SOS za roditelje koji su zanemarili sebe

Strka od samog jutra

Ne, nisu djeca ono što najviše opterećuje vaš dan. I ne, nije kriv ni direktor, ni zahtjevan posao, ni društvo, ni očekivanje sredine da uvijek od sebe dajete maksimum. Ne, niste krivi ni vi, jer više nećemo govoriti o krivnji, nego o odgovornosti – a odgovorni ste vi!

Vjerovanje da se morate žrtvovati ako želite rezultate - izvor svih problema

Nekada davno netko vam je rekao ili su vam možda vaši roditelji primjerom pokazali da se bez žrtve ne postižu veliki rezultati. Možda toga niste svjesni, ali upravo kopiranje modela žrtve, naučenog u ranome djetinjstvu, najčešći je obrazac ponašanja mnogih od nas.

S početkom vjerovanja da se morate žrtvovati ako želite rezultate, započeo je proces nošenja tereta koji nije samo vaš, nego i svih vaših predaka. Taj ste teret dobili rođenjem, dio je vaše tradicije, s njim ste se saživjeli, za vas se on podrazumijeva.

Razmislite koliko svog vremena dajete djeci, koliko poslu, koliko prijateljima, koliko partneru, koliko kućnim obavezama!  Koliko, zapravo, vašeg vremena ostaje samo za vas? Malo ili nimalo? Ali, sigurno ne dovoljno. Zašto je to tako? Zato što ste žrtvovali sebe – ono najvrednije što ste imali – a da to u moru svakodnevnih obaveza niste ni primijetili.

Nije riječ samo o vremenu koje nečemu ili nekome posvećujete jer su u to vrijeme uključene vaše emocije, potrebe, želje, vaše vrijednosti, interesi... I to je u redu ako u takvoj raspodjeli svog vremena uživate, ako je to vaš odabir. Ali, razmislite opet, je li to zaista pravilna raspodjela u kojoj istinski, iz svoje najdublje suštine, iskreno uživate?

Koraci osviještenosti

Odgovornost. Mogu sada lako zamisliti kako se mrštite i mislite da vas nitko ne razumije te da se posuđe neće oprati samo, kao ni dovršiti ostali kućni poslovi, da su vaša djeca upravo sad u nekim kriznim fazama razvoja i kako će za koji mjesec ili godinu sve biti drukčije.

Mislim da niste u pravu. Poslova, problema, izazova, obaveza i stresova uvijek će biti. Također, vremena neće postati bolja jer su ovo jedina koja imamo, niti će nam netko drugi donijeti čuda ako to za svoj život ne učinimo sami. Stoga, prije nego što vam život prođe, prije negoli se jednoga jutra iznenadite odrazom vlastitog lica u zrcalu i brojem bora, zastanite za trenutak i pokušajte zamisliti svoj život bez onog suvišnog i pretjeranog tereta. Ponesite na ramenima samo ono što zaista morate.

Preuzmite odgovornost za svoj život. Ionako vam gotovo nitko neće odati nikakvo priznanje, reći „hvala“ za sve ono što za druge radite. Nije fer da bilo koga drugog smatrate odgovornim ako ste vi u svom životu nezadovoljni, prezauzeti, preopterećeni. Uostalom, uglavnom vas to nitko nije ni tražio, zar ne? Najčešće naši ukućani samo prihvate ulogu koju smo sami sebi odredili i tome se prepustili.

Umjerena ambicija. Savršeni roditelji zaista ne postoje. Ma koliko se trudili, činili sve što mislite da je najbolje, najviše što u roditeljstvu možete postići jest da budete dovoljno dobar roditelj. Utješno je znati da našoj djeci savršeni roditelji nisu ni potrebni.

Naime, kada djeca znaju da njihove mame i tate imaju svoje mane i vrline, svoje slabosti, nervoze, promašaje, to i njima daje slobodu da budu onakvi kakvi jesu. Tada ni oni nemaju potrebu glumiti kako su savršeni u uvjerenju da samo tako zaslužuju roditeljsku ljubav. Svojoj ste djeci itekako dobri ako ste „normalni“, zdravi, posvećeni, ako ih volite i dok pokušavate naučiti kako da postanete još bolji.

Reorganizacija vremena. Ako si uspijete osigurati barem minimum slobodnog vremena, već to će vas učiniti smirenijom osobom, optimističnijom, zaštićenom od stresa. Dobrobit za vaše zdravlje, ako ste mentalno/fizički/emotivno uravnoteženi, bit će golema, a i za vaše dijete će biti bolje kad shvati da vi imate vlastiti život i aktivnosti koje nisu vezane uz njega.

Suprotno tomu, dok odrastaju s uvjerenjem da su vam ona centar svijeta, tj. da bez njih vi kao samosvjesna ličnost gotovo i ne postojite, djeca sve što se vama događa povezuju sa sobom. Na ovaj način stalno se suočavaju s izrazito snažnim osjećajima krivnje (ako ste vi neraspoloženi), odbačenosti (ako ste vi umorni pa im ne posvećujete pažnju) jer misle da su za svaku vašu emociju oni odgovorni, tj. krivi.

Stoga, prisjetite se u čemu ste najviše uživali kao dijete? U kojoj ste aktivnosti zaboravljali na vrijeme, koja vam je grijala srce, uvijek vraćala osmijeh na lice? Imate li danas neki hobi, nešto što volite kao i tu aktivnost u djetinjstvu? Pronađite vrijeme za svoje hobije i interese bez obzira na dnevne obaveze.

Najprije, kad god osjetite da ste umorni i da vam treba malo mira, to jasno i otvoreno recite. Otiđite u drugu sobu, legnite i odmarajte se. S druge strane, ne zaboravljajte da je za djecu bitnija kvaliteta vremena koje provodite s njima, nego kvantiteta.

Podrazumijeva se da vrijeme dok perete posuđe i pospremate ili razgovarate telefonom nije jednako kvalitetno kao i ono vrijeme kad s djetetom radite nešto u čemu zajedno uživate. Kvalitetno zajedničko vrijeme termin je koji označava vrijeme provedeno na obostranu radost i zadovoljstvo, ispunjeno akcijom i kvalitetom.

Nastavak teme čitajte na sljedećoj poveznici.

Tekst: Jelena Holcer, pedagoginja

Izvor: sensa.hr

Foto: Profimedia