Sve nas je neugodno iznenadio razvoj događaja s Rusijom i Ukrajinom, a sada i s Izraelom, a te teške vijesti nisu mimoišle niti najmlađe koji su to čuli iz razgovora odraslih, došlo je do njih preko televizije, djece u razredu, pa čak i preko društvenih mreža. Kad se spomene rat, ubijanje, stradanje nevinih žrtava, svima nam se ledi krv u žilama, a najmlađima se u njihovim glavicama stvaraju strašne slike i oni traže objašnjenje koje bi ih umirilo, maknulo strah i umanjilo stres.
Roditelji su djeci vodiči kroz život i mediji koji im objašnjavaju one strašne događaje koji ih mogu okružiti. No nije tako jednostavno objasniti djetetu što je to rat, gdje je rat, kako utječe na nas i, ono najvažnije, jesmo li u opasnosti ili nismo. Psiholozi smatraju da s jako malenom djecom, onom vrtićke dobi, osim ako im život nije direktno ugrožen i nisu na području zahvaćenom ratom,nije potrebno razgovarati o tako teškoj temi.
Ključno je da djeca imaju vašu pomoć kako bi mogla razumjeti što se događa, dobiti odgovore na svoja pitanja i razgovarati o tome. Važno je slušati one koji žele razgovarati, a onima koji ne žele dati do znanja da ste dostupni. Slušanje je jednako važno kao pričanje. Međutim, birajte riječi. Nije od pomoći ako za vrijeme večere pričate o ratnim strahotama, civilima koji ginu ili ljudima koji umiru na bojnom polju. To stvara tjeskobu.
Obratite pozornost na vlastite znakove anksioznosti jer takve osjećaje djeca prepoznaju i mogu ih uznemiriti. Slike na televiziji također mogu biti uznemirujuće. Ako uznemiravaju vas , vjerojatno će i vašu djecu. U tome je slučaju dobro razmisliti o ograničavanju vremena koje ćete provesti gledajući i slušajući o ratu na TV-u. "Kad je tema rata u pitanju, tek djeca starija od 8 godina mogu postavljati pitanja i mogu donekle razumjeti problematiku nasilja i rata", za portal TODAY Parents izjavila je psihologinja Deborah Gilboa.
Prije negoli s djecom započnete ovu tešku temu, stručnjaci preporučuju da pronađete način na koji ćete procesuirati vlastite strahove, emocije i stres jer su djeca kao spužve i sve upijaju od roditelja. "Razgovor s djetetom o ratu nije trenutak u kojem ćete ispoljavati vlastite strahove. Ne morate imati sve odgovore, možete promišljati zajedno s djetetom", savjetuje Deborah Gilboa.
Kako razgovarati s djecom u dobi do 7 godina?
Kad je riječ o mlađoj djeci, važno je da im objasnite kako je trenutno rat u nekoj drugoj zemlji i da su ona sigurna. Vjerojatno će vas pitati zašto 'se neki odrasli svađaju i ratuju', a to im možete objasniti na način da odrasli ponekad žele biti glavni i voditi igru, samo što način na koji to rade nije baš lijep i zbog njihovih svađa mogu stradati mnogi koji se uopće ne svađaju s njima. Važno je da vaše dijete razumije da ste raspoloženi za razgovor svaki put kad ono ima želju i potrebu razgovarati te ako osjeti bilo kakav strah ili napetost vezano uz temu rata.
Kako razgovarati s djecom u dobi od 7 do 12 godina?
Kada vas dijete iznenadi pitanjima o ratu, posve je normalno da nemate spreman odgovor. Dajte si vremena da razmislite o pristupu i o poruci koju želite poslati svome djetetu. U ovoj dobi djeca već razumiju zastrašivanje te jedno drugome prepričavaju ono što su načuli iz priča odraslih, a njihova komunikacija izgleda otprilike kao 'igra pokvarenog telefona'. Netko će u razredu malo i preuveličati doživljaj, a neko će dijete to doživjeti kao informaciju iz koje čita 'život nam je svima ugrožen'. Vaša je uloga da budete sigurni oslonac svome djetetu, da saslušate sve njegove strahove i otvoreno razgovarate o njima. Dijete će umiriti činjenica da se može osjetiti sigurno, ali već je dovoljno odraslo da mu objasnite kako treba imati empatiju za djecu koja su trenutno na području pogođenom ratom. Hoće li rat zahvatiti i nas? Vjerojatno će mučiti jednoga 10-godišnjaka. Realno, svjedocima smo različitih naglih preokreta u svijetu unatrag nekoliko desetljeća, i nitko ne zna što će se dogoditi. Pružite svome djetetu utjehu i vjeru da će sve biti u redu, te nadu da će i ovaj sukob završiti što prije.
Kako razgovarati s tinejdžerima?
S tinejdžerima je najbolje razgovarati tako da ih pozorno poslušate i potaknete da s vama podijele svoje strahove. Oni već sami istražuju po internetu i dolaze do svakakvih informacija pa pokušajte s njima razgovarati kao ravnopravnim sugovornicima. Kad tinejdžeru postavljate pitanja, iz njegovih odgovora dobivate sliku o tome što ga muči i kakvi su mu stavovi. Neki teensi će se 'okuražiti' i iznositi svoje mišljenje o temi, a za razliku od manje djece, svjesni su geografske udaljenosti, čitaju razne komentare i stvaraju svoje stavove koje imaju potrebe podijeliti s vama. Kroz ozbiljan razgovor, 'testiraju' vaše reakcije i procjenjuju koliko je situacija ozbiljna. Stoga, kao i s manjom djecom, iz razgovora maknite vlastite strahove i stres te pristupite smireno, spremni saslušati i upustiti se u ravnopravan razgovor.