Svatko ima snagu izdignuti se iznad životnih problema

Bilo kakav oblik patnje možemo izbjeći samo ako znamo kako upravljati svojim raspoloženjima, tvrdi prof. Bojan Klapčić, psiholog s više od dva desetljeća iskustva u socijalnoj skrbi. Prof. Klapčić, kako sam kaže, ima veliku sreću da radi u struci koja mu omogućava da sagleda osobne i društvene krize na drugačiji način. No, u posljednje ga vrijeme fascinira kako ljudsko društvo ne smanjuje patnju pojedinaca i zajednica, nego je često nepotrebno uveličava. Nakon što je proveo više od 1400 forenzičkih i vještačkih psihologijskih obrada i sudjelovao u više od 700 sudskih postupaka u socijalnoj skrbi, upoznao je ljudsku patnju koja, kako kategorično tvrdi, proizlazi iz zanemarivanja mentalnog zdravlja. Zbog toga je osmislio sustav vježbi pod imenom "Osnažionica uma", kojih je više od 220, a koje su korisne osobito osobama koje su u svakodnevnoj međuljudskoj interakciji i onima u stresnim zanimanjima.

Svatko od nas ima potencijal postati uravnotežena osoba, pa i osoba s teškim mentalnim poremećajima. Sve ovisi o srazu naše genetike i iskustva koja proživljavamo, pri čemu iskustvo može imati dominantan utjecaj. Možete se roditi s izvanrednim psihofizičkim sposobnostima, koje ako nisu podržane od okoline, mogu imati slabo ostvarenje, dok će netko s prosječnim sposobnostima u podržavajućoj okolini dospjeti daleko. Tajna upravljanja raspoloženjima, pa i njihovim ekstremno poremećenim stanjima u koje spadaju anksioznost i depresivnost, sa svojim brojnim podvrstama, u upravljanju je svojim tijelom i umom. Kako bi se savladalo to upravljanje, kao i kod svake vještine, primjenjuju se vježbe kojima se reguliraju pojedine strukture mozga koje sudjeluju u prilagodbi i integraciji osobnog iskustva, posebno pri suočavanju sa stresom. Te umovježbe već neko vrijeme primjenjuju pripadnici američkih i ostalih vojnih postrojbi, a od studenog 2018. i hrvatska policija. Vježbe se brzo usvajaju, a ako se sustavno primjenjuju, brzo se i ostvaruju neposredni učinci, od kojih je najvažniji variranje naših raspoloženja u prihvatljivim granicama, tako da nas ne iscrpljuju.

Što znači brinuti se o mentalnom zdravlju i koje su sve posljedice zanemarivanja istog?

Briga o mentalnom zdravlju je obveza i pojedinca i zajednice. Prije se nazivala „mentalnom higijenom“, a više je nego potrebna danas kada smo preplavljeni toksičnim sadržajima s različitih portala i društvenih mreža. Započinje brigom o tjelesnom zdravlju kroz "pet prirodnih lijekova“, a to su hrana, dovoljno tekućine, odmor, tjelovježba i "drugi ljudi“. Upravo je uspješnica „12 pravila za život - protuotrov kaosu“ kanadskoga kliničkog psihologa Jordana Petersona ukazala na to koliko su nam drugi ljudi važni u očuvanju mentalnog zdravlja. Od 12 pravila koje autor preporuča, šest se tiču odnosa prema sebi, a drugih šest odnosa koje gradimo s drugima. Dakle, uravnotežena briga o sebi i razvoj odnosa s drugima su osnova mentalnog zdravlja. Briga o sebi se sastoji od zauzimanja za sebe, suosjećanja prema sebi, pronalaska smisla, izbjegavanja samozavaravanja, preciznog oblikovanja svojih životnih vrijednosti i stavova, planova i ciljeva do osnaživanja pozitivnih sjećanja. Razvoj odnosa s drugima se sastoji iz izbora netoksičnih ljudi, brige o djeci (koja će jednom brinuti o nama), iz otvaranja i suradnje s drugim ljudima. Nije teško zaključiti u čemu se sastoji nebriga, a posljedice mogu biti poremećaji prilagodbe, od jednostavnijih poremećaja kao što je blaga anksioznost do vrlo složenih poremećaja kao što su poremećaji osobnosti. Traumatična životna iskustva, manjak znanja kako se s njima suočiti, kao i vještina, posebno onih socijalnih, vode prema ozbiljnim poremećajima, a onda i mentalnim bolestima.

Prema vašem mišljenju, kakvo je mentalno zdravlje hrvatskih građana?

Nedavno je izašla publikacija Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo "Mentalni poremećaji u RH“ u kojoj je iznijet podatak da se ukupno 76 posto opterećenja sustava zaštite mentalnog zdravlja odnosi na depresivne poremećaje (43 posto), potom na poremećaje uzrokovane alkoholom (19 posto) i anksiozne poremećaje (14 posto). Dakle, depresivni i anksiozni poremećaji zajedno iscrpe preko 57 posto resursa koji su namijenjeni liječenju mentalnih bolesti. Obje vrste poremećaja mogu se bitno smanjiti dobrim javnozdravstvenim uslugama. No te su usluge izostale u našem društvu pa je mentalno zdravlje većine građana narušeno izostankom sustavne brige. U tom području kao da smo postali okrutno društvo koje ne smatra da je mentalno zdravlje javno dobro, kao što je to pitka voda, i ako ga nema dovoljno, društvo tone u velike probleme. Mentalne bolesti su "nevidljivi invaliditet“ s golemim troškovima po zajednicu.

