Savjeta o tome kako biti dosljedan u odgoju djece, kako adekvatno postaviti pravila i granice vezane uz ponašanja te kako reagirati na neadekvatno ponašanje djeteta je pregršt. Ne postoje striktne upute o dosljednosti roditelja u odgoju djece jer je svako dijete (baš kao i roditelj) drugačije i posebno na svoj način, što automatski iziskuje i individualizirani pristup. No, postoje odrednice koje, ako ih osvijestite, usvojite i implementirate u odgoj vlastite djece, vode do željenih željenih ishoda.

Ono zbog čega se potencijalno javlja problem jest roditeljsko „gubljenje živaca“ radi neposlušnosti djece. Bilo bi dobro da se ponekad vratite u svoje djetinjstvo, prisjetite svog ponašanja, svojih izazova, težnji za novim i drugačijim stvarima, neposlušnosti, čak i poneke manipulacije vlastitih roditelja (sigurno ćete se sjetiti bar poneke!). Bez obzira na to radi li se o manipulaciji, neposlušnosti, tvrdoglavosti ili jednostavnoj činjenici da im se nekad ne da nešto odraditi, potrebno je ostati mirne glave.

Sasvim je normalno da ponekad izgubite tlo pod nogama, uzrujate se i podignete glas na svoje dijete jer ono nije ispoštovalo dogovor, no rješavate li time problem? Ako je dijete napravilo nešto suprotno dogovoru i pravilima koja ste prethodno postavili, ono mora osjetiti posljedicu za vlastito neadekvatno ponašanje. Odgovornost se povećava s dobi djeteta, stoga mu trebate dozvoliti da ju i preuzme (na primjer: dijete odbija, usprkos ranijem dogovoru, nakon igre pospremiti svoje igračke – tada ga jasno podsjetite koja je posljedica istog ponašanja – ona koju ste prvotno zajedno dogovorili – ne možete krenuti na čitanje priče za laku noć.). Dakle,djetetu je važno objasniti postojanje posljedica za određena ponašanja.

Dat ću vam osobni primjer u kojem ćete se, vjerujem, mnogi od vas pronaći: svom ste četrnaestogodišnjaku dozvolili odlazak u kino s prijateljima iz razreda i odredili mu/joj vrijeme povratka kući, no ono kasni. Jasno je k'o dan da će se sljedeći izlazak skratiti za minute izgubljene u kašnjenju – ovo sam naučila na vlastitoj koži.
Preuzimanje odgovornosti zbog prekršenog i ponovno povjerenje da će ispraviti situaciju, izvrsna je prilika koju možete pružiti djeci. Poanta je da vi sami odaberete onu metodu discipliniranja koja će biti prikladna osobnosti vašeg djeteta, proporcionalna njegovim sposobnostima i mogućnostima razumijevanja onoga što je prekršilo ili izostavilo učiniti te pružanje prostora za popravljanjem situacije i napredak.

Dosljednost, smirenost, odlučnost

Nemojte misliti da je djetetu dovoljno jednom reći: „S obzirom na to da nisi pospremao lego kockice nakon igranja, nećeš se moći s njima igrati sutra.“ Vašem djetetu je „sutra“ samo još jedan novi dan u kojem će ponovno pokušati doći do svojih lego kockica, pitat će i moliti za njih, a možda i plakati. Budite mirni i dosljedni. Tog novog dana je ponovno potrebno objasniti djetetu zašto danas ne može uzeti svoje kocke. Mir vam je potreban kako biste trezveno mogli i sebe i dijete podsjetiti na važnost poštivanja zajedničkih pravila - onih koja su vrijedila jučer, ali vrijede ponovno i danas. Nekad možete pomoći djetetu složiti igračke, dakle, takva fleksibilnost je legitimna. No, spremanje igračaka umjesto njega ili odgađanje posla za kasnije, zbunjuje dijete i uči da može raditi što god hoće.

recite-odlucno-ne-i-ucite-dijete-odgovornosti
, Image: 160408566, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Kzenon / Alamy / Alamy / Profimedia

Biti dosljedan roditelj je doista teško, no smatram da je, prije određivanja pravila ponašanja i granica oko onoga što je poželjno i onoga što predstavlja nepoželjno ponašanje, kao i sankcija za isto, vrlo važno uzeti vrijeme za promišljanje i planiranje istoga. Nemojte djetetu za određena nepoželjna ponašanja određivati sankcije kojih se ni vi sami nećete moći pridržavati, na primjer uskraćivanje mobitela.

