3 jednostavna koraka kako naučiti dijete pravilima

Najveći „neprijatelj“ u procesu kreiranja  pravila su očekivanja, koja ćete prepoznati u sljedećim rečenicama – Pa, to se podrazumijeva! Podrazumijeva se da to znaš, da si naučio. To i ne treba da ti se kaže, jer se to podrazumijeva. Svašta, cijeli svijet zna da se prvo skinu cipele kada se uđe u kuću, a onda se peru ruke. Što se tu ima pričati? Podrazumijeva se kada ti jednom kažem da to treba napraviti. Bože, pa  podrazumijeva se da ćeš skloniti igračke kada dolaze gosti.

Ali, reći ćete ponovo, pa rekao sam mu već jednom! OK, rekli ste djetetu nešto jedanput i mislite da se priča tu završila, da je dijete zapamtilo. Nije. Djeci je potrebno više puta ponoviti, a što su mlađa, to je potrebno više ponavljanja, sve dok se informacija u njihovim glavicama ne sistematizira i dobije smisao.

Iza podrazumijevanja stoji očekivanje

Kada se nešto „podrazumijeva“ iza toga stoji očekivanje da naš sugovornik zna na što mislimo i obrnuto  – da mi znamo što neko drugi misli. Da bismo to mogli znati potrebna nam je vještina čitanja misli. Evo nekoliko primjera koji će vam pomoći da razumijete o čemu pričam.

Zamislite da ste stigli na posao. Poslije desetak minuta stiže vaša kolegica i kaže – Pa, gdje je kava? Što je nisi već skuhala!? Vi je gledate u čudu i pitate se zašto očekuje kavu, a ona nastavlja – Podrazumijeva se da onaj tko prvi dođe skuha kavu. Ja sam tebi prošlog tjedna skuhala.

Ili, došli ste kući, a muž vas pita jeste li ste kupili mineralnu usput. Kada ga upitate zašto vas nije nazvao da vam to kaže, on komentira – Zašto bi to trebalo javljati, podrazumijeva se da ćemo piti više mineralne vode nakon variva sa suhim mesom!

Ili, došli ste u dom zdravlja s novom knjižicom koju ste čekali godinu dana, a na šalteru vam traže i staru. Na pitanje što će vam stara kada imate novu, sestra odgovara – Pa gospođo, podrazumijeva se da nosite i staru zbog broja kartona.

Eto, sad je jasno da je podrazumijevanje samo izvor nerazumijevanja i da je puno korisnije biti što konkretniji i jasniji kada želimo da nas sugovornik nedvosmisleno shvati. Isto je i s pravilima. Da je bilo što iz ovih primjera dogovoreno kao pravilo, ne bi bilo problema, jer biste znali što se od vas očekuje u navedenim situacijama. Međutim, budući da su ova "pravila" samo u glavama sugovornika, niste imali nikakvu šansu da znate što se od vas očekuje.

A, sad zamislite kako je djeci.

Evo što još može pomoći da se razumije značaj pravila – kada pomislite na bilo koju društvenu igru, svaka od njih ima jasna pravila. Tu se ništa ne podrazumijeva nego svi igrači imaju jasne smjernice što trebaju raditi i nemaju nikakvu dvojbu u vezi s tim.

OK, JASNO MI JE SVE! KAKO ONDA NAUČITI DIJETE PRAVILIMA, A DA IH ONO TAKO I RAZUMIJE?

Jednostavno, postoji pravilo kako da kažete da je nešto pravilo ?

Ono se sastoji od 3 koraka:

1. Najavite da ćete reći pravilo
2. Recite ga
3. Recite da ste uspostavili pravilo

Na primjer, želite da dijete usvoji pravilo da kada dođe kući prvo opere ruke. Spustite se na djetetovu visinu:

1. Obratite mu se kroz njegov kanal komunikacije – Vidi / Slušaj / Spustite mu ruku na rame/  Marko, sada ćemo se dogovoriti nešto.
2. Pravilo je da kada dođemo kući prvo peremo ruke.
3. Pranje ruku kada se uđe u kuću je pravilo koje ćemo poštovati svaki put.

Što je dijete mlađe, pravilo će biti jednostavnije i, naravno, više puta ponovljeno. Ne morate svaki put prolaziti kroz ova tri koraka, s vremenom će biti dovoljno podsjećanje na pravilo – Sjećaš šta smo se dogovorili da prvo radimo kada dođemo kući? Ili još bolje kroz izazov i šalu – Podsjeti me, molim te, što ono prvo radimo kada dođemo kući?

