Dijete se čeliči ljubavlju, a ne strahom: 4 savjeta ako se vaše dijete plaši Djeda Božićnjaka

Zbog silnih iznenađenja koja im spremaju za novogodišnje praznike, roditelji su nekada više uzbuđeni od djece. Jedno od njih je dodjela paketića i susret s Djedom Božićnjakom, a posebno fotografija s njim za uspomenu ?

Sjećam se i kako su skoro sva djeca oko mene plakala, vrištala, neka su i bježala, a odgojiteljice ih vraćale nazad u red… Bila je strašna buka, a meni nikako nije bilo jasno zašto plaču i jedva sam čekala da dođem na red, radujući se što je on sve manji. Sjela sam mu u krilo, odgovorila mu na pitanje kako se zovem, fotografirala se i dan danas imam tu fotografiju.

Kada sam ja dobila sina i kada je on u vrtiću imao prvu dodjelu darova, sjetila sam se ove scene i tek onda, iz pozicije roditelja, shvatila da je ponašanje mojih vrtićkih prijatelja bio u stvari strah od nepoznatog čovjeka s bijelog bradom.

Nekoliko dana pred događaj, pričala sam sinu o Djeda Mrazu, kao i da će možda neka djeca plakati zbog njega i prepoznala u njegovom pogledu isto ono pitanje koje se meni javilo prije mnogo godina – zašto bi plakala? Za svaki slučaj sam mu napomenula da, ako ne bude htio, ne mora ni da se fotografira ni da mu prilazi. Fotografirao se, nije plakao, radovao se daru i imamo lijepu fotografiju.

Jednostavno, ima djece koja se ne plaše Djeda Božićnjaka.

A sada ide ono veliko ALI.

Ali, nisu sva djeca ista, nemaju isti doživljaj neke situacije i imaju potpuno pravo na to.

Zašto se plaše, pitate se? Razloga ima mnogo, a oni često ovise o djetetovu uzrastu, senzibilitetu, trenutnoj razvojnoj fazi kroz koju prolazi, do toga da se dijete plaši nepoznatih ljudi, da ga je strah što mu ne može vidjeti lice od brade i brkova, plaši se njegovog glasa, u uzrastu je kada se ne želi odvojiti ni na trenutak od mame i tate…

Vidite koliko razloga može biti! Baš zbog svega nabrojanog ne dozvolite da vam pažnja bude samo na onom krajnjem djetetovom ponašanju – negodovanju, bježanju i vrisci i vašem cilju – fotografiji s Djedom Božićnjakom.

U stvari, odgovor na ovo pitanje nije toliko važan koliko je važno što će roditelji napraviti kada shvate da se njihovo dijete plaši stričeka u crvenom. Da se plaši toliko da ga nikakav dar na svijetu ne može uvjeriti da je sigurno sjesti u njegovo krilo i da se nasmije za fotografiju koja toliko raduje odrasle, a njega plaši. I da, slažem se, to je divna uspomena nama roditeljima, posebno ako je prva podjela darova, ali kakva je uspomena djeci?

Ako dijete odbija približiti se Djedu Božićnjaku, ako bježi ka roditeljima, plače, a roditelji ga “hrabre” – Pa, ne boj se, to je samo… Sjedi samo da se slikaš, pa ćeš dobiti dar… Samo jedna slika, nasmij se… E, vidi ga, pa ne krevelji se više, upropastit ćeš fotografiju! – to neće otjerati strah, nego će ga pojačati i uvesti dijete u stanje panike. Jer umjesto da ga roditelj prigrli, on ga nastavlja „gurati“ u ruke “strancu”. Možete li zamisliti kako se dijete osjeća kada mu roditelj izmiče?

Nema nikakve potrebe da roditelji pokušavaju razuvjeriti dijete da se ne plaši, jer neće uspjeti. Iz dva razloga:

1. roditelji razmišljaju logično, a dijete emocionalno

2. dijete o strahu ne razmišlja, već ga osjeća

Dijete se ima pravo plašiti, bilo to nama po volji ili ne, imalo nam smisla ili ne… Jer njemu je primarno to što osjeća, a ne što misli o tome. Kada dijete u paničnom strahu potrči ka roditelju, sve što mu treba i što traži je zagrljaj i osjećaj sigurnosti, osjećaj da je sigurno.

Strah je veoma neugodna i intenzivna emocija za dijete i možda će se baš sad prvi put suočiti s njim. Uvijek imajte na umu da se strah pobjeđuje ljubavlju! Dijete u svakom trenutku treba znati da ste vi tu i da će pored vas biti sigurno. I što je dijete mlađe, to su ove potrebe izraženije.

