prema svojim školskim i jednog dana radnim obvezama. To ne znači da roditelj ne smije pomoći djetetu oko zadaće, ako se to zatraži od njega. Bitno je voditi računa o tome da roditelj pruži pomoć djetetu kako nešto naučiti, pojasni mu nepoznate pojmove, pomogne u organizaciji vremena, ali ne treba preuzeti djetetove obaveze (npr. ne treba roditelj čitati zadanu lektiru i napisati sastavak).

Objasnite djetetu što se očekuje od njega kad je učenje u pitanju. Neka ta očekivanja budu dovoljno visoka, ali realna s obzirom na djetetove mogućnosti (npr. očekujem da na vrijeme i redovito pišeš domaću zadaću, da nosiš pribor u školu...). Dajte mu/joj do znanja da ste tu za sva pitanja i da ste uvijek dostupni za pomoć. Nije dobro razvijati strah kod djeteta da vam se boji povjeriti u vezi nečega što ga/ju muči. Pohvalite djetetov trud i napredak.

Dobro je sa djetetom odrediti sankcije zbog neizvršavanja školskih obveza. Bez obzira na to kakav školski uspjeh dijete ima, treba u svakom trenutku znati kakve će posljedice imati ako se ne bude dovoljno zalagao/la (npr. zabrana gledanja TV-a, igranja neke igrice...) Ne trebate sjediti s djetetom cijelo vrijeme dok piše zadaću. Bitno je da dijete zna da ste mu na raspolaganju.

Evo tehnike koja djeci može pomoći da brže i lakše zapamte gradivo. Tehnika se sastoji od pet koraka (tekst je preuzet iz knjige “Učenje ne mora biti mučenje” Jorga Knoublacha) .

1. KORAK Č = Čitati letimično
Cilj letimičnog čitanja je dobiti najbolji mogući pregled prije prelaska na detalje. Kako dobiti pregled? Na kraju svakog poglavlja često je dat sažetak. Taj sažetak je mudro pročitati na početku. Zatim “preleti” štivo. Čitaj naslove i negdje neku rečenicu (pogotovo one istaknute, podebljane i sl.). Ako postoje tablice i slike, dobro ih pogledaj (često slika prikazuje više od onoga što se riječima može iskazati).

2. KORAK P = Pitati se
Dobra su tzv. policijska pitanja: tko?, kako?, gdje?, što?, kada?, zašto? Ovim korakom poboljšava se koncentracija i povećava motivacija.

3. KORAK Č = Čitanje
Prilikom čitanja potrebno je obratiti pozornost na nekoliko stvari: pronađi glavnu misao (ono osnovno o čemu tekst govori); to je prva razina pri čitanju; ako ne pronađeš glavnu misao, druge razine nemaju bitan značaj ; podcrtavaj i označavaj tekst; preporučujemo korištenje markera kojim se tekst jednostavno ističe (podcrtava se ono što treba zapamtiti, odnosno ono što je novo, a ne ono što već znaš; ono što pri ponavljanju želiš uočiti na prvi pogled, nemoj podcrtavati više od onog što je stvarno potrebno); aktivno čitaj - samog sebe uvijek treba podsjećati na to da želiš razumjeti i zapamtiti pročitano

4. KORAK P = Pamćenje
Kada si gotov/a s čitanjem, podigni pogled s knjige i reci svojim riječima što je pisac želio reći. Pamti pisanjem bilješki sa strane, tj. pribilježi vlastite primjedbe o glavnim mislima uz rub stranice. Glasno izgovaraj misli. Više od polovice ukupnog vremena učenja trebalo bi se pozabaviti 2. i 4. korakom, tj. pitanjem i pamćenjem.

5. KORAK P = Ponavljanje
Svaki put kada se nešto nauči, treba pročitano odmah provjeriti. Tako će se spriječiti da se isto zaboravi već istog dana. Daljnja ponavljanja mogu uslijediti kasnije. Razmjerno dobro sredstvo protiv zaboravljanja je ponavljanje gradiva u određenim vremenskim razmacima: nakon 2, 8 i 30 dana.

Tekst: brošura “Mali savjeti za uspješno učenje” Hrabrog telefona
Fotografije: Profimedia