Prema istraživanju britanskog online magazina Daily Maila, 40 posto žena postavlja si previsoke ciljeve, opterećene su perfekcionizmom i stalnim te bezuspješnim nastojanjima da sve bude savršeno. Nije loše imati ciljeve, dapače, no problem se javlja kada nas mogućnost pogreške i prosječnost kao sastavni dio života počinju užasavati i ‘bacati’ u depresiju i očaj.

Skloni smo vjerovati kako će nam težnja za savršenstvom omogućiti uspjeh i veće zadovoljstvo, no stručnjaci tvrde da je istina upravo suprotna. “Perfekcionizam, kao težnja sa savršenstvom i strah od pogreške, izravan je put prema nezadovoljstvu i kritiziranju – nas samih, drugih i odnosa. Naime, u podlozi perfekcionizma jest nesigurnost, izjednačavanje vlastite vrijednosti s rezultatom ili strah da će nas drugi odbaciti zbog pogreške”, objašnjava Sanja Ivanušević, psihologinja, praktičarka terapije igrom i vanjska suradnica Modusa – Centra za djecu, mlade i obitelj.

Moje lažno ‘ja’!

Prema jednoj britanskoj studiji, žene u prosjeku provedu čak mjesec dana ili 753 sati života snimajući selfie. Zašto to čine? Kako bi se prikazale u najboljem svjetlu. No vjerovanja da ćemo, ako budemo živjeli savršeno, izgledali savršeno i sve savršeno činili – smanjiti ili izbjeći bolan osjećaj krivnje i srama – pogrešno je i vodi u autodestrukciju. S takvim uvjerenjem vodimo lažan život koji nam ne dopušta da budemo ono što jesmo. Zaokupljeni smo brigom što će drugi misliti o nama i žarko želimo biti osoba kakvu smo si zamislili. Mislimo i govorimo ono za što vjerujemo da ljudi žele čuti, gubimo svoje pravo ‘ja’ i pristajemo kad bismo trebali odbijati, odnosno govorimo ‘da’ kad mislimo ‘ne.’ Loše je nositi maske savršenstva ponajprije zato što lažemo sebi i drugima o sebi, a tu su i mnoge fizičke ili psihičke posljedice poput anoreksije, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, socijalne neprilagođenosti, alkoholizam, kronična anksioznost i depresija.

Dr. Brene Brown, profesorica na Sveučilištu u Houstonu, ističe da će perfekcionist razviti poremećaj prehrane ako se svakodnevno opterećuje time što nema savršeno tijelo; osoba koja nema savršen brak razvest će se; oni koji vječno teže za idealnim najčešće se osjećaju bezvrijedno jer su im nedostaci i pogreške jednostavno nepodnošljivi i sl. No što nam nameće tolika očekivanja? Stručnjaci tvrde kako nam ekstremni pritisak stvara društvo u kojem živimo koje je preplavljeno nedostižnim očekivanjima i gdje nije poželjno reći da radimo najbolje što možemo te da su to naše granice.

Samoprihvaćanje

Ljudi koji prihvate svoje nesavršenstvo i ranjivost dokazano žive sretnije. “To ne znači da treba odustati od dobro odrađenog posla jer se perfekcionizam razlikuje od težnje za izvrsnošću. Osnovna razlika je u tome kako se pogreška doživljava – kod perfekcionizma, kada pogriješimo, osjećamo da ne vrijedimo kao osobe, za razliku od težnje za izvrsnošću, gdje težimo dobrim rezultatima, ali ih ne izjednačavamo s osobnom vrijednošću. Samoprihvaćanje je proces i obuhvaća učenje i razumijevanje nas samih. Temelji se na svijesti da naša osobna vrijednost nadilazi puki rezultat onoga što činimo, uspjeh ili neuspjeh, fizički izgled, nedostatke ili mane. Također, obuhvaća prihvaćanje da je griješenje sastavni dio svakog učenja i bez njega nema napredovanja. Stoga, ako se uhvatimo u kritiziranju samih sebe kada pogriješimo, situaciju možemo sagledati kao priliku za učenje. Usto, ne možemo ispraviti prošlost, no možemo vidjeti što možemo naučiti da sljedeći put bude bolje”, poručuje psihologinja Sanja Ivanušević, koja dugi niz godina radi na osobnom i profesionalnom razvoju djece i odraslih.

Tekst: S.H.

Foto: Profimedia