Izlaganje strahu neće ojačati nijedno dijete, može samo da ga učiniti nesigurnim. Klin se klinom ne izbija…

Nekada su roditelji potpuno usklađeni s djetetom i razumiju njegove strahove. Međutim, može se dogoditi da se ova situacija odigra u vrtiću, igraonici, trgovini, trgovačkom centru… Pripremite druge osobe u okruženju da će dijete možda odreagirati burno i da ga ne tjeraju da ide kod Djeda Božićnjaka.

Hajde da vidimo što još, osim razumijevanja dječjeg straha, može pomoći ako ste primijetili da se vaše dijete plaši.

1. Priprema kroz priče.

Kako se približava kraj godine, tako je sve više Djeda Mrazova (Božićnjaka) oko nas ? Pripremite unaprijed dijete pričom o stričeku u crvenom odjelu, ne idealizirajte ga ako dijete pokazuje nelagodu i strah, odgovarajte na njegova pitanja…

Ako je dijete vidjelo Djeda Mraza u knjizi ili reklami, ne znači da je spremno da ga vidi i uživo, posebno što može izgledati potpuno drugačije (zbog kostima). Također, velika je razlika kada gledamo nešto malo na papiru ili TV-u uz roditelja i u poznatom okruženju – kod kuće, nego kada je nešto ogromno ispred nas pomiče se, pruža ruke i viče “Ho-ho-ho!” u nekoj trgovini.

2. Najavite djetetu da ćete možda vidjeti Djeda Božićnjaka tamo gdje idete.

Tako smanjuje trenutak (neugodnog) iznenađenja. “Ugledajte” ga prvi i na sigurnom odstojanju ga pokažite djetetu. Nekada se dijete uplaši jer je nepripremljeno, a stričeki u crvenom baš i ne vode mnogo računa kako će djeca reagirati kada iskoče pred njih.

3. Držite dijete u rukama.

Ako znate da se na mjestu na koje idete nalaze “bradonje u crvenom”, podignite dijete u naručje. Osjećat će se sigurnije, gledat će u druge ljude iz vaše perspektive. Pogled iz dječje pozicije potpuno mijenja sliku onoga što gleda, jer sve promatra odozdo na gore, zbog čega mu sve izgleda ogromno u odnosu na njega.

Stavite se u djetetovu poziciju, čučnite, promatrajte ljude oko sebe. OK, razumjeli ste…

4. Recite djetetu da ste tu.

Ponovite koliko god puta treba da ga volite, da je sigurno uz vas, da ga nećete spustiti u krilo Djeda Mrazu ako to ne želi… Ako se dijete ne smiruje, sklonite se sa strane ili izađite iz prostora u kojem je vidjelo ono što ga plaši i uznemirava.

Ako želite uspomenu slikajte se vi s djetetom! To će sigurno biti puno ljepša slika i uspomena od uplakanog i prestrašenog mališe koji bježi iz Djedičina krila. Kada dovoljno poraste, kad striček u crvenom više ne bude izvor straha nego radosti, onda će se fotografirati s njim ?

Prva knjiga Dragane Aleksić nedavno je izašla iz tiska

Prva knjiga Dragane Aleksić “Umetnost komunikacije sa decom” bazirana je na istoimenom autorskom programu koji provodi kroz predavanja i individualne konzultacije, a koje je kreirala za roditelje i sve one koji rade s djecom. Knjiga je namijenjena roditeljima djece uzrasta do 12 godina, kao i svima koji rade s djecom i roditeljima (odgojitelje, učitelje, nastavnike, trenere…)

U knjizi ćete, između ostalog, saznati što sve u svakodnevnim razgovorima može pomoći da lakše uspostavite suradnju s djetetom, kako da promjenom načina na koji govorite nadiđete otpor i nesporazume, kako postavljati prava pitanja i dobiti odgovore koji vas zanimaju, motivirate dijete i ujedno gradite odnos povjerenja.

Uz brojne primjere iz prakse dobit ćete praktične smjernice i ideje kako pričati da bi vas dijete slušalo i razumjelo ?

Knjiga ima 144 strane. Cijena je 1090,00 (10 eura), a poštarina za Hrvatsku je 6 eura.

Za dodatne informacije o naručivanju, pišite na mejl dragana.familycoach@gmail.com

Tekst:Dragana Aleksić, family coach

Foto: Profimedia