Razvod je jedan od najstresnijih događaja za sve uključene, a posebno za djece. Teško je navigirati ovim procesom, a mnoge majke i očevi se brinu kakav će trag rastava ostaviti na djeci. Nedavno je jedna mama putem Reddita upitala treba li ostati solo zbog djece, a neki su je podržali u tome, dok su drugi istaknuli da ima pravo na sreću.
Zato smo mi odlučili upitati magistra psihologije Domagoja Dalbella iz Psihološkog centra "Carpe Diem"o tome kad i kako roditelji trebaju pristupiti ljubavnim odnosima nakon razvoda, ali i kako o svemu razgovarati s djecom.
Trebaju li roditelji biti solo nakon razvoda zbog djece? Ako da, koliko dugo i zašto?
Ovo pitanje nije nimalo jednostavno s obzirom na to da nužno uključuje pitanje kako uspostaviti ravnotežu između potreba roditelja s jedne i potreba djece s druge strane. Bez obzira na to što roditeljima u periodu nakon rastave sasvim sigurno nije jednostavno iz čitavog niza razloga te mnogi imaju razumljivu želju odmah nastaviti sa svojim životom (na što imaju i pravo), potrebno je uzeti u obzir i potrebe djece koja su inače emocionalno ranjivija, a osobito u razdoblju nakon rastave roditelja koja je oblik gubitka te im je nakon nje svakako potrebna podrška i sigurnost.
Generalno se pokazalo da je, radi prilagodbe djeteta na novu situaciju, poželjno da roditelj neko vrijeme nakon rastave ne uvodi novu osobu u život djeteta. Naime, sama rastava braka je velika promjena, kako za roditelja, tako i za dijete te je potreban period u kojem će imati priliku naviknuti se na novu situaciju te ponovno steći osjećaj sigurnosti i stabilnosti.
Koliko dugo to treba trajati, teško je reći jer je to vrlo individualno, ali svakako bi bilo dobro da to razdoblje traje barem pola godine, ako ne i nešto dulje.
Koliko djeca trebaju biti uključena u ljubavni život roditelja? Primjerice, trebaju li djeca znati kad mama/tata idu na spoj ili tek kad je veza ozbiljna?
Ovdje je važno dvije stvari uzeti u obzir. Prije svega, potrebno je izbjegavati laganje djetetu. Ono narušava povjerenje između roditelja i djeteta koje se kasnije teško može vratiti. Ako uzmemo u obzir da je djetetu roditelj jedan od ključnih životnih oslonaca, ne treba posebno naglašavati koliko štetno za djetetovu dobrobit može biti narušavanje upravo tog povjerenja.
S druge strane, dijete nije dobro pretjerano opterećivati ljubavnim životom roditelja iz više razloga – od toga da je svako uvođenje nove osobe velika promjena za dijete pa samim time nije dobro djetetu stvarati zbunjenost ako nije riječ o nečem ozbiljnom, pa do toga da roditelj treba biti prije svega oslonac i sigurna luka djetetu, a ne obrnuto, pa samim time pretjerano slušanje o ljubavnom životu roditelja potencijalno može biti opterećujuće.
Prema tome, djetetu ne treba ni u kom slučaju izmišljati neistinite priče, primjerice da je roditelj na poslovnom sastanku ili službenom putu ako nije. Dijete mora znati gdje je roditelj i s kim jer se u protivnom narušava povjerenje. Međutim, sve detaljnije od toga treba prilagoditi karakteru, emocionalnoj zrelosti, zainteresiranosti i dobi djeteta. A to je nešto što svaki roditelj treba za svoje dijete procijeniti i donijeti odluku.
Naravno, kad veza postane ozbiljnija, potrebno je sve objasniti djetetu te ga upoznati s novom osobom.
Trebaju li roditelji ostati slobodni neko vrijeme nakon razvoda?
Kako upoznati djecu s novim partnerom?
Upoznavanje s novim partnerom roditelja svakako je velik korak u životu svakog djeteta jer je on dio njegove obitelji i dio neposrednog okruženja. Ovdje je prije svega bitno vidjeti stav djeteta i karakter općenito pa tome prilagoditi samo upoznavanje.
