Velika nam je čast što vam možemo predstaviti Galinu Štavlić, Ruskinju koja već 24 godine živi u Zagrebu u kojeg se, kako priznaje, na prvi pogled zaljubila. Ona je 2013. godine završila Državni institut umjetnosti na sjevernom Kavkazu, smjer akademski dirigent na kojem je stekla tri zvanja: akademski dirigent svih tipova zbora, operni dirigent i profesor za predmet akademski dirigent svih tipova zbora. Nakon što se bavila raznim zanimanjima, prije nešto više od godinu dana vratila se onome što najviše voli i u čemu je toliko vješta, vođenju dječjeg zbora, a prilika se pružila upravo u Centru za kulturu i informacije Maksimir. K tome je majka četvero djece, koja jako voli kreativan rad, štrikanje, restauriranje namještaja, čitanje...
sanctus-djecji-zbor-u-kojem-se-njeguje-puno-vise-od-samog-pjevanja

Što zapravo znači naziv Sanctus?

To je stavak iz rekvijema u kojem kerubini pjevaju Bogu.

Koja je vaša glavna nit vodilja u vođenju zbora?Djeci želim pokazati proces svladavanja učenja od najjednostavnijeg prema složenom, pokazati kako se mogu mijenjati tako da stvore nešto novo i drugačije od ostalih. Želim se fokusirati na dječju emocionalnu inteligenciju koja će ih pokrenuti, motivirati, gdje više nije bitno razumijete li tekst, već je bitna frekvencija njihove pjesme koja stvara emociju i koja tada utječe na sve - i izvođače i publiku, a to je već posebno stanje uma... Potičem ih na to da svaku riječ i rečenicu pjevaju kroz fraze, da zamisle u glavi kao da crtaju to o čemu pjevaju... Roditeljima sam objasnila da ću raditi po ruskom sustavu po kojem sam i sama učila. Tražim od njih jedino da mi daju povjerenje i vremena da se povežem s njihovom djecom. Dijete koje podučavam za mene nije samo broj, već ličnost i ja to zaista poštujem. Kažem roditeljima da pričekaju da počnemo vježbati i da će ubrzo vidjeti promjenu na djeci koja će početi drugačije gledati svijet oko sebe, prirodu, poboljšat će se i odnosi u obitelji... Što više ljepote oko sebe širite, više ćete je primijećivati, to je ono što potičem u njima.

Kako je započeo rad zbora Sanctus?

Na audiciji krajem 2016. godine primila sam svu zainteresiranu djecu, jer smatram da su svi podložni razvoju sluha i da mogu napredovati. Brojimo trenutno 14 članova. Imali smo vremena oko dva mjeseca da pripremimo božićni koncert na kojem su roditelji prvi put vidjeli što su djeca naučila. Iznenadili su se što je koncert trajao samo pola sata. No za to je postojao opravdan razlog. Dječje glasnice su vrlo osjetljive i ne smije ih se preforsirati ako želite da pravilno pjevaju. Mnogi dobiju trajna fizička oštećenja ako se u djetinjstvu pretjera - ako predugo i preglasno pjevaju.

Kako izgledaju probe i koje su osobine jednog zbora?

Zbor je živi organizam, kao jedno biće. Učim djecu da se međusobno nauče slušati. Često tražim da zatvore oči da se lakše povežu jedni s drugima - kad se ne gledate, sluh drugačije funkcionira, jer mi ne slušamo samo ušima već i putem vida... Kad se makne vid, čuju se detalji koje inače ne bi čuli da gledate. Djeca su se toliko povezala na taj način i naučila da ne smiju galamiti, jer time oštećuju glas, da paze na to i tijekom pauze. Tada nema tipičnog dječjeg nadglasavanja, dopuštaju sugovorniku da završi svoju rečenicu pa tek onda oni govore, slušaju i poštuju jedni druge. Prije proba nije poželjno da budu umorni ili gladni. Ako su izmoreni, ne mogu dobro pjevati, jer pjeva se cijelim tijelom. Potrebna je i koncentracija, a nakon npr. treninga hokeja to sigurno ne mogu imati. Bolje je da kojiput propuste probu, nego da dođu umorni.

