Kao kad nosite cipele koje vas stalno žuljaju

Kad pomislite na svoje roditelje, koje vam riječi kao asocijacije prve padaju na pamet? Što pomislite kad se sjetite svog oca? A majke? Upravo te prve riječi, prve asocijacije koje imate danas, kao odrasla osoba, mogu vam otkriti mnogo o vašem zamjeranju roditeljima koje proizlazi iz razdoblja vašeg djetinjstva.

Jer, ako ste, na primjer, za oca pomislili: zlostavljač, agresivac, alkoholičar, a za majku: žrtva, kontrolor, depresivna, zar nije logično da ste, kao dijete, imali mnogo toga da im, opravdano, zamjerite? Jednako je mnogo i danas onoga što im trebate oprostiti.

Kao kad nosite cipele koje vas stalno žuljaju i redovito na bolno mjesto stavljate flaster, a zaboravljate iz cipele izvaditi kamenčić koji stalno stvara nove žuljeve – tako je i opraštanje roditeljima rad na uzrocima naših boli. Jednom kad izvadite kamenčić, više neće biti ni rana u vašim novim koracima i novim životnim iskustvima.

Opraštanje - proces koji vi započinjete pogledom u djetinjstvo

Opraštanje drugima je oslobađajući, prosvjetljujući čin, jasan znak duhovnoga rasta u postizanju unutarnjeg mira. Posebno je ljekovito opraštanje roditeljima jer su upravo ožiljci i rane koje su nam oni nanijeli najdublji, a time i najbolniji.

Osim toga, ako niste proradili, osvijestili, razumjeli i oprostili roditeljima njihovo ponašanje u prošlosti, postoji velika vjerojatnost da upravo te osobine danas spavaju negdje duboko unutar vas. Naime, tek kad uspijete oprostiti drugima, a zatim sebi, možete na kvalitetan, suštinski način dopustiti svojoj djeci da griješe i opraštati im. A potom i djecu, primjerom koji im sami dajete, učiti da opraštaju drugima.

Tako opraštanje predstavlja proces koji vi započinjete pogledom u svoje djetinjstvo, a isti proces nastavit će vaše dijete kad i samo jednom postane roditelj, zagledan u vas danas, započinjući svoj osobni proces opraštanja...  Ukratko, proces započinjete vi, ali se on nastavlja na vaše dijete i prenosi se na vaše buduće potomke.

Dar sebi

Opraštanje je dio samoozdravljenja. To je proces, ne može se odigrati preko noći jer ni sve ono što zamjerate svojim roditeljima nije nastalo preko noći. Na ovom putovanju opraštanja proći ćete kroz brojne faze: osvještavanje da danas imate određene teškoće upravo zbog odnosa s roditeljima, osjećaj ljutnje, osjećaje tuge i nepravde (uskraćeni ste za sve ono što mislite da vam je pripadalo i da ste zaslužili, a niste to imali) sve do istinskog razumijevanja razloga takvog njihovog ponašanja – prihvaćanja njih takvih kakvi su bili i sebe danas takvih kakvi jeste.

Ipak, opraštanjem ne činite uslugu svojim roditeljima, nego sebi. To je način da poboljšate vlastito zdravlje jer je prolongirana ljutnja toksična za psihofizičko funkcioniranje, a može biti i uzrok brojnih oboljenja. S druge strane, osobe koje uspijevaju lakše oprostiti – jer im je možda jasnije zašto je to važno ili imaju manje gorak teret koji trebaju oprostiti – već time što se osjećaju bolje u vlastitoj koži, imaju bolji imunitet, a time su i otpornije na razne bolesti.

Što zapravo opraštamo?

Roditelji su nam prenijeli svoja uvjerenja, uzrokovali određene događaje, opteretili nas raznim očekivanjima... Zapravo, činili su nam sve ono što i mi danas činimo svojoj djeci. Bezbroj je primjera, čak i u svakodnevici, gdje se primjećuje naš utjecaj na dijete. Na primjer, kad mu kažete da spremi svoju sobu i ono to učini, vi ćete možda biti nezadovoljni krajnjim rezultatom jer nije to učinilo onako kako ste vi, najvjerojatnije potpuno nesvjesno, očekivali.

Ovakvim ponovljenim iskustvima iz različitih situacija dijete će steći dojam da je vama nemoguće udovoljiti ili da o njemu mislite kao da je nedovoljno dobro iako vama to nije bilo ni na kraj pameti. Tako vaše nesvjesno ili neizgovoreno očekivanje može biti okidač za nešto što će sutra vaše dijete morati oprostiti vama.

Lako sada mogu zamisliti kako mi govorite da vi to radite iz najboljih namjera prema djetetu. I to mi je potpuno jasno, ali i vaši su roditelji imali najbolje namjere prema vama, zar ne? Najvjerojatnije, ni oni nisu bili svjesni svojih pogrešaka, niti znaju što im sve i koliko mnogo toga zamjerate...

Nastavak teme čitajte na sljedećoj poveznici

Tekst: Jelena Holcer, pedagog

Izvor: sensa.hr

Foto: Profimedia