Svatko može postati otac, ali biti tata, traje cijeli život. Ova uloga može imati ogroman utjecaj na dijete i oblikovati ga u osobu kakvom će postati.
Očevi i emocionalni razvoj
Očevi su, kao i majke, stupovi u razvoju djetetove emocionalne dobrobiti. Djeca traže od svojih očeva da postave pravila i provode ih. Također, od svojih očeva, traže da im pruže osjećaj sigurnosti, fizičke i emocionalne. Djeca svoje očeve žele učiniti ponosnima, a uključeni otac potiče unutarnji rast i snagu. Studije su pokazale da kada su očevi privrženi i podržavaju, to uvelike utječe na djetetov kognitivni i društveni razvoj. Također, ulijeva opći osjećaj dobrobiti i samopouzdanja.
Očevi postavljaju ljestvicu za odnose s drugima
Očevi ne utječu samo na to tko smo iznutra, već i na to kakve odnose imamo s ljudima dok rastemo. Način na koji se otac ponaša prema svom djetetu, utjecat će na ono što ono traži kod drugih ljudi. Prijatelji, ljubavnici i supružnici će se birati na temelju toga kako dijete percipira značenje odnosa sa svojim ocem. Obrasci koje otac postavlja u odnosima sa svojom djecom, diktirat će kako će se njegova djeca odnositi prema drugim ljudima.
Očevi i kćeri
Mlade djevojke ovise o svojim očevima da im daju sigurnost i emocionalnu podršku. Otac pokazuje kćeri kako izgleda odnos s muškarcem. Ako je otac pun ljubavi i nježan, njegova će kći tražiti te kvalitete u muškarcima, kada bude dovoljno odrasla i počne izlaziti. Ako je otac snažan i hrabar, ona će biti blisko povezana s muškarcima istog karaktera.
Očevi i sinovi
Za razliku od djevojčica, koje svoje odnose s drugima modeliraju na temelju karaktera svoga oca, dječaci se modeliraju po liku svog oca. Dječaci će od malih nogu tražiti odobrenje svojih očeva. Kao ljudska bića, odrastamo oponašajući ponašanje onih oko nas; tako učimo funkcionirati u svijetu. Ako je otac brižan i prema ljudima se odnosi s poštovanjem, dječak će odrastati na isti način. Kad je otac odsutan, mladi dječaci traže druge muške figure, kako bi im postavili 'pravila' ponašanja i kako preživjeli u svijetu.
Stoga, donosimo priču o jednome tati i jednome sinu, koji su nerazdvojni ‘kompići’, zajedno sviraju, zajedno uzgajaju povrće i recikliraju, zajedno vole prirodu i brinu se o njoj. Tata Domagoj Vorberger iz Zagreba je glazbenik i televizijski montažer, a svoju je ljubav prema prirodi i glazbi prenio i na svoga 7-godišnjega sina Tristana. Da tata i sin mogu uživati u kavlitetno provedenom vremenu i dijeliti zajedničke interese, biti i tata i sin, ali i nerazdvojni frendovi, doznali smo kroz razgovor s tatom Domagojem.
1. Sin Tristan krenuo je u prvi razred. Koji si mu savjet dao?
Razgovarali smo prije polaska u prvi razred malo o njegovim očekivanjima, strahovima, novim odgovornostima i nedoumicama vezanim uz taj veliki korak za njega, kao i za svako dijete. Nisam ga pretjerano savjetovao, više smo mu govorili što može očekivati i pripremali ga razgovorom na novu sredinu u kojoj će provoditi velik dio svoga vremena. Jedini savjeti su bili da bude pristojan, pita ako mu bilo što nije jasno i pomaže drugima ako bude situacija u kojima je pomoć potrebna.
2. Nerazdvojni ste kompići i odlično se družite. Koja je tvoja formula uspješnog odgoja?
Jesmo, kompići smo, ali važno je da imamo dobro kalibriranu vagu prepoznavanja situacije kada su mama i tata roditelji, a kada prijatelji i da moj sin zna prepoznati tu tanku crvenu liniju. Radimo na tome u komunikaciji odmalena.
3. Tristana si zainteresirao za glazbu. Hoće li i on tvojom stopama?
Vjerujem da se zaintresirao za glazbu i gitaru jer ne zna za život bez toga. Njemu je to svakodnevica od kada se rodio, a i prije. S pet godina me molio da ga naučim svirati gitaru.
Ima sluha i iznenađujuće brzo je savladao akorde. Zasviramo tu i tamo zajedno, prođe ono što zna, kada dođe vrijeme, otići ćemo na neki viši nivo. Za sada je ovo dovoljno jer tu su prijatelji, nova iskustva i škola. Što se tiče puteva i stopa, neka sam odabere što želi i neka bude sretan u tome, a ja ću ga, naravno, podržati. Još je rano, iskristalizirat će se sve kroz vrijeme.
4. Zajedno gradite, sadite povrće i doista imam dojam da se maksimalno daješ u odgoju svoga sina. Je li to sve bilo spontano?
Da, to su neka moja životna veselja, on se tu, da tako kažem, ‘prikopčao’, a kada sam vidio interes, naravno da sam ga uključio i počeo ga učiti nekim stvarima koje uz klasično obrazovanje smatram vrlo važnim. Vodim ga u prirodu, učim ga da je to okruženje prijateljsko, te iako smmo gradski dečki, učim ga kako je važno znati uzgojiti svoju hranu, reciklirati, izgraditi nešto, popraviti i stvoriti nove vrijednosti svojim rukama.
5. Koliko vremena provodite zajedno?
Provodili smo do nedavno stvarno puno vremena zajedno, ali od početka školske godine i prvog razreda manje je vremena za aktivnosti i druženja kao prije. Nadoknađujemo to kada god je moguće.
6. Razvili ste uistinu kvalitetan odnos i uloženo ti se sigurno vraća. Kako bi Tristan opisao svog tatu?
Kada ga to pitate, on će reći da je tata dobar, da mu sve da (to samo on misli), da ga stalno nasmijava i da sve zna (i to samo on misli), uglavnom zadovoljan je, a i ja sam sam kako me opisao u kratko.
7. Kojim vrijednostima učiš Tristana?
Prvo što bih volio da u svijetu, gdje je sve manje empatije, njemu ta vrijednost bude vrlina. Trudim se učiti ga da bude dobar prema ljudima, pogotovo slabijima, i potrebitima.
Da voli i poštuje živi svijet oko sebe, čuva i cijeni prirodu. Zato i često boravimo u njoj. Kampiramo, pecamo, planinarimo i učimo. Učim ga da je glazba utočište, a sviranje i stvaranje glazbe, budući da je talemtiran, isto tako velika vrijednost i lijek za psihu i dušu. Trudim se učiti ga koristiti alate jer je shvatio da, ako se nešto potrga, ne treba to odmah baciti i kupiti novo, ali i da je super osjećaj iz naočigled ničega napraviti nešto korisno i lijepo.
8. Što bi poručio drugim očevima?
Stvarajte djeci lijepe uspomene.