Gledajući mnoge roditelje oko sebe, osjećam kao da mnogi pokušavaju pod svaku cijenu osigurati si mir i djetetovo odobravanje, tražeći načine da ono ne zaplače, ne dobije napadaje tantruma, da nas član obitelji pusti na miru, ili da nam možda nadređeni ne stvara probleme i ne prijeti otkazom. Uspijete jednom, dvaput pa se to krene pretakati na različite segmente vašeg dana, vaših tjedana i na kraju života. Pa se dogodi da imamo učitelje koji podilaze učenicima, jer ne žele probleme s njihovim roditeljima, roditelje koji podilaze djeci samo da ovi ne krenu stvarati probleme i protestirati. Time, zapravo, ništa dobroga ne dobivamo u konačnici. Za trenutak kupljenog mira dobivamo djecu koja su totalno neotporna na bilo kakvu vrstu frustracije, a od njih ih nećemo moći štititi cijeli život i zaskočit će ih potpuno nespremne i nesigurne. Ne očekujete valjda da ćete umjesto njih rješavati svakodnevne nesporazume ili konflikte s vršnjacima, profesorima ili kasnije suradnicima na poslu?

Sve dalje od sebe

Odgovor na pitanje iz naslova zapravo je ovaj: ne vodi nigdje gdje ćete se dobro osjećati, odvodi vas još dalje od vas samih, vašeg autentičnog "ja" koje se negdje pogubilo u prolazu. Zašto neki ljudi toliko podilaze drugima? Iz straha? Iz pogodnosti koje će iz toga možda dobiti, skupljanja bodova ili nešto treće. To je pitanje koje svatko treba odgovoriti za sebe. Ako ne znamo postaviti granice sebi i onima oko sebe (bez obzira na to o kome se radilo), teško da ćemo biti u konačnici ispunjeni i zadovoljni. Zato je toliko knjiga napisano koje pokušavaju objasniti kako reći "ne" (očito ni to ne znamo više, a kao malenima to nam je bila glavna riječ!!!), i kako uopće reagirati na način koji nama odgovara, a da pritom nikoga drugoga ne ugrožavamo. Famozna asertivnost. I nju moramo učiti. Stalno iznova! Pa se nađemo u moru pokušaja da uopće shvatimo što želimo od sebe, od života, od svoje djece koja vas vole, ali trudit će se izboriti za sebe pod svaku cijenu i koristiti sve raspoloživo da nešto od vas dobiju.

podilazenje-djeci-klijentima-sefovima-kamo-sve-to-vodi
Young mother holding her baby daughter isolated on white background, Image: 201851698, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: LJSphotography / Alamy / Alamy / Profimedia

Dokle god niste načisto s onim što smatrate ispravnim da im dopustite, dotle će koristiti priliku da vam kopaju po stvarima, uzimaju mobitel bez pitanja, svako malo se predomisle žele li ići ili ne žele na neku aktivnost, radit će svako jutro probleme oko odlaska u vrtić ili školu. Jer vide da reagirate, da sumnjate u svoje odluke, da ih ne želite vidjeti uplakane, "nesretne",  frustrirane. No jesu li djeca uistinu toliko ugrožena ako ne dobiju svaki slatkiš koji zažele, ako im ne ispunjavate maksimalno želje koje nižu poput perlica, ako je njihova i prva i zadnja. Tko tu kome trenira živce i granice? Ne mislite li da će vas više poštovati ako točno znaju što se od njih očekuje, na što imaju, a na što nikako nemaju pravo. Mislite li da će vas jednako tako poštovati drugi ako se nikad ne suprotstavljate i vjerujete da nemate izbora. Izbor je tu, ali nam se ne sviđaju uvijek posljedice, no i s njima se i mi odrasli i djeca moramo naučiti nositi. I neće uvijek proći bez protestiranja, ali ako na umu imate da će im to jednog dana pomoći u milijun situacija, onda je vrijeme da se na to priviknu od malena. Pritom ne zanemarite djetetove dobne sposobnosti (jer katkad roditelji prerano krenu od djece očekivati previše toga) i djetetov karakter.

Dobro upoznajte svoje dijete jer prkosnom i tvrdoglavom djetetu samo ćete pojačati tu njegovu osobinu ako na njega krenete suviše oštro i izravno. Kad vam ne prolazi jedna taktika, pronađite drugu. Samo nemojte podilaziti i odmahivati rukom misleći da tu nema pomoći. Uzmite si vremena i naći ćete najbolje rješenje. Vjerujte u sebe i svoje sposobnosti kao roditelja.

Birajte ono što vrijedi

Nedavno su mi dvije mlade djevojke pričale o svom iskustvu rada u Americi u kojoj je kupac svetinja. Pa vam se maltene može popeti na glavu ako mu tako dođe, a vi i dalje morate biti ljubazni i smješkati mu se. Kupci mogu kušati svaki od 30 okusa sladoleda prije nego se odluče koji će kupiti, a ako im se nakon tri minute ipak ne svidi, može je vratiti i tražiti povrat novca. Wow... pitam se hoće li takvo što jednog dana doći i u našu zemlju. Ako već nije. Hoćemo li pognute glave trpjeti da nas netko iskorištava, vrijeđa, ne poštuje i u sebi si misliti svoje ili ćemo reagirati i zauzeti se za sebe na miran način.

Mnoštvo portala i medija danas itekako podilazi prosječnim čitateljima nudeći im točno one naslove i teme na koje se obično najviše klika. To nas dalje vodi u situaciju da netko izvana diktira sadržaj, uređuje, snižava kriterije. I da kvaliteta gubi na važnosti.

Pomno birajte što ćete čitati jer kritičko mišljenje se također uči od malena i vaše će dijete primijetiti koju glazbu slušate, koje vijesti pratite i koje su teme o kojima razgovarate s ljudima oko sebe. Slušat će vas čak iako se igra u svojoj sobi, ali su mu vrata sobe otvorena, čak ako mislite da gleda crtić i ne obraća na vas pozornost... jer oni upijaju... i pitanje je vremena kad će vas krenuti oponašati. Pa kad začujete trogodišnjaka kako se žali da mu je život težak, možda će vam biti slatko i smiješno, ali ćete čuti i nešto o sebi. Mudro birajte sadržaje i informacije koje vam se nude na sve strane, mudro birajte prijatelje, suradnike i klonite se podilaženja. Budite u miru s onim što vas čini zadovoljnom osobom, roditeljem, pretrpite s djecom sve one suze i povremene otpore i nađite zajednička rješenja bez da stalno popuštate i stalno ukidate granice. Dijete ne zna što je za njega dobro dugi niz godina. Pobrinite se da nauči. Ako treba, prvo naučite sami! Pružite mu dobar primjer jednog zadovoljnog roditelja koji je ponosan na sebe, na svoje odgojne mjere, na to da se ne uspoređuje s ostalim roditeljima s čijim se stavovima ne slaže. Jer ne postoji jedan priručnik s odgojnim pravilima koji je jednako primjenjiv za sve. Roditeljstvo je puno više od učenja pravila. To je iskustvo koje se ne može usporediti s niti jednim drugim "poslom" i u kojemu se pravila moraju mijenjati hladne glave. I s puno ljubavi! Želim vam puno sreće!

Tekst: Ivančica Tarade

Foto: Profimedia