Prekid svakog kontakta s roditeljem je odluka koja se ne donosi lako. Međutim, čini se kao da se o tome danas sve više priča, a možda i sami poznajete ljudi koji su prekinuli kontakt s jednim ili oba roditelja.
Unatoč uobičajenim stereotipima, otuđenje u obitelji nije nova pojava i zapravo je mnogo češće nego što mnogi misle. Međutim, iako otuđenje općenito nije ništa novo, obrasci se pojavljuju kada pomnije pogledamo koji je roditelj češće odvojen. Istraživanje Sveučilišta Ohio State pokazuje da su odrasli skloniji otuđivanju od svojih očeva nego od majki, a neke studije ukazuju na to da su žrtve zlostavljanja četiri puta sklonije otuđivanju od svojih očeva.
No, postoje brojni razlozi za to, navodi Psychology Today.
Rodne uloge igraju ulogu u obiteljskoj disfunkciji
"U slučajevima zlostavljanja i kontrole, očinska figura statistički je vjerojatnije izvor otvorene zlouporabe moći, posebno u patrijarhalnim ili autoritarnim kućanstvima", navodi psihoterapeutkinja Kaytee Gillis.
"Iako majke svakako mogu biti nasilne ili upletene u obitelj, rodne uloge i socijalizacija često smanjuju vjerojatnost da će se njihovo ponašanje percipirati kao štetno. Ova razlika dijelom proizlazi iz duboko ukorijenjenih rodnih normi koje idealiziraju majke kao primarne skrbnice i emocionalne hraniteljice djece. Mnoga odrasla djeca mogu ostati povezana sa svojim majkama iz krivnje ili obveze, čak i kada je odnos disfunkcionalan. To se posebno odnosi na kćeri, od kojih se često očekuje da smiruju sukobe među drugima te upravljaju i održavaju obiteljske veze, čak i na štetu vlastite dobrobiti", naglasila Gillis.
Međutim, ovaj se obrazac promijenio posljednjih desetljeća i mnoge preživjele prijavljuju otuđenje od majki.
"Moj otac je dao sve od sebe da smiri moju majku, ali bio je ograničen u onome što je mogao učiniti. Ona je donosila odluke i odlučivala tko će biti kažnjen i kada. Kad sam otišla, otišla sam zbog nje", otkrila je Brianna, otuđena osoba.
Društvene norme o muškom emocionalnom izražavanju
Mnogi muškarci su odgajani da potiskuju svoje emocije i stoga se bore s emocionalnom ranjivošću čak i sa svojom djecom. Kao što se i očekuje, to često otežava popravak i ponovno povezivanje.
"Radila sam s muškarcima koji žude razgovarati sa svojom djecom, od nekih od kojih su otuđeni, ali se bore s ranjivošću uspostavljanja te veze", objasnila Gillis.
Paul, muškarac u pedesetima, bori se prepoznati i pomiriti se s greškama koje je napravio u životu.
"Odgojio sam sina onako kako sam ja odgojen. I sada znam da je to bilo pogrešno. Volio bih da mu mogu reći da mi je žao i da nisam znao bolje. Ali jednostavno ne znam što da kažem. Možda je prošlo previše vremena", istaknuo je Paul, otac čiji je sin prekinuo svaki kontakt s njim.
Kada očevi nisu voljni sudjelovati u emocionalnom popravljanju ili rastu, otuđenje se može činiti kao jedina zdrava opcija. Jet to spominje kada je govorio o svom iskustvu otuđenja od oca.
"Mislim da bi moj otac, da je odrastao u okruženju u kojem je muškarcima bilo dopušteno osjećati se tužno i ranjivo, možda znao kako održati odnos sa mnom. Često mislim da on to želi, ali ne zna kako. Pokušao sam mu se obratiti, ali odnos jednostavno nije zdrav", objasnio je Jet.
Sram i društveni pritisak igraju ulogu
Unatoč sve većem prihvaćanju otuđenja općenito, otuđenje od majki i dalje nosi težu društvenu stigmu. Zbog toga je manje vjerojatno da će pojedinci pokrenuti otuđenje, a ako to učine, možda će biti manje skloni otvoreno o tome razgovarati. Nasuprot tome, otuđenje od očeva, iako je i bolno, rjeđe će se suočiti s istom razinom društvene kritike.
"Moj partner je otuđen od svog oca i nitko ne trepne okom kad to spomene. Ali kad spomenem da nemam odnos s majkom, osjećam puno osude od drugih koji ne razumiju kako bi kći mogla prekinuti veze s majkom", rekla je Belinda.
Unatoč svojoj rasprostranjenosti, većina otuđenja na kraju završi.
Istraživanja također pokazuju da, barem za većinu odrasle djece, otuđenje ne traje beskonačno. Čak 81% otuđenih majki i djeteta te 69 posto otuđenih očeva i djece se na kraju pomiri.Međutim, ako ste donijeli odluku o izbjegavanju kontakta zbog svog mentalnog zdravlja i sigurnosti, to ne znači da je vaš izbor bio pogrešan niti znači da je pomirenje potrebno ili čak zdravo u svakom slučaju.