Samoozljeđivanje je svako namjerno nanošenje boli i štete vlastitom tijelu. Obično predstavlja reakciju na stresne i neugodne situacije, a osobe koje se samoozljeđuju suočavaju se s velikom emocionalnom boli s kojom se teško nositi. Ponekad je i osobi koja se samoozljeđuje, ali i bliskim ljudima u okolini, teško razumjeti što se i zašto događa. Kroz samoozljeđivanje se najčešće traži bijeg od problema, emocionalno olakšanje, oslobođenje od bijesa ili ljutnje i kontrola nad vlastitom boli. Osjećaj smirenja i oslobođenja od intenzivnih i bolnih emocija je prividan i uvodi u začarani krug samoozljeđivanja koji može dovesti do tragičnih posljedica.

Kako prepoznati samoozljeđivanje?

Znakove koji mogu upućivati na samoozljeđivanje dijelimo na fizičke i emocionalne.

Fizički znakovi su obično porezotine, masnice, opekline, mjesta bez kose uslijed čupanja. Osobe koje se ozljeđuju često pokrivaju ožiljke i nose dugu odjeću i za vrijeme vrućina. Emocionalne znakove je teže uočiti. Oni ne znače nužno da se osoba samoozljeđuje, no važno je pratiti promjene u cjelokupnom ponašanju i učestalost fizičkih ozljeda.

Emocionalni znakovi mogu uključivati depresivnost, smanjenje motivacije za uobičajene aktivnosti, povlačenje, dugotrajno izoliranje, brzo mijenjanje tjelesne mase (gubljenje ili dobivanje kilograma), nisko samopouzdanje, samookrivljavanje, korištenje sredstava ovisnosti.

Što možete učiniti ako sumnjate da se vaše dijete samoozljeđuje?

Koji god da je razlog samoozljeđivanja, postoji način kako pomoći i spriječiti ozbiljnije posljedice. Pitajte dijete kako se osjeća, što se događa i shvatite ga ozbiljno, jer samoozljeđivanje je rijetko „traženje pažnje“. Razgovarajte o znakovima koji vas brinu, iskažite interes za vaše dijete i ono što ga muči, a izbjegavajte prijetnje i umanjivanje briga i teškoća s kojima se dijete suočava.

Roditelji su često u šoku kada saznaju za samoozljeđivanje pa se mogu, najčešće iz brige i straha, naljutiti na dijete. Takva reakcija može dovesti do dodatnog povlačenja djeteta. Važno je s djetetom razgovarati smireno, izraziti zabrinutost, pružiti podršku i razumijevanje. Djeci treba osvijestiti da nisu sama, da mogu dobiti pomoć i nekoga tko će ih razumjeti! Preporučamo da potražite pomoć stručnjaka mentalnog zdravlja ili liječnika jer se problem ponekad ne može riješiti bez stručne pomoći, podrške i usmjeravanja.

Kako se osjeća osoba koja se samoozljeđuje?

Mlade osobe koje se samoozljeđuju na taj način najčešće traže izlaz od emocionalne boli, kažnjavaju sami sebe, žele prekinuti osjećaj tuposti, bježe od neželjenih misli i osjećaja, žele ostvariti osjećaj kontrole i/ili se suprotstavljaju autoritetu. Mogu se osjećati bespomoćno, neshvaćeno, tužno, usamljeno, ljuto i opterećeno.

Kako bismo vam približili problematiku samoozljeđivanja, donosimo vam priču jedne mame koja se nosila sa sinovim samoozljeđivanjem. Cijelu priču možete pročitati preko javnog računa Hrabrog telefona na Viberu!

Naljepnice i informacije o javnom računu potražite preko linka: http://bit.ly/Hrabri_Stickeri

Ako vam je potrebna dodatna podrška i savjet kako biste mogli pomoći djetetu koje se samoozljeđuje, nazovite besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 ili se javite putem maila savjet@hrabritelefon.hr.

Tekst prilagodila: Iva Smolković, mag. psych, programska koordinatorica na Hrabrom telefonu

Foto: Profimedia