Mabel Katz majka je dvojice, sad već odraslih, sinova. Dio života radila je kao računovotkinja imajući sve što je naizgled potrebno za sretan život - obitelj, posao, kuću, novac, ali i dalje nije bila zadovoljna sa sobom. S promjenom posla, cijeli joj se život promijenio. Ono što je tada slijedilo svakako nije priča o jednom tipičnom životu, a kroz razgovor s njom ujedno vas želimo upoznati s tehnikom koja može pomoći u svim segmentima života, a tako i odgoju djece.
Što se sve promijenilo u vašem životu nakon promjene posla?
Nakon razvoda moj je bivši suprug rekao da želi ostati s djecom i ja sam to prihvatila. Tada sam već bila na duhovnom putu i razumjela sam da Bog zna što je najbolje za sve nas. Da me danas pitate bih li, kao majka, isto postupila, rekla bih – apsolutno, zbog prekrasnog odnosa koji imam sa svojom djecom. Postala sam praktičarka tehnike ho'oponopono. Iako sam bila zadovoljna svojim poslom računovotkinje i uspješna u njemu, zbog vjerovanja da Bog zna bolje, sada sam predavačica. Za mene je vrlo važno da radim ono što osjećam da trebam raditi, a ne ono što sam naučila da je ispravno. Naučila sam da će, ako sam ja dobro, i moja djeca biti dobro te da smo mi, roditelji, primjeri našoj djeci. Najvažnije je da odgojimo sretnu djecu, stoga moramo postati sretni ljudi, sretni roditelji.
Kako biste opisali Ho'oponopono nekome tko nikada nije čuo za njega?Ho'oponopono je drevna havajska tehnika rješavanja problema (na havajskom činiti ispravno koja nam doista pomaže da probleme rješavamo na drugačiji način i da ih gledamo na drugačiji način. Pomaže nam da imamo više unutarnjeg mira usred kaosa, usred problema te da probleme promatramo kao prilike da rastemo i postanemo bolji. A posebno da probleme otpustimo i predamo Bogu, svemiru da ih izbriše. Mi smo poput računala. Ako neprekidno stavljamo nove informacije u njega, eksplodirat će na neki način. Onda ga trebamo očistiti, isprazniti koš za smeće, popraviti ga. To se na neki način i nama događa. Riječ je o stvaranju praznog prostora kako bi novi podaci, informacije, nove ideje i drugačija rješenja mogli ući u naš život. U suprotnom stalno nastavljamo vrtjeti stare programe. Ho'oponopono je neka vrsta "ključa za brisanje" u našem računalu, a naš posao je da ga uključimo. Računalo zna kako izbrisati i što je potrebno izbrisati. Ne moramo mu ni dati upute. Tako naše računalo funkcionira. Možemo govoriti Hvala ili Volim te. To su ključne riječi za otpuštanje i prepuštanje problema onom dijelu nas koji zna bolje kako ih riješiti. Ho'oponopono znači 100 posto odgovornosti za događaje koji se pojavljuju na monitoru mog života. Sve su to programi i sjećanja u podsvjesnom umu. Ako želim promijeniti ono što se pojavljuje na monitoru, moram promijeniti te programe, sjećanja. Umjesto da govorimo "Žao mi je, molim te oprosti onom dijelu mene koji je stvorio problem", možemo samo govoriti "Hvala, hvala, hvala, volim te, volim te, volim te". To činimo mentalno i te su riječi poput lozinke. One nam omogućuju da otpustimo i da budemo u sadašnjosti. Većinu vremena ne živimo u sadašnjosti. Živimo u prošlosti ili nas strah i zabrinutost u mislima vode u budućnost. A sve što uistinu imamo je ovaj trenutak sada u kojemu možemo promijeniti svoju budućnost.
Dolaze li djeca na vaše radionice i kako ona reagiraju na ono o čemu pričate?Većinom im se sviđa Ho'oponopono, mislim da razumiju o čemu govorim. Odrasli razmišljaju pokušavajući shvatiti, a djeca jednostavnu "teku" s ovom temom. Imala sam prekrasna iskustva s mladim osobama kad sam radila s djecom koja su završavala srednju školu, bilo ih je oko 1500 u Pueblu u Meksiku. Čak sam i ja bila iznenađena kako su me slušali sat i pol, i kako su htjeli doći kasnije na pozornicu i reći svoje mišljenje, do koje mjere su uživali i osjećali da će im ova informacija pomoći. Neki od njih su već prakticirali Ho'oponopono ili nešto slično i htjeli su reći koliko im je to važno. Bilo je to prekrasno iskustvo, stoga želim svoje učenje više približiti mladim ljudima jer je vrlo važno da oni budu sretni. Njihove reakcije su prepune ljubavi, posebno kod male djece, pune potvrde da ne pričam gluposti. Djeca koja žele pravilno raditi Ho'oponopono obično koriste riječ "Hvala" ili neku drugu. Oni nađu nešto što vole i to doista koriste. Možda će koristiti "Hvala" ili "Volim te", koji su popularni diljem svijeta, čak ih i djeca ponavljaju. No, imamo i druge alate koje djeca vole koristiti, posebno u školi, poput posebne olovke s gumicom. Nije da mi prodajemo čarobne olovke, no to je nešto što oni nauče koristiti kao alat koji im daje više mira i podsjeća ih da nisu sami.
