Nove uloge roditelja i djece: Kako rastemo zajedno?

Donedavno se vjerovalo da su roditelji vodiči i učitelji svojoj djeci, s jedne strane, a da su djeca, s druge strane, njihovi učenici, zagledani u mame i tate kao vrhovne uzore. Iako ove uloge i dalje postoje, u suvremenom roditeljstvu donekle su izmijenjene.

Imate li svijest o djetetu u vama? Kad bi ono u vama progovorilo, što bi reklo? Mislite li da bi vas vaše unutrašnje dijete znalo pohvaliti, možda reći: „Bravo, ponosim se tobom!“? Jeste li ispunili njegova, a zapravo vlastita očekivanja iz perioda ranog djetinjstva? Ako ste roditelj, vjerojatno ne znate odgovore na ova pitanja.

Naime, kad ste postali roditelj, ta je uloga postala dominantna u vašem životu i preplavila je sve ostale. Prestali ste misliti o sebi kao o nečijem djetetu ili kao o djetetu, kao „biću u odrastanju“ uopće. Ali, bez obzira na to što tih unutrašnjih promjena niste svjesni, i bez obzira na to jeste li nečiji roditelj – doživotno ćete biti u osobnom procesu sazrijevanja. Mijenjate se, rastete, ostajete zauvijek „biće u odrastanju“.

Rastite zajedno. Vaš roditeljski staž dug je samo onoliko koliko je staro vaše dijete. Odrastajući zajedno, vi priznajete da se roditeljstvu učite sa svakom djetetovom razvojnom fazom. Pokazujete kako u svoje dijete stalno ulažete svoje vrijeme, strpljenje i radoznalost da bi vaš odnos s vremenom postajao sve bogatiji i kvalitetniji.

Zajedničko odrastanje je isprepleten, uzajaman proces. Obuhvaća građenje odnosa u kojemu mi podučavamo svoju djecu, ali istovremeno od njih i učimo.

Vi kao učenik. Rođenjem djeteta mijenjaju se naši prioriteti. Mnogi roditelji izaberu da se u potpunosti posvete djetetu i pritom zaborave na vlastite potrebe i važnost osobnog razvoja. S druge strane, radom na vlastitim blokadama, strahovima, limitirajućim uvjerenjima vi učite o sebi, što doprinosi vašem daljnjem rastu, a to potom rezultira vašim odnosom prema svijetu i načinima na koje reagirate u tom vanjskom svijetu.

Svaka vaša promjena (nalik kamenčiću bačenom u vodu) reflektirat će se u koncentričnim krugovima na vašu okolinu. Najveći efekti ove promjene odrazit će se na najbliže odnose, na ljude koji su vam najvažniji, one koji su najtješnje povezani s centrom vaše promjene (krugovi najbliži bačenom kamenčiću), odnosno, na djecu.

Vi kao učitelj. Vaše je dijete od najranije dobi zagledano u vas. Ono ima svoje potrebe, i to ne samo fiziološke nego i emotivne. Vaša odgovornost u ispunjavanju ovih potreba zaista je velika. Današnja dječja psihologija zastupa stav da će dijete već u prvoj godini života doživljavati svijet na onaj način kako doživljava svoju najbližu okolinu, posebice majku, a to je povezano s načinom na koji majka ispunjava njegove potrebe te načinom na koji se odnosi prema njemu.

Zahvaljujući tome, dijete će svijet doživljavati kao pretežno ugodno ili pretežno neugodno mjesto. Tako, na osnovi dojmova koje ponese iz prve godine života, određuje se, među ostalim, i to hoće li biti optimist ili pesimist. Drugim riječima, vi od samog početka utječete ne samo na razvoj i brzinu usvajanja novih vještina nego i na buduće osobine koje će dijete imati kao odrasla osoba. Ovaj podatak posebno je značajan za period ranog djetinjstva jer se upravo u prvih nekoliko godina života razvija najveći postotak mogućnosti mozga.

Nastavak teme čitajte na sljedećoj poveznici.

Tekst: Jelena Holcer, pedagoginja

Foto: Profimedia

Izvor: sensa.hr