Splitska Udruga Most zapela nam je za oko jer organizira čitanje priča za djecu pacijente pri KBC-u Split (Klinika za dječje bolesti) u sklopu projekta ''Tete i barbe pričalice Split'' od veljače 2016. g. Zamolili smo koordinatoricu projekta Anu Bilčić da nam ispriča nešto više o tome:

Roditelji.hr: Kako je došlo do inicijative čitanja priča djeci?

Ana Bilčić: Sama inicijativa je krenula od Željane Gizdić koja je jako dugo vremena imala želju organizirati čitanje priča mališanima u bolnici, a inspiraciju je dobila od teta i barba pričalica iz udruge Portić iz Rijeke. Pri samoj realizaciji projekta povezala se sa mnom kao ''starom'' tetom pričalicom koja je još kao studentica psihologije sudjelovala u istom projektu u Rijeci. Finalni oblik je nastao u razgovorima i dogovorima s Đordanom Barbarić, predsjednicom Mosta i ostalim stručnjacima Udruge.

Roditelji.hr: Koji su kriteriji da bi se osoba prijavila za čitanje priča?

Ana Bilčić: Prijaviti se može tko god ima želju i vrijeme bez obzira na godine. S obzirom na jako veliki broj prijavljenih (više od 650), a maksimalni broj polaznika edukacije 100, prvi kriterij je bio tko se prvi prijavio. Nakon toga, od svih prijavljenih uzetih u obzir, sljedeći kriterij su bili punoljetnost, potvrda o nekažnjavanju i potvrda od liječnika opće prakse da ne boluju od nikakvih zaraznih bolesti, bolesti ovisnosti i psihičkih poteškoća. Nakon organizacije dvodnevne edukacije (u suradnji s udrugom Portić, Gradskom knjižnicom Marka Marulića i Klinikom za dječje bolesti), prisutnih 100 volontera je educirano i spremno za čitanje priča djeci u bolnici.

Roditelji.hr: Tko se obično prijavljuje za ovu aktivnost i koliko često posjećuje bolnicu?

Ana Bilčić: Na poziv volonterima javilo se ljudi iz različitih dobnih skupina, od 16-70, puno više žena nego muškaraca (5-10% muškaraca), različitih zanimanja, stručne spreme i motivacije. Volontiranje je organizirano tako da volonteri posjećuju bolnicu svaku večer od 19-20 sati i to u grupama od maksimalno 3 pričalice po večeri. Svaki se volonter ugovorom obavezuje na volontiranje jednom tjedno i tako tri mjeseca, kada na red dolazi nova grupa volontera. Naravno, svi volonteri čiji je tromjesečni ciklus završio, a imaju želju za nastavkom volontiranja, pridružuju se novim volonterima.

Roditelji.hr: Koliko je djeci zanimljivo kad im neka nova osoba dođe na čitanje, vežu li se uz nju i obrnuto, veže li se ta osoba uz njih?

Ana Bilčić: Kada smo tek ušli u bolnicu prije godina dana, bili smo nepoznanica i djeci i roditeljima pa su nam pristupali s rezervom, no jako kratko. Sada već znaju za nas i željno nas očekuju na hodnicima odjela. S obzirom na to da se volonteri izmjenjuju i ima ih dosta, a djeca jako kratko ostaju na odjelima, ne dolazi do neugodnih situacija pri rastancima. Volonteri su pri edukaciji educirani na topao i iskren pristup kako bi djeci olakšali i upotpunili večer u tmurnoj bolničkoj okolini, a kroz mjesečne supervizijske sastanke razgovara se o mogućim problemima i preprekama u kojima bi se mogli naći kako bi se takve situacije mogle riješiti na obostranu dobrobit.

tete-barbe-pricalice-citanjem-razveseljavaju-najmlade-pacijente

Roditelji.hr: Radi li se samo o čitanju ili te osobe onda i razgovaraju s djecom o tome što su pročitala i druže se, koliko traje jedan posjet u prosjeku?

Ana Bilčić: Primarna misija pričalica je čitanja priča, no volonteri se jako prilagođavaju dobi djece i njihovom raspoloženju te željama, pa večeri znaju proći u igrama, razgovorima, smijehu, pjesmi... Svaki posjet traje 1 sat, uz prethodnu pripremu volontera kroz odabir adekvatne literature.

Roditelji.hr: Postoje li ovakve inicijative i u drugim gradovima u našoj zemlji?

Ana Bilčić: Ova priča je nastala u udruzi Portić u Rijeci 2009. g. te se u kontinuitetu uspješno provodi i širi na mnoge dječje odjele. Od 2013. g. pričanje priča je zaživjelo i u bolnici Srebrnjak u Zagrebu u organizaciji udruge ''Smiješak za sve''.

tete-barbe-pricalice-citanjem-razveseljavaju-najmlade-pacijente

Intervju: Ivančica Tarade

Foto:Udruga Most