Ako smatrate da vaše sedmogodišnje dijete ne može samo otići u kuhinju po jabuku ili skupiti mrvice kruha za sobom nakon doručka, time mu dugoročno činite medvjeđu uslugu – uvodite ga u svijet lijenosti i razvijanja mentalnog sklopa u kojem neće težiti ulaganju i trudu oko neke bitnije i veće stvari. Dakle, ono što mogu napraviti sami, neka naprave. Vi ste ti koji im prvo trebate pokazati kako.

Da sumiram priču:

  1. Budite mirni u izazovnim situacijama: mir ne znači da vas nije briga za aktualni problem, to samo znači da ste si dali trenutak i razmislili o najboljem rješenju za vas i vaše dijete te, na kraju krajeva, adekvatno komunicirali o istom.
  2. Jasno precizirajte pravila i granice ponašanja: možete zajedno s djetetom osmisliti zajednički ugovor u kojemu ćete navesti ona ponašanja koja želite njegovati u vašoj obitelji, ona ponašanja koja želite usmjeravati jedni prema drugima. Stavite ugovor na vidljivo mjesto i često se na njega vraćajte!
  3. Jasno precizirajte posljedice koje slijede ako dijete ne poštuje dogovoreno: kada vas dijete moli da odgodite odlazak u krevet jer mu se ne spava, možete mu objasniti (s obzirom na dob) koliko mu je sna potrebno da bi bilo zdravo, jako i da bi moglo odraditi sve obveze nadolazećeg dana.
  4. Budite primjer dosljednosti: ako vam je sudoper cijeli dan pun prljavog suđa, a rublje stoji razbacano po kauču, kakvu poruku šaljete time djetetu?
  5. Odlučno recite „Ne“: ono je važno kako bi dijete naučilo poštovati autoritet, odnosno vas. Time niste strogi, samo se držite vlastitih riječi i očekivanja od djeteta (na primjer: dogovorili ste s djetetom da nakon napisane domaće zadaće može igrati sat vremena igrice i ono vas moli nakon isteka vremena za još 10 minuta. Podsjetite ga prije isteka sat vremena da još ima zadnjih 10 ili 5 minuta, kao i prvotnog dogovora. Ako ne odustaje, sjetite se sankcije koju ste odredili – sutra nema igrica!)
  6. Sankciju usmjerite na djetetov postupak (ono što je napravilo ili je propustilo izvršiti), a ne na dijete osobno!
  7. Komunicirajte s djetetom: pitajte je li dobro razumjelo sve o čemu ste razgovarali – djeca vrlo brzo mogu naučiti jeste li ljudi s kojima mogu razgovarati o svemu ili pak osobe u koje ne mogu imati povjerenje!
  8. Budite strpljivi: neka vam ne bude teško ponoviti nešto djetetu i stoti put ako treba.
  9. Nagradite poželjna ponašanja, ali i promjenu nepoželjnih: kod manje djece možete napraviti raspored po danima u kojem ćete na kraju svakoga dana ocijeniti ponašanje svog djeteta s plusom ili minusom te objašnjenjem. Djeci skupljanje pluseva može biti zanimljivo, a prethodno dogovorite koliki je broj pluseva potreban za odlazak u kino ili izlet s vama. Na taj način, dijete može razumjeti i uvidjeti vlastita ponašanja, njihovu dobrobit ili štetnost.

Važno je da ste dosljedni u odgoju, jer time šaljete svojoj djeci jasnu poruku da ste ozbiljni, kao i vaša očekivanja te da vam mogu vjerovati. Također, vrlo važna lekcija za zapamtiti je da djeca trebaju usmjerenje, disciplinu, jasna pravila i razvoj navike reda i rada – kako bi bila takva kakva jesu – pametna i sposobna te uspješna i samostalna u životu koji je pred njima.

Tekst: Tea Bošnjak, mag. paed. soc.

Foto: Profimedia