Jesu li okolnosti u kojima živimo sporedne kada je u pitanju subjektivan osjećaj zadovoljstva i sreće te je li ključ životnog zadovoljstva u osnaživanju samih sebe?

Okolnosti u kojima živimo nisu sporedne, one su do određene granice vrlo važne za osjećaj sreće. Pogleda li se popis zemalja prema procjeni sreće koju su dali njezini građani, ekonomski bogate zemlje su u samom vrhu. Međutim, nakon određene granice prihoda, sreća ne raste, što znači da "nije sve u novcu“. Hrvatska nije dosegla tu granicu osobnih prihoda koji donose kakvu-takvu sreću, i stoga imamo mnogo nesretnih ljudi koji odlaze iz nje u potrazi za srećom. Nama koji smo ostali preostaje borba za sreću uz prihode koji su toliko niski da često ne jamče ni preživljavanje. Kako u tim uvjetima postići sreću - najviše oslanjanjem na druge ljude, razvijajući solidarnost, toleranciju, empatiju i humanost. Osnažujući sebe navedenim vrlinama i u teškim uvjetima moguće je postići sreću.

Teško je, kad imate velikih životnih problema, pronaći snagu i izdignuti se iznad njih. S druge pak strane, imamo i ljude koji se ne znaju suočiti ni s najmanji problemom i odustaju na prvoj prepreci. Kažemo da im je takav karakter, da su se s time rodili, da im je takva obitelj i sl. Može li se karakter promijeniti, kao i neki obrasci ponašanja koje smo usvojili u djetinjstvu?

Smatram da je opasan mit da je teško pronaći snagu i izdići se iznad životnih problema. Ljudi imaju golem kapacitet za prilagodbu i mogu preživjeti ekstremne uvjete. Naravno, cilj je izići iz tih ekstremnih uvjeta bez posljedica po mentalno i fizičko zdravlje. Pritom je nužno potražiti pomoć i socijalnu podršku, iskoračiti iz svojih problema i okrenuti se drugim ljudima. Ljudi mogu biti jedni drugima "otrov“, ali su najvećim dijelom "lijek“. Važna je otvorenost za nužne promjene. Obrasci ponašanja pojedinca, ali i društva mogu se mijenjati, no proces je postupan i može se ostvariti u bilo kojoj životnoj dobi. Naš mozak je vrlo plastičan i može se oblikovati i mijenjati nabolje, a onda se mijenja i naše iskustvo i naši odnosi s drugima.

Većina psihologa naglašava važnost pozitivnog mišljenja. S jedne strane, to zvuči previše banalno i jednostavno, no svjedoci smo da se ljudima koji neprestano negativno razmišljaju doista i događaju loše stvari. Je li optimizam doista “moćan lijek” u našim rukama?

Pozitivno mišljenje samo za sebe ne donosi promjene. Svijet mijenjaju ljudi koji su nezadovoljni svojim ili društvenim stanjem. Biti stalno sretan znači biti pasivan, a to nije prirodno stanje čovjeka. Od šest osnovnih emocija, četiri su negativne: ljutnja, tuga, strah i gađenje. Jedna je neutralna: iznenađenje, koje može biti pozitivno i negativno, a samo jedna je pozitivna: radost ili sreća. Naš mozak zato stalno proizvodi negativne automatske misli koje su svojevrsni skener unutrašnje i vanjske okoline. Taj skener pomaže da se prepoznaju prijetnje, ali je ponekad previše aktivan i vidi prijetnje tamo gdje ih nema. Optimizam pomaže, i može se naučiti kako biti optimističniji. Optimisti vjeruju da će sve završiti dobro, čak i ako se suoče s teškoćama. Takvi osobe postižu bolje rezultate u izabranim aktivnostima u profesiji i sportu (neovisno o svom talentu), u obitelji i bliskim vezama, boljeg su zdravlja i životni vijek im je za 20 posto duži, značajno su manje skloni poremećajima raspoloženja, posebno depresiji, čak 8 puta manje od pesimista. Zbog načina kako sebi objašnjavaju negativne događaje optimistima je lakše nego pesimistima hrabro riskirati. Pesimisti "pljuju“ po životu i smatraju ga nedostojnim življenja, apatični su i najradije bi da njihove probleme rješava "netko drugi“, zato uopće ne vole preuzimati nikakve rizike. Optimizam ima i dublje značenje u tome da svako ljudsko biće, bez obzira na trenutačno stanje, sadrži potencijal za transformacijski rast, rast koji će dati smisao životu. Dio vježbi "Osnažionice uma“ odnosi se i na razvoj te vještine.