Generalno gledano, ne treba ništa na silu nego kad je dijete spremno, osluškujući njegove osjećaje i potrebe. Treba djetetu objasniti da je riječ o novoj osobi koja mami, odnosno tati puno znači i, još važnije, kojoj je također stalo do djeteta i na koju se može osloniti. Na taj način stvaramo povjerenje u novu osobu. Ako okolnosti to dozvoljavaju, nije loše prvi susret povezati s nekom zabavnom ili zanimljivom aktivnosti poput odlaska na izlet, u park, na kolače ili nešto slično kako bi se smanjila napetost i cijeli susret učinilo što ugodnijim i ljepšim.
Kako dob djece utječe na to? (Primjerice, je li teže djeci od 4 ili 12 godina)
Starija djeca će možda lakše shvatiti situaciju, ali i mlađa to mogu ako im se objasni na adekvatan način. Ključno je prepoznati djetetove osjećaje prema cijeloj situaciji, neovisno o dobi.
Što napraviti ako djeca ne prihvaćaju ili su bijesna na novog partnera?
Ono što je u ovakvoj situaciji prije svega ključno je paziti da se ne naruši odnos između roditelja i djeteta. Djetetu će ponekad biti teško ili trebati vremena dok prihvati novog partnera što je razumljivo, ali roditelj je i dalje roditelj koji mora ostati blizak i povezan sa svojim djetetom. Stoga, dijete kojemu je teško prihvatiti novog partnera treba s razumijevanjem saslušati, na prilagođen način mu objasniti situaciju te mu dati vremena koliko je potrebno, ali mu i u tom periodu pružati potrebnu ljubav, podršku i vrijeme provedeno zajedno. Čak bih naglasio da je to važno osobito u tom periodu kada dijete osjeća određenu nesigurnost i povrijeđenost.
Koliko način na koji je brak okončan utječe na prihvaćanje nekog budućeg partnera?
Za početak, u velikoj mjeri utječe na sam doživljaj rastave braka. Izloženost roditeljskim svađama, a osobito nasilju može biti vrlo teško, pa i traumatično iskustvo za dijete. Prema tome, ako je bilo izloženo sukobima među roditeljima, to će svakako djetetu rastavu roditelja učiniti puno težom nego što bi inače bilo te mu može narušiti odnos s roditeljima. Zbog toga se sukobi nikako ne smiju "prelomiti" na djetetu.
U takvim situacijama, kada se to dogodi, normalno je da će se djetetu biti teže priviknuti na samu razdvojenost roditelja što onda stvara svojevrsni domino efekt te je onda svaka nova promjena, poput pronalaska novog partnera, teža za dijete nego što bi inače bila.
Ako je brak okončan zbog prevare, trebaju li djeca znati to?
Vraćam se na ono što sam spomenuo da djeci ne treba lagati, ali niti ih opterećivati s privatnim problemima roditelja. Riječ je o nečemu što je vrlo individualno, treba procijeniti s obzirom na dob, zrelost i karakter djeteta te mu objasniti na prikladan i što jednostavniji način i nikako ne ulaziti u detalje, a osobito ne u osude i (samo)optuživanja roditelja za raspad braka pred djetetom.
Kako razgovarati s djecom o novom partneru/ici svog bivšeg, trebaju li se svi zajedno upoznati, kad, kako?
Ono što se nikako ne bi smjelo jest govoriti negativno i kritizirati drugog roditelja pred djetetom, pa niti njegovog novog partnera jer se time narušava povjerenje djeteta prema drugom roditelju te se djetetu stvara zbunjenost i nesigurnost. Roditelj u komunikaciji s djetetom, naravno, treba ostati autentičan i ne treba izmišljati da je oduševljen tom novom osobom ako nije, ali ako nema što pozitivno za reći treba ili neutralno govoriti ili ništa ne spominjati. U protivnom se može napraviti velika šteta, osobito za dijete.
Odgovor na pitanje trebaju li se svi zajedno upoznati najviše ovisi o njihovom međusobnom odnosu. Ako su u barem relativno dobrim odnosima poželjno je to učiniti kako bi se djetetu upravo to i pokazalo te kako bi dijete zadržalo osjećaj da su svi oni na neki način njegova obitelj. S druge strane, ako bi takav susret samo izazvao neugodnu atmosferu i trzavice, naravno da je bolje izbjeći. Međutim, ističem još jednom kako je u takvoj situaciji ključno da dijete zadrži dobar odnos utemeljen na povjerenju s oba roditelja, odnos s roditeljima je neovisno o svemu drugom beskrajno važan svakom djetetu.