Ekrani, ekrani, te čarobne kutijice bez kojih kao da ne možemo, pred nas roditelje donose brojne izazove. Olakšavaju nam život i tek otkrivamo u čemu nam mogu priskočiti u pomoć i biti naši saveznici. Istovremeno nam zadaju brige ...
Jedna od današnjih potreba obitelji je kultiviranje korištenja ekrana. Kao što vrtlar obrađuje svoj vrt, sadi što želi, a čupa i plijevi ono što je korov, tako bi trebali činiti i mi s ekranima. U kratkom su se vremenu namnožili u našim obiteljima. Tek što smo ih zasadili ubrzano su se razvili, raširili grane i pomalo prijete drugom bilju. Uživamo u njihovoj ljepoti, ali trebamo znati i kako ih orezivati, uređivati i gdje ih i kako zasaditi. Najčešće za takve aktivnosti ni nemamo vremena. Stoga vam donosim prijedlog koji bi višestruko mogao biti od koristi vama i vašim voljenima. Pomoću ove metode pronaći ćete izgubljeno vrijeme, učvrstiti odnose među članovima svoje obitelji, opustiti se, odmoriti i napuniti baterije te provesti zajedničko vrijeme o kojem toliko čeznete i koje svakako zaslužujete. Metoda se zove „Nedjelja bez ekrana“. U našoj je obitelji nastala upravo iz ovih potreba, posve spontano i jednostavno. Toliko nam je dobra donijela, zavoljeli smo je i redovito je primjenjujemo. Evo što smo uz nju do sada naučili:
- Nedjelju bez ekrana trebaju prihvatiti svi članovi kućanstva. U protivnom donosi frustracije i nema željeni učinak.
- Dan proveden bez ekrana traje mnogo dulje, provjereno! Napokon smo pronašli dragocjeno vrijeme kojega nam uvijek nedostaje.
- Naša su djeca iskazala zadovoljstvo našom većom usmjerenošću i predanošću njima i njihovim temama. Još će kratko biti djeca i želimo uživati s njima. Želimo da nam obitelj barem jedan dan u tjednu bude na prvom mjestu.
- Više je prilika za zajednički razgovor bez dodatnih ometanja sa strane. Nema poruka, zvonjave, nenadanih „važnih“ poslova ni tema koje nam remete mir.
- Ekrane koristimo cijeli tjedan, a nedjeljom osvješćujemo kako je moguće, a ponekad i vrlo poželjno živjeti bez njih. Vježbamo i razvijamo osjećaj za vlastitu slobodu i učimo se ne vezivati na stvari. Pokazujemo djeci da i bez ekrana možemo živjeti.
- Više vremena posvećujemo čitanju, igranju društvenih igara ili izrađivanju onoga što nas veseli. Sve su ovo prilike da se zapodjene razgovor o temama o kojima inače ne stignemo razgovarati.
- Razvijamo strategije snalaženja bez ekrana. Želimo znati živjeti uz informacije koje prikupljamo iz različitih drugih izvora. Ponekad je vrlo uzbudljivo i zabavno! Subotom se pripremamo za nedjelju kada imamo planove koji zahtijevaju konkretne informacije.
- Činimo odmak od zbivanja u svijetu. Shvatili smo da ništa važno ne propuštamo, a sve što nam ponedjeljkom kada upalimo ekrane stigne kao obavijest moglo je pričekati jedan dan. One s kojima smo se običavali čuti na društvenim mrežama obavijestimo i s njima dogovorimo drugi termin. Kada im obrazložimo našu odluku, rado je prihvate.
- Svojim primjerom pokazujemo djeci da je odmak od ekrana potreban. Mi prvi gasimo naše uređaje i obećajemo da ih nećemo koristiti. Nakon toga djeci je mnogo lakše odmaknuti se, znajući da ćemo biti uz njih i posvetiti im se.
- Zadovoljstvo koje smo osjetili nakon što smo prvi put proveli nedjelju bez ekrana potaklo nas je da to činimo svaki tjedan (bez izuzetka).
Tekst: Iva Maričić, profesorica, majka četvero djece
Foto: Profimedia
