Zašto su prve godine života djeteta najvažnije?

Biti roditelj najljepši je, ali ujedno i najteži posao na svijetu, posebice u trenutcima u kojima se osjećamo nemoćnima, ljutitima i ne znamo kako se postaviti prema djetetu dok viče, pada u temper tantrum, histerično plače, govori "neću" i svađa se s vršnjacima ili s odraslima.

1. Koja je to ključna djetetova dob u kojoj se formiraju nesvjesni mehanizmi postupanja i funkcioniranja u kasnijem životu?

Iskustvo nam pokazuje da se ljudi nađu poprilično iznenađeni vlastitom spoznajom, koju dobiju kroz program Roditeljstvo i rani razvoj, da su ih one prve godine kojih se ni ne sjećaju, toliko odredile u životu. Društvu zasad premalo zna koliko nas taj rani period određuje i koliko će naš odnos prema djeci odrediti njihovo cjeloživotno funkcioniranje. Pri tome još više zbunjuje da je prva godina najvažnija, pa onda druga, treća, četvrta, peta i šesta. Postoji i cijela znanost o prenatalnoj psihologiji, ali ako se samo počne ozbiljnije prihvaćati i ova poznata sintagma da su prve tri najvažnije, već smo puno toga postigli u društvu.

2. Možete li nam nabrojati nekoliko primjera posljedica negativnih iskustava u najranijoj životnoj dobi, koji se manifestiraju u zrelim godinama života?

Možemo spomenuti bolan osjećaj nepripadanja, usamljenosti koja se podigne kada se nađemo sami, osjećaj nevrijednosti kojeg često kompenzira arogancija i narcisoidne crte, silne potrebitosti u ljubavnim odnosima, emocionalna nesamostalnost zbog koje hitno ulazimo u novu vezu nakon raskida, eksplozivnost, naprasitost i općenito slaba regulacija emocija, unutarnja nesigurnost, nepovjerenje u svijet i život, nedostatak kontakta s emocijama, problemi u partnerskim odnosima, sve vrste ovisnosti ...itd. U osnovi, ono što nam kvari kvalitetu života, a ne znamo zašto smo takvi.

3. Na koji način roditelji mogu pravovremeno utjecati, ispraviti neke pogreške u odgoju i tako spriječiti neželjene posljedice koje to može imati po dijete?

Kod mnogih roditelja je bilo dovoljno osvijestiti kroz predavanja i radionice što njihove određene reakcije i ponašanja, uključujući mnoge uobičajene odgojne metode čine djetetu, kako bi dobili snažan motiv za zdraviji odnos. Kroz radionice na sebi možete osjetiti da je ono o čemu se govori kroz video i interaktivna predavanja u biti i ”vaša osobna istina” i vaše iskustvo. Takvi uvidi čine roditelje iznimno odlučnima da svome djetetu pruže roditeljstvo kakvo treba i zaslužuje, unatoč pritiscima i sugestijama okoline. Nekada to zahtijeva od roditelja dublji rad kako bi se riješio reakcija za koje zna da nisu dobre, ali si ne može pomoći. Najveći motiv za nastavak unaprjeđenja svog roditeljstva je vrlo brza reakcija djeteta u vidu veće bliskosti, povezanosti i povjerenja čim roditelji uspostave kvalitetniji odnos o kojem govorimo kroz program.

4. Prema vašem iskustvu i povratnim informacija, koliko pohađanje vašeg programa koristi mladim roditeljima?

O tome naviše govore svjedočanstva onih koji su prošli program Roditeljstvo i rani razvoj. Roditeljstvo doista postaje jednostavnije i lakše, možemo si kroz ove spoznaje prištedjeti bezbroj frustrirajućih i bolnih trenutaka, i sebi i djetetu. Najviše rezultata osjete oni koji mogu pogledati u sebe i sagledati sve ono o čemu govorimo o ranom razvoju i to primijeniti na sebi. Tek tada to prestaju biti samo informacije i postaju potvrđena i objašnjena osobna iskustva, ujedno i potkrijepljena najnovijim znanstvenim spoznajama.

5. Je li program namijenjen samo roditeljima ili ga mogu proći i oni koji nemaju djecu?

Roditeljstvo predškolske djece i trudnoća su idealni periodi kada ove spoznaje daju višestruki i najveći efekt i tada cijela obitelj ima iznimnu korist od programa. Realnost je da program prolaze i stručne osobe u cilju edukacije, roditelji puno starije djece, ali i osobe koje žele razumjeti sebe, unaprijediti svoje funkcioniranje u emocionalnim i drugim odnosima, sagledati korijene određenih osobnih problema i žele početi svjesno raditi na sebi.

Foto: Profimedia