"Ostali smo zajedno zbog djece", to je rečenica koju su brojni parovi izrekli koji su odlučili izbjeći razvod. Osoba koja je izgovora možda je nesretna ili slomljenog srca, ali vjeruje da je u redu žrtvovati svoje osjećaje ako će tako poboljšati život djece.
Međutim, djeca su intuitivnija nego što im često pripisujemo. Primjećuju način na koji njihovi roditelji razgovaraju ili ako se ignoriraju. Možda to ne razumiju, ali osjećaju tihu napetost u sobi. Što znači da vaša veza utječe na djecu, ali može li oblikovati i buduće odnose vašeg djeteta?
Psiholozi, terapeuti, stručnjaci za razvode otkrili su kako djeca uče o ljubavi promatrajući svoje roditelje.
Djeca upijaju poput spužvi
"Djeca psihološki nemaju granica i upijaju sve oko sebe", kaže Audrey Schoen, licencirana bračna i obiteljska terapeutkinja za Scary Mommy.
"Obično će djeca ili reagirati na ono što vide i dožive dok odrastaju ili će se ugledati na ono što vide i dožive", objasnila je.
Michelle English, licencirana klinička socijalna radnica i ravnateljica Healthy Life Recovery, slaže se sa Schoen.
"Roditelji su prvi uzor svojoj djeci. Dakle, način na koji se ponašaju, komuniciraju i pokazuju ljubav (ili ne) ima veliki utjecaj na emocionalni razvoj i način razmišljanja njihovog djeteta o vezama. Uvijek kažem da su djeca poput spužvi, lako upijaju ono što vide. Ako odrastu gledajući dvoje ljudi kako ostaju zajedno, a očito su nesretni, uvijek se prepiru ili su hladni jedno prema drugome, mogu početi vjerovati da ljubav znači prihvatiti sve, odustati od sreće ili tolerirati zlostavljanje. A kasnije... mogli bi prenijeti iste obrasce u vlastite veze", rekla je English.
U tom smislu, emocionalni "ton" doma važniji je od bračnog statusa.
"Bez obzira na to jeste li u braku, razvedeni, zajedno odgajate ili ste ponovno u braku, ključno je kako se vi i vaš partner ponašate jedno prema drugome i prema svom djetetu. Razvedeni roditelji koji s poštovanjem odgajaju djecu, modeliraju emocionalnu iskrenost i ljubaznost mogu ponuditi zdraviju interakciju od dva roditelja koji ostaju u braku, ali su emocionalno zatvoreni", objašnjava dr. Kanchi Wijesekera, licencirana klinička dječja psihologinja i osnivačica Centra za terapiju i otpornost Milika.
Biste li ostali u braku zbog djece?
Što je štetnije za emocionalni razvoj djeteta - svađe ili razvod?
Djeca imaju tendenciju internalizirati disfunkciju. Čak i kad mislite da to dobro skrivate emocionalnom distancom ili da vaše dijete neće primijetiti pasivnu agresiju, takva vrsta sukoba može biti jednako toksična kao i otvorena svađa ili razvod.
"Istraživanja dosljedno pokazuju da kućanstvo s visokim stupnjem sukoba, čak i bez svađa, može biti štetnije za emocionalni razvoj djeteta od mirnog razdvajanja", kaže Wijesekera.
Vodeći istraživač o djeci i bračnim sukobima dr. E. Mark Cummings ističe: "Nije razvod sam po sebi ono što šteti djeci. To je sukob koji dolazi prije, tijekom i poslije".
Djeca koja odrastaju okružena sukobima, prikrivenim ili otvorenim, doživljavaju oblik traume koja se utiskuje u njih te ostaje i nakon djetinjstva.
"To može dovesti do poteškoća u stvaranju sigurnih veza, loše regulacije emocija i izazova u budućim vezama... Djeca imaju koristi od toplih, poštujući i privrženih interakcija između svojih roditelja. Ako je roditeljski odnos hladan i distanciran, čak i ako nije otvoreno neprijateljski, djeca mogu naučiti povezivati intimnost s nelagodom", objasnila je dr. Kanchi.
Terapeutkinja i certificirana savjetnica za razvode s viskom stupnjem konflikta Carrie Ann Cleveland kaže da je to posebno istinito u domovima s neravnotežom moći, gdje jedan roditelj koristi prisilnu kontrolu dok drugi "hoda po jajima".
