Strah da će komentari vaših roditelja vašoj djeci zvučati isto kao što su zvučali vam obično je neutemeljen. Odrasla djeca iz disfunkcionalnih obitelji ne žele da njihova djeca komuniciraju s roditeljima jer se boje da će onom što im je učinjeno kao djetetu učiniti i njihovoj djeci.
Srećom, ovo je općenito neutemeljen strah. Svakako ne morate komunicirati s roditeljima koji vas tjeraju da se osjećate loše, ali ako je vaše raspoloženje za ne viđanje s njima temeljeno na potencijalnom negativnom utjecaju na djecu, to možda nije toliko velik problem koliko mislite. Zašto?
Jer užasni roditelji često postanu iznenađujuće dobri bake i djedovi.
Samantha Rodman Whiten, klinička psihologinja i osnivačica DrPsychMom, radila je kao terapeutkinja više od dvanaest godina i tom razdoblju nitko joj nije pričao o tome koliko su ga traumatizirali ili povrijedili bake i djedovi, čak i ako su bili skrbnici ili živjeli s njima. Inače, čak i slučajevima kad je klijent osjećao da su baka i djed kreteni, to uopće nije zaslužilo vrijeme u terapiji.
"Svaka rasprava općenito se usredotočuje na utjecaj bake i djeda na roditelja klijenta da ga bolje razumije", istaknula je Rodman Whiten za Your Tango.
Ako se sjećate svojih interakcija s bakama i djedovima, vjerojatno spadate u jednu od dvije kategorije: voljeli ste ih ili ih niste voljeli. Dakle, ili je baka i djed bio izvor ljubavi i utjehe ili netko o kome nikada niste stvarno razmišljali. Vaše dijete će najvjerojatnije biti slično: ili će voljeti vašeg roditelja ili će ga smatrati pomalo čudnim i beznačajnim.
"Većina ljudi u ovoj situaciji ima roditelja koji se prema njima loše ponašao kad su bili djeca, a sada se boje da će roditelj to ponoviti sa svojim unukom. Većina ljudi koji su fizički ili emocionalno zlostavljali svoju djecu neće to učiniti sa svojim unukom", objasnila je Rodman Whiten.
Iste pasivno-agresivne komentare ili uvrijeđeni ton koji je roditelj koristio s vama vjerojatno vaše dijete ne bi ni razumjelo ili bi ga samo iritiralo. Vaše dijete nije zauvijek zarobljeno s vašim roditeljem, kao što ste vi bili pa vjerojatno čudno ili dosadno ponašanje svojih baka i djedova ne doživljava kao prijeteće, već jednako čudno i dosadno.
A također je vrlo malo vjerojatno da bi vaš roditelj ionako koristio taj ton ili uputio te primjedbe vašem djetetu.
Svakako, ako vaš disfunkcionalni roditelj ima ovisnost, depresiju, anksioznost, PTSP, gomilanje ili poremećaj osobnosti, nemojte ga ostavljati samog s djetetom dulje vrijeme, ili možda nikada, ovisno o situaciji.
Ali ako vaš roditelj ili svekar/svekrva, ne viče i ne ponaša se ludo pred vašim djetetom kada provodite vrijeme zajedno, već je jednostavno nametljiv, iritantan i čudan, vjerojatno neće imati gotovo nikakav utjecaj na vaše dijete.
"U najboljem slučaju, vaš loš roditelj mogao bi postati prabaka ili pradjed, i iako to vjerojatno neće priznati, dio te motivacije može proizaći iz prešutnog prepoznavanja da su s vama pogriješili", naglasila je Rodman Whiten.
Roditelji s poremećajima osobnosti poput narcizma i graničnog poremećaja osobnosti će neće vjerojatno priznati da su pogriješili s vama.
Što vi trebate učiniti?
Vi ste osoba koja je previše uzrujana zbog odnosa s roditeljima da bi možda vidjela da su drugačiji prema unucima. Ako vam je roditelj jako otežao život kao djetetu, a zatim se ne ispriča niti promijeni, već vam nastavi otežavati život kao odrasloj osobi... onda imate puno pravo da ga ne vidite, navodi Rodman Whiten.
To znači da ga vaša djeca možda neće vidjeti, ili biste možda htjeli da vaš supružnik posjećuje djecu, ali bez vas, ili ga možete viđati samo vrlo rijetko i kratko s djecom, ili što god drugo odlučite. Svakako vam je dopušteno imati bilo koju razinu kontakta koju želite kako biste zaštitili svoje mentalno zdravlje.
Ovo nije poticanje da provodite više vremena s roditeljima koji vas tjeraju da se osjećate loše, tjeskobno, ljutito ili ogorčeno.
Rodman Whiten ističe da ako želite da vaša djeca upoznaju vaše bake i djedove, vaši roditelji će se vjerojatno bolje ponašati prema unucima nego vama ili će vaša djeca ludost baka i djedova doživljavati manje prijetećom i opasnom nego što ste vi to činili kao dijete. Naime, njihovo je vrijeme ograničeno, a bake i djedovi nemaju nikakvu kontrolu nad životima unučadi.
Na primjer, ako ste odrasli uz stalne svađe i kaos u kući, sada biste mogli imati anksiozni poremećaj zbog neumoljivog stresa. Ali ako posjetite roditelje s djecom i oni čuju baku kako viče na djeda, vjerojatno će pomisliti samo da je baka gruba.
"Neće se osjećati zarobljenima, uplašenima i usamljenima kao što ste se vi osjećali u istom scenariju u njihovim godinama", istaknula je Rodman Whiten, ali dodaje:
"Međutim, ako znate da ćete imati napad panikekada budete izloženi tome da se vaši roditelji ponašaju ludo jer to pokreće sva vaša sjećanja iz djetinjstva na isto ponašanje, onda svakako recite roditeljima da ih ne možete posjećivati dok se to ponašanje ne prestane ili, ako ste im rekli i oni to nastave raditi, sami odlučite koliko vremena želite provesti tamo, ako uopće želite, kako biste zaštitili sebe."