Predstavljamo vam našeg mladog producenta i redatelja Filipa Meštrovića (23 godine) iz Vinkovaca koji iza sebe ima više desetaka održanih radionica o snimanju, a uz to je snimio i nekoliko filmova, među kojima je najistaknutiji dokumentarac o najpoznatijem ženskom bendu - Punčkama. Film je proputovao čitavu regiju, prikazan je na brojnim cijenjenim festivalima. Filip se ujedno bavi i produkcijom spotova i raznih promotivnih videa, te često surađuje s raznim kulturnim ustanovama, muzejima, galerijama i školama. Nas je zanimalo kako se razvila ljubav prema snimanju i na koji način je želi prenijeti i djeci školskog uzrasta.

Kad ste se prvi put zaljubili u posao kojim se danas bavite, kako je sve krenulo?

Krenulo je iz čiste znatiželje i ljubavi prema filmu i videu generalno. U video produkciji se nisam našao tako rano, ali krajem srednje škole sam imao ideju da snimim film o prijateljicama iz ženskog rock benda i njihove perspektive cijele ''industrije'', i to se vrlo brzo realiziralo. Bio je to moj prvi pravi autorski rad i film je imao odlične reakcije publike. Prijatelji i roditelji su bili najveća potpora, od besplatnog smještaja i krpanja, do plaćanja karata za prijevoz, budući da smo bili na relaciji Vinkovci - Zagreb. Inače se bavim stvarno sa svime jer me puno toga interesira, a po struci sam inženjer.

Kako su izgledale vaše prve video snimke, što ste najviše snimali?

U mom slučaju je prvo bio fotoaparat s kojim sam po putovanjima konstantno bilježio sebi drage trenutke. To je trajalo nekoliko godina i iz dana u dan je rasla želja da snimim nešto konkretno. Što više vremena sam provodio uz opremu i software, to su rezultati bili bolji. Najbolji savjet za roditelje koji prepoznaju nadarenu djecu je da ih, ako poznaju to područje, malo usmjere i puste da se sami razvijaju. Internet je odličan izvor informacija i sve svoje polaznike radionica uvijek usmjeravam da odgovore na pitanja potraže online.

Koji vam je od dosadašnjih projekata po vama najuspješniji, tj. s kojim ste osobno najzadovoljniji?

Osobno uživam u svemu dokumentarnom i komercijalnom, u igranom filmu se nikada nisam okušao i još nemam veliki interes za tim. Meni najdraži projekt je definitivno dokumentarac o Punčkama koji je prikazan u 8 zemalja, na svim bitnim regionalnim dokumentarnim festivalima. Sjajno iskustvo i puno poznanstava je najveći uspjeh nakon cijele priče.

Kad biste birali u kojem vremenu biste se rodili, s obzirom na ovo čime se bavite, što biste izabrali i zašto?

Budućnost je jako zanimljiva i jedva čekam vidjeti koje će se nove tehnike videa i filma primjenjivati u narednim vremenima. Uz mobilne telefone koji mogu snimati u visokoj kvaliteti uz upotrebu određenih tehničkih dodataka, 360 kamere, virtualnu stvarnost – mjesta za inovativnost i napredovanje je sve više. Jako volim i starije autore poput Fritz Langa i njegovog filma ''M'' koji je remek djelo, ali također i one recentnije poput Werner Herzoga i njegovih fascinantnih dokumentarnih filmova kao što je ''Fitzcarraldo''. Vjerujem da je svako vrijeme izazovno na svoj način. U prošlosti je bilo jako teško doći do sredstava i znanja za snimiti nešto, danas je situacija potpuno drukčija i zdravo je da sve više ljudi stvara i radi s videom.

Planirate li ubuduće raditi i na dugometražnim filmovima, postoji li žanr u kojem biste se rado okušali?

Sigurno. Imam već nekoliko spremnih ideja, no to će u realizaciju kada bude vrijeme. Trenutno sam maksimalno posvećen edukaciji, što sebe, što drugih. Najviše me zanimaju dokumentarni filmovi koji prate priče pojedinaca, nekada izoliranih, ljudi na ulici koje svaki dan susrećemo, a ne znamo njihove priče. To me jako zanima.

Koliko su iz vašeg iskustva današnja djeca zainteresirana za snimanje, produkciju, dokumentaristički pristup, osobito u doba kad su digitalni mediji već na mobitelu i lako dostupni, a aplikacija za uređivanje puno?

Upravo im zbog toga treba pokazati što sve mogu s mobitelima i da koriste te resurse kako bi proizveli svoja video djela. Postoji mnogo programa za obradu materijala, od onih najobičnijih do onih gdje se mogu stvarno izvući čuda iz materijala za koji bi rekli da je neiskoristiv. Iako držim radionice dokumentarnog pristupa, uvijek svoje polaznike potičem da rade što više i stalno pokušavaju nešto novo. Najveći dio polaznika će reći da imaju puno snimaka, no kada ih pitam jesu li ikad pokušali složiti te snimke u montaži, 95% njih odgovori negativno. Zato su ovakve radionice dobra stvar za njih jer ih potiču da rade dalje i eksperimentiraju.

intervju-s-filipom-mestrovicem-od-znatizelje-sjajnih-video-produkcija

Što se radi obično na radionicama za odrasle? 

Na radionicama za odrasle uglavnom educiramo nastavnike, profesore i druge stručnjake kako primijeniti stečeno znanje u svom području rada. Iznenadili biste se koliko se odraslih zainteresira za ove radionice iako puno manje snimaju, a više prenose znanje.

Što djeca, osim same tehnike snimanja i montiranja, režiranja, mogu naučiti iz ovih radionica?

Na radionicama se trudim maksimalno biti opušten i djeci dati osjećaj da sam im prijatelj, a ne zločesti profesor koji će ih grditi. Sve što tražim od njih je da surađuju međusobno, da imaju razumijevanja dok drugi snimaju i da će na sve doći red. Ja stvarno uživam u ovom poslu i po iskustvu moji polaznici također. Na kraju svake radionice se uvijek pojavi netko tko pita ''Kada ćete opet doći?'' i to je definitivno najveći motiv. Ovaj put radionica se održava u Artis Animi školi i trajat će kroz cijeli travanj. Svi polaznici mogu očekivati odgovore na sva svoja pitanja o tehnikama montaže, snimanja ili nekog dijela u filmu koji ih je zainteresirao. Cilj radionice je pokazati polaznicima sve mogućnosti videa, a na njima je da se dalje razvijaju.

Više o radionici i prijavama potražite putem facebook stranice škole Artis Animi ili prijavom na mail artisanimipr@gmail.com.

Tekst: Ivančica Tarade

Foto: Lucija Ivšić