Kako ste došli na ideju da osmislite sustav vježbi “Osnažionica uma“? O kakvim je vježbama riječ i gdje ih se može naučiti? Navedite nam nekoliko konkretnih vježbi po vašem izboru.

Prikupljao sam vježbe za mentalno jačanje (mentalni trening) iz različitih izvora, usustavio sam ih od jednostavnijih prema složenijim i prema tematskim područjima te ih je više od 220. Riječ o umovježbama, i zasad osim "Osnažionice uma“ ne postoji sličan priručnik. Vježbe je teško prepričati, treba ih primijeniti na sebi i doživjeti, te kao alat ugraditi u svoje iskustvo. Za vježbe autogenog treninga i progresivne relaksacije mišića smo svi čuli, a mogu kratko opisati jednu od vježbi za jačanje optimizma. Putem uputa vježbača se navodi da istraži kako isti događaj koji ga je u stvarnom životu zadesio tumače pesimisti i kako ga tumače optimisti. Na taj način vježbač uviđa kako svakom događaju u svom životu može dati optimističan ton.

Mladi i depresija

Stručnjaci upozoravaju da depresija postaje pošast modernog doba te da stalno raste broj njezinih žrtava. Posebno zabrinjava činjenica da je sve više mladih osoba depresivno. Koji su, prema vašem mišljenju, glavni razlozi takvog stanja?

Mladima uopće nije lako, tinejdžerima, mladim roditeljima, učenicima u osnovnim i srednjim školama, studentima, mladim obrtnicima i radnicima u proizvodnji i uslugama. Škole ih vrlo slabo pripremaju za život u onim životnim vještinama koje su važne za stvarni svijet. S druge strane, preveliko oslanjanje na društvene mreže opterećuje njihove mlade mozgove sadržajima koji im nužno ne trebaju ili koji im štete. Na primjer, one potiču neumjereno natjecateljsko ponašanje više nego suradnju, njeguju sebeljublje (narcizam) i izražavaju individualizam, samopromociju namještenim fotografijama i pozitivnim uzbuđenjima koji su daleko od stvarnosti. Velik dio mladih više ne znaju kako razgovarati, kako najbolje izraziti svoje osjećaje, kao potražiti pomoć, često su  izgubljeni ili pak previše idealiziraju. Sve to dovodi do beznađa, a to je korak do depresije. To je paradoks našeg vremena, jer svijet nikad nije bio bogatiji, ljudi nikad nisu bili povezaniji, nikad do sada čovječanstvo nije uživalo u tako velikim i raznolikim mogućnostima zdravstvene zaštite te je u kratkom vremenu unazad sto godina značajno povećan životni vijek čovjeka, a prema istraživanjima sve smo depresivniji. Beznađe i depresija se dodatno potenciraju putem medija kada senzacionalizam povećava čitanost i "klikanje“, a mozak je gladan takvih informacija. Na tu kartu igraju društvene mreže i treba ih izbjegavati, jer osim što potenciraju nadmetanje sviju protiv svih, još i koriste naše privatne podatke da nam se prodaju proizvodi koji nam nisu nužno potrebni. To je pretjerano opterećivanje jer je za razvoj mozga i njegov optimalan rad potrebna umjerena količina stimulacije i mnogo, mnogo interakcije uživo. Nema razloga za beznađe, ako kao zajednica više brinemo za mentalno zdravlje "s mozgom na umu“.

Velik potencijal vježbi "Osnažionica uma“

Brojne su mogućnosti primjene tih vježbi. Posebno su učinkovite kod iznimno stresnih zanimanja (vojska, policija, vatrogasci, hitna pomoć, kontrola leta, sve zaštitarske, nadzorne i inspekcijske službe…), svugdje gdje je mnogo međuljudske interakcije (uz škole tu su sudovi, zatvori, socijalna skrb, novinari, sve javne službe…). Umovježbe se poučavaju i koriste u školama svih razina, primjenjuju ih traumatizirani i stresom i sagorijevanjem u poslu iscrpljeni ljudi, kod svih mentalnih poremećaja koji proizlaze iz emocija s kojima se ne uspijevamo nositi. Koriste se za pomoć i podršku kod zahtjevnih životnih situacija kao što su tretman žrtava zlostavljanja, pomoć onkološkim bolesnicima i njihovim obiteljima, pomoć članovima obitelji teško bolesnih osoba (terminalne bolesti, psihijatrijske bolesti, djeca i odrasli s psihofizičkim teškoćama…). Osnaživanje uma koristi se u mentalnoj pripremi sportaša, kao i u pripremi svih osoba visokih postignuća, od informatičkih olimpijada do puta u svemir. Zbog velikih prednosti koje na tržištu ostvaruju kompanije i organizacije koje imaju zdrave, pretežno sretne, kreativne i prisutne ljude usredotočene na radne zadatke i njihovo izvršavanje, velike svjetske korporacije, posebno u Silicijskoj dolini primjenjuju umovježbe. Mozak ima golem potencijal da sam sebe preobražava putem uma. Iskoristimo li to njegovo svojstvo, na putu smo osobnog razvoja.

Intervju: Danijela Petrov za magazin Ordinacija.hr

Foto: Profimedia, osobni album