Postoje li neka pravila ponašanja prije nastupa?

Prije nastupa ne smiju jesti orašaste plodove ili kekse jer time umanjuju kvalitetu glasa. To je tzv. higijena vokalnog aparata na koju su navikli i to im je nešto normalno.

sanctus-djecji-zbor-u-kojem-se-njeguje-puno-vise-od-samog-pjevanja

Kakve su bile reakcije roditelja nakon koncerta?

Neki su se roditelji čak rasplakali nakon koncerta, jer nisu mogli vjerovati koje su sposobnosti njihove djece, da su se toliko psihfizički promijenili. Stajali su koncentrirano pola sata bez ikakvog problema, zapamtili deset tekstova pjesama koje s takvom lakoćom intoniraju da ne moraju ni misliti na to, nego se mogu uživiti u emociju pjesme. Ta odlika utječe na njihove sposobnosti u školi da lakše prate nastavu, pojačano su koncentrirani, brže svladavaju gradivo, uče logično razmišljati, jer je glazba vrlo logična. Kakve dobrobiti od ovakve vrste pjevanja još imaju djeca?Vremenski intervali i važnost vremena u notama imaju utjecaj na njihov život. Povučena djeca se više oslobode i steknu više samopouzdanja - smirenija su, nisu pogubljena ne znajući što sa sobom, svjesnija su svoje vrijednosti. Kod svakog djeteta vidim koje su mu karakteristike, kakvi ga problemi muče, ali nakon ovog povezivanja, funkcioniramo poput proširene obitelji. Nakon što djeca  steknu ovo samopouzdanje, nije sve samo igra, već i odgovoran rad na sebi. Svi su posebni i različiti i upravo zbog toga zbor ima svoju određenu boju i karakter. Krilatica nam je "Jedan za sve, svi za jednoga", razvijamo kolektivnu svijest da svi vode računa jedni o drugima, daju jedni drugima podršku ako osjete da treba. Dobila sam komentar od jedne kolegice da mi djeca u zboru izgledaju kao u vojsci, ali na onaj pozitivan način da poštuju pravila i s lakoćom obavljaju sve... Oni ne procjenjuju tko je kako obučen i kakvu marku mobitela nosi, već sve promjene komentiraju pozitivno. Potičem ih da kroz nastupe pokažu koliko su "narasli", promijenili se, da prenose svoju emociju na publiku i pokažu hrabrost u izražavanju tih osjećaja. Podsjećam ih da ono znanje koje imaju sada proširuju i da se stalno razvijaju. Da smjelo pitaju od drugih da im prenose svoja znanja. Već sad vidim da će svojim stavom i energijom mijenjati i drugu djecu oko sebe.

Posebnu pažnju pridajete ispravnom držanju i disanju...

Na pozornicu izlazimo uvijek dostojanstveno, visoko uzdignute glave, ispravljenih leđa jer time se potiče pozitivna energija. Učimo ispravno disati, jer to je osnova ispravnog zborskog pjevanja. Udisanjem na nos sprječavate i unos nepoželjnih bakterija. Već sad je vidljivo da imaju manje respiratornih tegoba, prehlada... Prije svake probe vježbamo disanje, vježbe za glas. Dječji dijapazon glasa je vrlo ograničen i ne treba ga forsirati. Neka pjevaju u njima udobnom dijapazonu... Učim ih da osvještavaju zvuk koji proizvode, objašnjavam im što od njih tražim i zašto. Sve ima svoj smisao. Jasno su postavljena pravila i to poštuju i tako sve lakše  funkcionira. Drigent mora sa svakim pristupiti individualno, dobiti njegovo povjerenje kako bi taj pjevač mogao disati kad i koliko treba i zato je to povjerenje između djece i dirigenta jako važno. Prenosim svoje emocije na njih i oni je onda šalju u publiku koja ih tada vraća prema njima i krug završava opet na dirigentu. Ja je fizički mogu osjetiti na kraju nastupa i tada znam da smo postigli rezultat kojem smo težili. Emocije jako djeluju na boju glasa i kvalitetu i moram znati izvući takvu emociju iz pjevača. Ovdje ne odgajamo samo pjevače zbora. Dio njih će jednog dana biti dirigenti zbora tako da uče i zborsku tehniku.