Ili, želite da dijete pospremi igračke, knjige, crteže, bojice… uvijek kada mu kažete da vam dolaze gosti:

1. Obratite se kroz djetetov kanal razumijevanja informacija – (Vidi / Slušaj / Pomazite dijete po glavi) – Milice, dogovorit ćemo se da kada dolaze gosti sve igračke skloniš u sobu ili vratiš u kutiju.
2. Znači, pravilo je da kada ti kažem da nam dolaze gosti skloniš igračke iz dnevne sobe.
3. Ovo je pravilo koje ćemo poštovati. Hoćeš da zajedno ponovimo što je dogovor, da budemo sigurne da smo se dobro razumjele?

Kod starije će djece, u konkretnoj situaciji, biti dovoljno podsjećanje na pravilo – Sjećaš se da smo se to dogovorile, da je to naše pravilo? Ovdje koristite i neverbalnu komunikaciju da dijete ohrabrite da uradi to što je dogovoreno – namignite, napravite neki poseban pokret rukom, pošaljite poljubac…

Naravno, za pravila birajte one stvari koje želite da dijete usvoji kao dobre navike, a ne svaku sitnicu koju očekujete od djeteta da učini, jer riskirate da nešto „danas vrijedi, a sutra ne“. Ove „sitnice“ pretvarajte u dogovore, ovisno od situacije do situacije ?

Računajte i na to da je u procesu odrastanja jedan od izazova s kojim ćete se susresti upravo pokušaj djeteta da pomiče granice i ne poštuje pravila. Rješenje za to je pregovaranje, odnosno uključivanje djeteta u proces.

Ako dijete odbija nešto napraviti, umjesto da na otpor reagirate otporom i utrošite vrijeme i energiju, a pritom se i loše osjećate jer niste došli do rezultata, korisnije je da kažete djetetu – Razumijem da ti se ovo ne sviđa, ipak to je pravilo. Što predlažeš, kako drugačije možeš to napraviti, a da ne budeš toliko ljut zbog toga? Ovako oblikovano pitanje, dijete navodi na razmišljanje, a ono osjeća da ste mu ukazali povjerenje i poštovanje.

I, vjerujte, naći će neko rješenje. Samo mu dajte dovoljno vremena da razmisli. Budite fleksibilni da prihvatite djetetov prijedlog ? Pravilo će ostati pravilo, promijenit ćete samo način na koji će dijete to raditi.

Što nisu pravila?

Sve što je u obliku uvjetovanja, ucjenjivanja, kritike, isključivosti, kazne… nije pravilo.

Na primjer – Ako ne kreneš odmah iz parka, neću ti kupiti slikovnicu. Lijepo sam ti rekla da to napraviš, ti me nisi poslušao i sad ću ti sve igračke skloniti na tjedan dana! Koliko puta trebam istu stvar ponoviti, pa da je napraviš? Skloni to za 5 minuta ili ništa od sutrašnjeg odlaska na rođendan!

Zašto ovo treba izbjegavati? Prvo, zato što nije formulirano kao pravilo. Drugo, ne koriste se smjernice za efikasnu komunikaciju s djecom, pa ne možemo očekivati ni da će dijete razumjeti, niti da će poslušati. I na kraju, zato što sve navedeno stvara loš osjećaj i može izazvati otpor kod djeteta da surađuje.

OK, sad je jasnije kako da od nečega napravimo pravilo ?

Hajde da zaokružimo priču i da vidimo kakve sve koristi ovo ima za dijete i vaš odnos s njim:

1. Kada su pravila jasna, dijete nema dvojbu što treba raditi.
2. Pravila i granice djetetu daju osjećaj sigurnosti.
3. Kada dijete uspije napraviti to što ste se dogovorili, ono ima osjećaj postignuća, motivirano je, a kada ga u tome ohrabrujete, onda jača i samopouzdanje. 
4. Kada dijete nešto usvoji kao pravilo, vi se osjećate sigurno u ulozi roditelja ?

I na kraju, budite strpljivi, spremni da više puta ponovite pravilo, fleksibilni, i uključite dijete kada primijetite da bi mu to značilo – ono nije objekt koji provodi dogovore, već aktivan sudionik u obiteljskim pravilima.

Ako ste već pratili predavanja o efikasnoj komunikaciji, primijenite prilikom kreiranja pravila to što ste tamo naučili ?

Ako još uvijek niste prošli kroz ovu edukaciju, predavanja „Kako pričati da te dijete razumije i posluša?“, dostupna su on-line kao video predavanja. Kliknite OVDJE za više informacija.

Tekst: Dragana Aleksić, family coach

Foto: Profimedia