Ovo je vaš peti posjet Hrvatskoj i ljudi koji su vas upoznali nastavljaju dolaziti na vaše radionice, a njihove su reakcije vrlo pozitivne. Kako objašnjavate tu pojavu i što vas motivira da svake godine dođete ponovno?Volim ljude u Hrvatskoj, to je moja motivacija. Volim Karmen, moju organizatoricu, to je još jedna velika motivacija. Ja idem tamo gdje sam pozvana, i znam da sam u Hrvatsku dobrodošla. U pravu ste, mislim da ovdje ima najviše ljudi koji ponovno dolaze na radionice i ja mislim da je to divno. Puno puta kažem da Ho'oponopono funkcionira za svakoga, no on ipak nije za svakoga. Zadnji put kad sam bila u Mexico Cityju pitali su me zašto to kažem. Imam puno načina da odgovorim na to, a ovaj put sam im rekla: "Svaki put kad gostujem u Meksiku, dođe određen broj ljudi. Oni su svi odlični instruktori i asistenti, no kada ih pitam koliko ih je među njima novih, većina su novi. Svaki put. Pitala sam koliko njih je došlo ponovno. Jer oni koji opetovano dolaze, oni su koji uistinu ovo razumiju i prakticiraju. Ako ovo uzimate ozbiljno i doista shvaćate koliko je ovaj rad dubok i važan, doći ćete ponovno."U većini zemalja osobe koje dolaze više puta na moje radionice je malo. Oduševe se znanjem i kažu da će doći ponovno, ali ne dođu. Stoga je prekrasno što su ljudi u Hrvatskoj tako ozbiljni i predani ovom znanju koje je uistinu vrijedno i duboko, i svatko ima dobrobiti od toga čak i kad ga samo jedna osoba prakticira. Svatko je važan. Zahvalna sam što se ljudi u Hrvatskoj vraćaju na moje radionice jer to znači da razumiju koliko je to važno. Ja bih putovala svaki mjesec ponovno tamo gdje je moj učitelj, jer svaki put bih čula nešto drugačije i ja sam svaki puta inutitivnija. No, nisu svi tako predani.
Kakav je danas odnos s vašim sinovima?
Imali su 14 i 11 godina kada sam ja otišla. Nisam ih napustila, samo sam odselila na mjesto udaljeno 15 minuta, dakle nismo živjeli pod istim krovom. Razumiju moj rad i podržavaju ga. Šalju mi prekrasne poruke podrške o tome koliko mi se dive, kako sam njihovo nadahnuće. I ja osjećam isto prema njima. Sada imaju 30 i 34 godine, a ja sam vrlo ponosna mama i vrlo smo dobri prijatelji. Zajedno rade u istoj tvrtki. Zahvalna sam za Ho'oponopono iz mnogo razloga. To je divno znanje i stvara prekrasne odnose.
Možete li nam ispričati neko od vaših najljepših Ho'oponopono iskustava?
