Danas su roditeljima dostupne brojne informacije i savjeti kako najbolje odgajati svoje dijete, kako razviti djetetovo samopouzdanje, koordinaciju, emocionalnu inteligenciju… Paralelno s tim danas se, više nego ikad prije, nudi mogućnosti za upisivanje djece na razne izvannastavne i izvanškolske aktivnosti. Osim toga, prisutni su posebni programi u vrtićima i školama, kao i visoki zahtjevi školskog sustava. Roditelji imaju najbolju namjeru i želju pružiti svojoj djeci najbolje uvjete i mogućnosti za uspjeh, zbog čega su djeca već od rane dobi uključena na nekoliko aktivnosti. U praksi i radu s djecom i roditeljima često se mogu vidjeti prenatrpani rasporedi, a roditelji, i sami preopterećeni svojim poslovnim i privatnim obavezama, često jedva organiziraju sve obiteljske aktivnosti. Vrlo često roditelji navode kako su im djeca upisana na više izvanškolskih aktivnosti kroz tjedan i da im je raspored prilično popunjen. Iako je vrlo korisno da se djeca bave plesom, glazbom, sportom te uče jezike, jednako je važno i vrijeme u kojem će spontano, sami ili sa svojim roditeljima i prijateljima družiti se i sudjelovati u jednostavnoj i slobodnoj igri. Upravo je ona od velike važnosti za njihov emocionalni, kognitivni i socijalni razvoj.

Popunjavanje cijelog tjedna različitim aktivnostima van škole je kontraproduktivno i dugoročno nije korisno za dijete jer ne ostavlja slobodno vrijeme u kojem djeca upoznaju sebe, uče o svijetu koji ih okružuje, otkrivaju što vole, a što ne vole te izražavaju svoje emocije i kreativnost. Uz brojne aktivnosti i školskog gradiva je puno, a djeca su suočena s visokim očekivanjima obitelji i okoline koji naglašavaju važnost toga da se bude prvi i najbolji, što je djeci dodatno opterećenje. Svakako je potrebno s djetetom raditi, usmjeravati ga i poticati dijete na uspjeh, no ono što je važno je da postoji balans.

Kritika na ponašanje, ne na djetetovu osobnost

U literaturi postoji jedan model koji naglašava tri osnovne dimenzije odgoja: zahtjevi, pohvale i nagrade te kritike i kazne. Taj model odgoj prikazuje kao krug s tri kraka (slično kao znak Mercedesa) pri čemu svaki krak prikazuje jednu od navedenih dimenzija. Duljina kraka odnosi se na količinu onoga što taj krak predstavlja. Kada se zamišlja idealan odgoj te 3 dimenzije su u balansu i krakovi su jednake duljine. Roditelji koji imaju preveliku količinu zahtjeva te kritika i kazni, a premalo pohvala i nagrada prema tom modelu pokazuju pretjerano socijalizirajući odgojni stil. Kada se djetetu ljubav pokazuje samo kada ispuni visoka očekivanja roditelja, pohvale se daju samo za rezultate, a kritike su usmjerene na dijete kao osobu, umjesto na ponašanje – tada dijete uči da svojim rezultatima mora zaslužiti ljubav i da vrijedi samo ako postigne ciljeve koje drugi očekuju od njega. Drugim riječima, dijete misli da je pohvala znak ljubavi, a da ljubav zaslužuje samo ako ispuni roditeljska očekivanja. Dijete tako može razviti lošu sliku o sebi, nisko samopoštovanje, nezadovoljstvo samim sobom. Kada je djetetu previše često je frustrirano, ima osjećaj krivnje, misli da ne može. Ponekad dijete prihvati ta roditeljska očekivanja te i samo počne sebi postavljati jednake zahtjeve, ili još i veće. Često onda postaju perfekcionisti, imaju želju da su u svemu najbolji, a u slučaju gubitka mogu se javiti razne psihosomatske smetnje poput bolova u trbuhu, glavobolja i sl.

Kako pronaći pravi balans?

  • Pratite ponašanje vašeg djeteta
  • Pratite raspoloženje vašeg djeteta
  • Budite spremni slušati i reagirati na potrebe vašeg djeteta
  • Pitajte dijete

Važno je da kao roditelj čujete i prepoznate znakove kojima vam dijete govori da je preopterećeno. Pitajte dijete kako mu ja na pojedinoj aktivnosti, kako se osjeća prije i poslije nje, što misli o njoj. Dobro je naučiti dijete da se samo pita „Što ja želim i što je meni važno? Time dijete razvija osjećaj vlastitog integriteta, uči o sebi i ima osjećaj da smije izraziti svoje mišljenje i da ga ljudi oko njega čuju, vide i razumiju. Ponekad dijete neće samo znati reći da mu je previše aktivnosti, posebno kada mu je dobro na njima i/ili mu sve dobro idu. No, osluškujte i prepoznajte znakove umora poput manjka energije, slabijeg apetita, razdražljivosti, problema sa spavanjem i sl. Ponekad je dobro voditi se mišlju „manje je više“.

gusite-li-djecu-prevelikim-ocekivanjima-i-pritiscima
, Image: 48922382, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy

Porukama poput: „Ponosan/a sam kako si se trudio/la. Vjerujem ti. Sviđa mi se kada… Ti to možeš. Zanima me kako se osjećaš.“ roditelji pomažu djeci da se osjećaju sigurno i voljeno. Da bi se djetetu pomoglo da izbjegne pritisak i perfekcionizam važno je hvaliti trud, a ne rezultat, pokazivati djetetu ljubav i u situacijama kada ne ostvari neko postignuće, koristiti prilike za opuštanje i odmor, ne uspoređivati dijete s drugom djecom i njihovim uspjesima.

Imajte na umu da roditelji imaju snažan utjecaj na djetetovu sliku o sebi i svijeta oko sebe. Važno je da roditelji primijete dijete, pohvale ga te naglase i realno istaknu ono u čemu je dobro. Također, kada pogriješi, roditelji su tu da pomognu djetetu da shvati da su pogreške prilika za učenje, da ga u tim situacijama pohvale za trud i daju mu ideju što može drugi put popraviti da bude bolje. Baš kao što i sami trebaju priznati vlastite pogreške jer time daju djetetu primjer da se pogreške događaju svima i da ih treba osvijestiti.

Tekst: Ana Orlić, mag. psych., Hrabri telefon

Foto: Profimedia