Prošlo je jedva nekoliko mjeseci od rođenja mog sina i već su me pitali: "Kad ćeš na drugo?" To su me pitali gotovo jednako često kao i što su komentirali: "Kako je sladak mali!" Suprug i ja smo imali svoje zadrške oko toga da ostanemo samo na jednom djetetu - hoće li biti usamljen, hoćemo li ga razmaziti, hoće li biti mali terorist koji će svima oko sebe zapovijedati... pa i nama? Kad bi rastao uz brata ili sestru, možda bi bio potpuno drukčiji? Bolji?

Kako je naš jedinac rastao, kampanja za drugo dijete se pojačala. Neki komentari su bili i žešći:"Kako možete to napraviti djetetu? Treba mu brat ili sestrica da se uči boriti za sebe!". Svi su nas na neki način optuživali da smo sebični. Jesmo li zaista sebični jer ne želimo više djece?

Nemate pravo!

Prijatelji, susjedi, rodbina i na kraju čak i potpuni stranci... jednom riječju svi, osjećaju se pozvanima da bez imalo srama s nama dijele svoje mišljenje o našem reproduktivnom životu. Kao da nije dovoljno što se sami stalno mučimo mislima hoće li naše dijete takvom odlukom biti na neki način zakinuto. Nažalost, za roditelje jedinaca, ti i takvi napadi ne prestaju sve dok par ne prijeđe dobnu granicu kad više nema smisla rađati ili usvajati djecu.

Začuđuje takav stav ljudi ako znamo da su obitelji s jednim djetetom sve češće u razvijenom svijetu. Primjerice u Engleskoj 46% obitelji ima jedno dijete, u Španjolskoj i Portugalu 30%, trend u SAD-u raste te je na nivou države oko 22% dok u velikim gradovima iznosi 30%. U Hrvatskoj je posljednjih godina, doduše, prisutan trend rađanja dvoje ili više djece po obitelji što je djelomično efekt potpora roditeljstvu od strane države povezan sa stavom da idealna obitelj znači "puno djece". Ali pored tog stava postoji i onaj da se žene danas obrazuju, stvaraju karijeru te se sve kasnije odlučuju za majčinstvo. Žene se zbog toga sve češće osjećaju prestarima za rađanje više djece, a godine nerijetko sa sobom donose i poteškoće sa začećem.

Žene rađaju, a muškarci napreduju

Većina žena s malom djecom radi, mnoge jer to žele, a mnoge i da pomognu obiteljskom budžetu. Zadržati posao i odgojiti više djece istovremeno dovoljno je stresno i teško te često ne rezultira jednakim napredovanjem i stabilnošću zaposlenja.

Posao može bitno utjecati na odluku, ići li na drugo dijete. Kad žena ode na porodiljni, netko dolazi na njezino mjesto pa je upitno na što će se vratiti kad porodiljni završi. Majke su nerijetko prisiljene skratiti porodiljne dopuste kako bi zadržale poziciju. Mnoge riskiraju i ostaju do kraja porodiljnog, ali onda pored većeg rizika od gubitka pozicije šest mjeseci primaju minimalan iznos naknade često nedovoljan za životne troškove.

Žena koja rađa sporije napreduje u hijerarhiji i na plaći. Žena koja je na početku karijere rodila, vjerojatno će sporije dostići poziciju, a i plaća će stagnirati odnosno neće rasti istim tempom kao kod žena koje nemaju djece. Konačno i na kraju znamo da su djeca skupa, odjeća, tete čuvalice, privatni vrtići jer nema mjesta u državnim vrtićima, aktivnosti koje danas počinju već u vrtiću... knjige, školovanje... Kad sve to uzmete u obzir, teško je reći da smo sebični. Imamo samo druge zahtjeve od života. A mislim i da je važno da su roditelji zadovoljni svojim životom općenito jer samo tako mogu odgojiti zadovoljnu djecu

Mitovi o jedincima

Bezbroj je mitova o jedincima. Oni nikad ne nauče dijeliti i zbog toga su razmaženi, grabe više za sebe, nemaju suosjećanja za druge, ne znaju se zauzeti se za sebe, nisu socijalizirani... Ne bih rekla da u tome ima istine jer poznajem previše ljudi koji ne znaju dijeliti i koji nemaju suosjećanja za druge ili su povučeni i nesocijalizirani makar dolaze ih brojnih obitelji.

Puno istraživanja posljednjih 30 godina opovrglo je mitove o jedincima. Primjerice, istraživanje provedeno na University of Ohio je pokazalo kako su djeca jedinci jednako popularna u školi, da odrastanje s bratom ili sestrom ne donosi nužno prednosti te da su jedinci više no drugi povezani s drugom djecom i imaju mnogo prijatelja. Dovoljno je osvrnuti se malo oko sebe i vidjet ćete razmaženu djecu koja k tome nisu jedinci. Danas je velika većina djece razmažena. Ali takva su jer roditelji ne znaju reći "ne", a ne zato što imaju ili nemaju brata ili sestru.

Osim toga svako je dijete od prvog dana bombardirano velikim brojem iskustava koja će ga oblikovati kao čovjeka. Biti bez braće ili sestara samo je dio tih iskustava koja se mogu steći, "nadoknaditi", na drugi način. Na vaše dijete, bilo jedinac ili ne, najviše će utjecati njegovo iskustvo s vama kao roditeljem. Zato treba biti koncentriran na kvalitetu - jeste li dobar roditelj i primjer svom djetetu - a ne na kvantitetu - roditi što više djece pa će sve samo nekako posložiti.

Jesu li djeca za svakog sreća?

Nema sumnje da su ljudi s djecom sretniji od onih koji nemaju djece. Ali koliko djece? Studija na 35000 odraslih identičnih blizanaca u Danskoj pokazala je kako svako sljedeće dijete nema nikakav pozitivan efekt na očeve kad govorimo o njihovom osjećaju sreće. S druge strane veći broj djece majkama spušta razinu osjećaja sreće. To ne znači da one manje vole svoju djecu, nego da je osjećaj stresa u vezi te svakodnevici veći i time osjećaj osobne sreće manji.

Nisam to predvidjela, ali dogodilo se

Imati jedno dijete nije možda ono što sam namjeravala kad sam razmišljala o obitelji, ali može biti lijep izbor. Moj sin danas ima 20 godina i mislim da smo donijeli dobru odluku za sve nas. Uspješan je u poslu i društven. Lakše mi je zato što sam se uvjerila da je s njim sve u redu, a čini mi se i da se pritisak koji je dosad bio na obitelji s jedincima polako prebacuje na obitelji bez djece. I njih je sve više. Kritike i pogrde koje se upućuju njima bit će poznate i svakom roditelju jedinca jer su iste - ti si sebičan jer ne želiš roditi dijete, čudan si, to je neprirodno, razmažen si i materijalist, nedorastao...

Je li u redu da vam itko govori kako vaša obitelj s jednim djetetom nije potpuna, da je loša i da vaše dijete raste u neadekvatnim uvjetima?

Gdje ćete povući crtu kad je u pitanju hoćete li biti sebična osoba ili voditi sadržajan život kao sretna osoba ili roditelj? To svatko odlučuje za sebe!

Tekst: majka jednog 20-godišnjaka

Foto: Profimedia