Imam puno takvih priča, koju da odaberem? Da vidimo... Moj stariji sin, koji je sada oženjen, imao je djevojku kad je bio mlađi i njih dvoje su se često svađali. Jednog dana sam bila prisutna kada su se svađali, no nisam se miješala. Kasnije sam mu rekla – Jonathan, sljedeći put kada budeš ljut na Daniele, ponavljaj u svom umu "Muholovka" (fly paper), što je također način da se radi Ho'oponopono, djeluje isto kao "Hvala ti" i "Volim te". Nije rekao ništa. Nisam bila sigurna je li me uopće slušao. Tjedan dana kasnije me nazvao i rekao da se moramo vidjeti da mi nešto ispriča. Rekao da se ovoga puta toliko jako naljutio da je u jednom trenutku pomislio kako će je udariti i zabrinuo se zbog toga. Upitala sam ga je li upotrijebio "Muholovka". Odgovorio je: "Jesam, i to me zaustavilo." Možete li zamisliti, da ponavljanje tih riječi mentalno može biti toliko moćno? Moj mlađi sin mi je ranije pomagao u poslu i putovao sa mnom. Kasnije je ušao u poslovno partnerstvo s bratom, zbog čega nisam baš tako sretna. No, dok je putovao sa mnom, slušao je sve što sam ja govorila. Jednom mu je stariji brat rekao kako imaju neki problem u tvrtki i pitao ga: "Lionel, što da radimo?" A on je rekao: "Čistit ćemo."(govorenje hvala, hvala, hvala, kroz što se čiste programi iz podsvijesti)
Koji savjet biste dali početnicima u Ho'oponoponu?Posebno bih naglasila – da vjeruju. Ho'oponopono je vrlo lagan ali vrlo dubok, stoga treba biti uporan. Ponekad ga radimo s očekivanjima, da nam stigne novac, da nam djeca budu uspješna ili da popravimo svoje odnose. Ho'oponopono treba raditi bez očekivanja, vjerujući da Bog zna najbolje što je za nas najbolje. To je vrlo važno. Ponekad ne znamo što sve možemo izbjeći, a moglo se dogoditi. Činimo to da bismo bili u miru. Ako se stvari ne odvijaju onako kako smo očekivali, trebamo nastaviti otpuštati i vjerovati. Ovo uistinu funkcionira, ali potrebno je otpuštati očekivanja imajući na umu da mi ne znamo što je najbolje za nas i prihvatiti da je sve savršeno. Onda će sve teći. Ponekad rezultate vidimo odmah, a ponekad moramo biti strpljivi.
Koje dobrobiti imaju ljudi koji dolaze na vaše radionice?Nadam se da možete pitati neke od mojih učenika u Hrvatskoj, oni će vam to reći bolje od mene. Kažu da imaju više mira, sretniji su, bolje se osjećaju u svojoj koži i imaju više samopouzdanja. Kako se vi mijenjate, sve se počinje mijenjati jer su sve to vaši programi.
Posjećujete li škole i vrtiće? Možete li nam reći nešto o tome?Osim regularnih srednjih škola, posjećujem i škole za djecu s posebnim potrebama. Tu ima divnih priča zbog učitelja koji prakticiraju Ho'oponopono. U jednoj školi u Budimpešti jedna učiteljica, koja je moja učenica, imala je najproblematičniju djecu u školi, ali oni su bili najtiši, najmirniji razred od svih. I kada bi neki učitelj imao problema s kojim djetetom, slali bi ga u njen razred. Bila sam i u osnovnoj školi u Meksiku u kojoj svi učitelji prakticiraju Ho'oponopono. Tamo se doslovce mogao osjetiti mir dok sam im govorila i oni su meni ispričali svoje priče, bilo je prekrasno. Pozvali su roditelje da i njih upoznam s metodom Ho'oponopono. Dok sam im govorila, sjećam se dva komentara. Jedna mama je rekla da se čudila kako je njen sinčić ponavljao "Žao mi je, mama", a ona nije znala odakle mu jer ona to ne govori. Druga mama je rekla da se njena kćer često svađala s rođakinjom, uvijek su željele istu igračku u isto vrijeme. A onda je počela govoriti: "Ok, uzmi je ti, nije vrijedno svađati se oko toga". Predivno.
Kako roditelji mogu koristiti ho'oponopono u odnosu prema svojoj djeci? Možete li nam dati neki primjer?Ako imate problem sa svojim sinom ili kćeri, razgovarajte s njima dok spavaju. Ne obraćajte se njihovom intelektu nego podsvjesnom umu, recite im "Volim te, hvala ti što si u mom životu". I to je dovoljno, oni će se zaljubiti u vas. To je sve što trebaju čuti, da ih volimo i prihvaćamo takve kakvi jesu. Ne dajte im savjete, ne govorite im što je ispravno. Šutnja će učiniti čuda. Ja uvijek kažem ljudima ako žele pomoći, neka rade Ho'oponopono. Što god da vas odvoji od vas samih, odvaja vas i od djece, stoga je ovo najbolji način da se pomogne.
Seminar Mabel Katz u Zagrebu i Beogradu
4. i 5. studenog 2017. seminar Mabel Katz održava se u Zagrebu, a 11. i 12. studenog u Beogradu. Više o tome čitajte ovdje.
Razgovarala: Ivančica Tarade
Foto: MabelKatz.com
.png)
.png)
Chrissy Teigen kritiziraju jer joj kći drži noge na kuhinjskom pultu dok kuhaju
Kako darovita djeca zamišljaju bolji svijet? Birali bi učitelje, predmete, a tehnologija im je pomagač, ne gospodar
Maja Šuput pokazala novu Bloomovu frizuru: 'Baš si ga skratila, sad je pravi dečkić'
Dragi odrasli...: Pisma djece iz Hrvatske za bolji svijet, ovo su njihove poruke
Uranjeno božićno ukrašavanje usrećuje, znanstveno je dokazano