1. Naučite dijete da je u redu pogriješiti, ali da iz svake greške izvuče pouku. Nitko se nije rodio sveznajući i važno je ostaviti djetetu prostora da uči kroz svoje greške i svoja istraživanja. Roditelj samo prati da je to fizički i emocionalno sigurno za dijete.

2. Sigurno je da najveće posljedice na dijete ostavljaju kritike i „traženje dlake u jajetu“, tj. ako uvijek postoji primjedba: “Još samo da je ovo bilo bolje”, to na dijete ostavlja trajne posljedice. Najdalekosežnije posljedice u negativnom smislu su uvjerenja kao što je: nisam dovoljno dobar, ne vrijedim, drugi su bolji od mene, potreba za perfekcionizmom. Činjenica je da ovo uvjerenje ne mora imati nikakve veze sa stvarnošću, da su to osobe koje odlično rade sve što rade, ali same sebe sabotiraju i imaju mnogo nesigurnosti, koje su rezultat ovog uvjerenja.

3. Svaki djetetov problem je za njega vrlo stvaran, ma koliko to izgledalo beznačajno iz pozicije odraslih. Stoga dječje emocije i probleme treba shvatiti ozbiljno i treba mu pomoći da ih riješi.

4. Često zbog vlastitih neispunjenih želja i očekivanja, ili zbog prevelike želje da djetetu bude bolje nego što je bilo nama, vršimo nepotrebne pritiske na djecu. U svemu tome se zanemari činjenica da svi imamo različite sklonosti, pa i naše dijete.

Ponekad ti pritisci zbog vlastitih ambicija mogu kod djeteta stvoriti odbojnost i prema nečemu što ono voli i za što ima talenta. U svim tim pritiscima i kritikama dijete se nauči plašiti da će pogriješiti kako nas ne bi razočaralo, pa to postaje emotivno-energetska i mentalna blokada ka postizanju rezultata. Isto tako, često se oblikuje uvjerenje da „nisam dovoljno dobar“, što opet ima odraz u širokom spektru životnih područja.

5. Zbog velikih očekivanja roditelja i široko prisutnog natjecateljskog duha čije je dijete bolje, najgore u tome prođu djeca. To ima svoje posljedice na psihu i dovodi do stvaranja velikog broja perfekcionista, osjećaja nedovoljne vrijednosti, većeg postotka kratkovidosti kod djece... Sjetite se samo koliki broj djece nosi naočale već od ranih razreda osnovne škole.

6. Pomozite djetetu da pronađe svoje talente, a svatko ima neke talente i podržite ga u tome u čemu uživa, u onom za što je stvoreno.

7.  Razgovarajte i s malom djecom iz pozicije očekivanja odgovornosti za svoje postupke i reči, a ne sa pozicije naredbe. Ponekad je naredba potrebna, ali mnogo manje nego što mislimo, naravno uz pravilnu komunikaciju. Ovo je vještina koja

zahtijeva mnogo više objašnjenja i prakse.

8. Odvojite bar 15 minuta do pola sata dnevno koje ćete kvalitetno provesti s djetetom, igrati se sa njim i sudjelovati u zajedničkim aktivnostima u kojima će djetetu biti i zabavno i ugodno. Ovo je mnogo važnije nego provesti cijeli dan pasivno u prisustvu djeteta, kuhajući, spremajući ili obavljajuću bilo koju drugu aktivnost, dok je dijete na kompjuteru, gleda TV, ili provodi vrijeme na bilo koji drugi način.

Tekst: Jasmina Kovačev, EFT Master trener

Foto: Profimedia