"Kad djeca vide da je jedan roditelj nemoćan, bespomoćan ili žrtva, često se ne osjećaju sigurno. Ako odrasla osoba ne može sama sebe zaštititi, kako dijete može očekivati da će ta osoba zaštititi dijete? Kada djeca vide da je jedan roditelj verbalno nasilan, nepoštujući, omalovažavajući, snishodljiv, ljut ili nasilan, često se ne osjećaju sigurno", kaže ona,
"Uče da moraju biti savršeni kako bi udovoljili svima, da ne smiju pokazivati svoje emocije, da je ljubav uvjetovana i da ljudi koji bi ih trebali štititi nisu pouzdani. Sve se te informacije zatim pohranjuju i primjenjuju u budućim vezama", dodala je.
Začarani krug
Drugim riječima, djeca često ponavljaju nezdravu dinamiku.
"Uvijek se vjenčamo s našim 'nedovršenim poslom'. Nevjesno tražimo partnera koji će ponovno stvoriti dovoljno onoga s čime smo odrasli da ćemo se s tim morati suočiti. Ali i dovoljno drugačije da se nadamo da se to može promijeniti", ističe Schoen, nazivajući roditeljske odnose nacrtom za buduće veze njihovog djeteta.
Cleveland to također vidi u svojoj praksi.
"Naučila sam da gotovo svi odrasli traže partnere koji održavaju najgore kvalitete onog (ili oba) roditelja s kojima su se najviše svađali tijekom djetinjstva. Naši umovi traže obiteljsku dinamiku, čak i kad je ona nezdrava", kazala je.
Napominje da, iako to obično činimo kako bismo dobili "drugu prilku" za rješavanje disfunkcije koju smo iskusili u formativnim godinama, nažalost često nam trebaju druge, treće, četvrte i pete šanse, zbog čega se često iznova izlazimo s istim tipom osobe, unatoč tome što mislimo da smo naučili lekciju.
Kako izgleda zdrav odnos?
U konačnici, prakticiranje komunikacije pune poštovanja i ljubaznosti nevjerojatno je moćno kad je u pitanju oblikovanje načina na koji vaše dijete doživljava odnose.
"Ako roditelji dobro komuniciraju, postupaju jedno s drugim s poštovanjem i pokazuju naklonost (čak i ako se na kraju razdvoje), djeca i dalje mogu naučiti zdravu dinamiku odnosa. Vidjet će da je moguće imati poštovanje i ljubav, čak i kad stvari ne idu kako treba", kaže English.
No Wijesekera naglašava da odnosi ne moraju biti savršni.
"Djeci nije potrebno savršenstvo, ali im je potrebno sigurno emocionalno okruženje. To bi bilo mjesto gdje se ljubav pokazuje, a ne samo izgovara, i gdje se rješavaju sukobi", objasnila je.
Dakle, ostati zajedno zbog djece može se činiti plementim činom, ali zapamtite da djeca shvate puno više nego što mislimo.
"Pitanje ne bi trebalo biti 'Trebamo li ostati zajedno zbog djece?' nego 'Dajemo li svojoj djeci alate za izgradnju zdravih odnosa načinom na koji se međusobno odnosimo?' Ako je odgovor ne, traženje terapije, bilo kao par ili pojedinačno, vrijedan je prvi korak. Emocionalna sigurnost je prioritet, čak i ako to znači preispitivanje obiteljske strukture, a to može biti čin ljubavi", kaže Wijesekera.
Renee Bauer, odvjetnica za razvode i osnivačica tvrtke Happy Even After Family Law, slaže se s tim u potpunosti.
"Uvijek pitam klijente: 'Je li ovo odnos koji želite da vaša djeca imaju?' Svi oni odlučno odgovaraju s 'ne'. Onda kažem: 'Pa upravo će se to dogoditi ako ne budete model za nešto drugačije, čak i ako to znači da se odvojite'. Moramo prestati izjednačavati ostanak zajedno s tim da budemo dobro roditelji. Ponekad je odabir mira, čak i ako to znači razdvajanje, najmoćnija stvar koju možete učiniti za svoju djecu", zaključila je.