Kakve pjesme učite, na kojem jeziku?

Pjevamo na latinskom i ruskom i hrvatskom, uskoro ćemo i na engleskom. Ne bavimo se samo klasičnom glazbom, već i folklornom, tradicijskom izvornom koje baš jako vole: Raca plava, Tri ptice i sl. Nevjerojatno je da i djeca vrtićkog uzrasta mogu uspješno pratiti sve što se radi, jednako kao i starija djeca. Vježbaju tekst s roditeljima kod kuće, ali tako da oni podučavaju roditelje. Osim foklora, tu su i gradske pjesme o Zagrebu te suvremena glazba, npr. Bruno Mars... biramo pjesme koje su primjerene njihovom uzrastu, a da ih vokalno mogu izvesti.
sanctus-djecji-zbor-u-kojem-se-njeguje-puno-vise-od-samog-pjevanja

Trenutno ponovo upisujete nove članove, koji uzrast? Koliko često i gdje su probe i kako se prijaviti?Upisujemo uzrast djece od 5 do 15 godina u jednom zboru. Vježbamo u Centru za kulturu i informaciju Maksimir (Švarcova 18). Probe su 2 puta tjedno, utorkom i četvrtkom po sat i pol. U početku smo kretali sa pola sata pa produživali... Djeca ne bi smjela pjevati uzastopno više od 20 minuta. Potrebne su pauze i mi ih radimo. Kad im popusti koncentracija, na što mogu utjecati razne stvari (pa čak i vrijeme), više razgovaramo nego pjevamo jer vidim da su umorni i da im treba opuštanje. A nekad su toliko koncentrirani da možemo imati kompletno ispunjeno probu pjevanjem. U sat u pol su u stanju svladati jednu cijelu pjesmu što se tiče melodije i teksta. Javite se telefonski (095 722 9234, Galina Štavlić) pa će dijete biti pozvano na probu kako bi ga voditeljica upoznala. Program je besplatan, po čemu smo također jedinstveni. Osim zborskog pjevanja, djeca uče note (solfeggio), želimo da budu profesionalni pjevači zbora koji se pripremaju ujedno i za profesionalne dirigente zbora. Uče i vokalnu tehniku s kolegicom koja je prof. vokala, Lea Bulić. Ja s njima učim i teoriju glazbe, uče osnovno o kompozitorima, vrstama glazbe, smjerovima, stilovima, ali u njima prihvatljivoj formi, da im nije dosadno. Solfeggio je 1 sat tjedno skupa s teorijeom.

Koliko godina bi trebao trajati program da završe edukaciju?

U sedam godina želim provesti taj program da oni znaju sve što se tiče zborskog pjevanja i da budu glazbeno pismeno. Jer želim prenijeti ono znanje koje sam i sama usvojila kroz život. Ne radi se samo o vladanju glasom, već i vladanju svojim umom, vladanju sobom. Ako može tih 20-ak djece razviti na ovaj način emocionalnu inteligenciju, pomagat će ljudima i životinjama oko sebe, neće biti ravnodušna, imat će zdravo razvijenu empatiju, znat će se obraniti na neagresivan način, pa ako sačuvaju to dijete u sebi, onda sam postigla puno.

Intervju vodila: Ivančica Tarade

Foto: privatni arhiv Galine Štavlić