Kako zaboraviš dijete u autu? Stručnjaci kažu da se sindrom zaboravljenog djeteta može dogoditi svakome

Svake godine pojavljuju se medijski natpisi o tome kako su roditelji zaboravili djecu u vrućem automobilu. Početkom ovog ljeta mama je u Osijeku ostavila ostavila 16-mjesečno dijete u automobilu na preko 30 stupnjeva, a usred jednog od toplinskih valova, u Makarskoj i Kaštel-Lukšiću intervenirali su vatrogasci kako bi spasili djecu zatvorenu u automobilima.

'To je stvar okolnosti. Može se dogoditi svima', navodi dr. Diamond.

S tim se slaže i certificirana Happiest Baby edukatorica Iva Brčić, a otkrila je zašto dolazi do toga.

'Do njega dolazi zbog premora, stresa i prenatrpanog rasporeda. Ali ponekada i zbog promjene u rutini ili podjeli obaveza. Na primjer, obično mama vozi dijete, a onda recimo jedan dan to treba tata odraditi.

Isto tako, roditelji u žurbi nastoje što više napraviti u što kraćem vremenu, pa jednostavno zaborave da je i dijete tu jer im je sva pažnja usmjerena na odrađivanje obaveza. To se pogotovo može dogoditi ako je dijete mirno ili spava pa nema ničega što bi roditelja podsjetilo da je dijete s njim', otkrila je pa istaknula:

'I da, može se svakom dogoditi.'

Nenamjerno zaboravljanja djeteta u autu postao je toliko rasprostranjen da je dobilo i ime -sindrom zaboravljenog djeteta. Tijekom ljeta brojne obitelji mijenjaju svakodnevne rutine, a taj poremećaj čest je čimbenik u ovim tragičnim incidentima, pokazalo je Diamandovo istraživanje.

'Najgora stvar koju bilo koji roditelj ili staratelj može učiniti je misliti da se ovako nešto nikada ne bi moglo dogoditi njima ili nekome u njihovoj obitelji', kaže Janette Fennell, osnivačica i predsjednica KidsAndCars.org, grupe koja prati ove incidente.

Tragedije se događaju alarmantnom brzinom i pokrivaju niz okolnosti. NoHeatStroke.org izvještava da smrtni slučajevi obuhvaćaju od beba starih 5 dana do 14-godišnjaka.

I to nije problem samo tijekom ljeta: čak i u danima s blagim temperaturama, toplina unutar zatvorenog vozila može doseći opasne razine unutar sat vremena, predstavljajući velike zdravstvene rizike za malu djecu ili kućne ljubimce ostavljene unutra, pokazuje testiranje Consumer Reportsa.

Kako funkcionira naš mozak?

Diamond kaže da problem uključuje dva dijela radne memorije osobe: prospektivnu i semantičku. Prospektivna memorija pomaže nam da se sjetimo učiniti nešto u budućnosti, dok semantička omogućuje vozačima da putuju od posla do kuće na 'autopilotu' gdje stignu bez pamćenja jasnih detalja o tome kako su tamo stigli.

Prospektivna i semantička sjećanja rade zajedno kako bi nam pomogla napraviti promjene u našim rutinama, a te promjene mogu uključivati stvari kao što su 'odvesti bebu u vrtić' ili 'stati po namirnice na putu kući'. Kad radna memorija zakaže, primjerice kad smo rastreseni ili pod stresom, može doći do katastrofalnih implikacija, kaže Diamond. Naveo je primjere situacija u kojima se kritični sigurnosni koraci mogu zanemariti, poput kirurga koji ostavlja alate u pacijentu, pilota koji nisu namjestili krila za slijetanje, a roditelji zaborave da je u automobilu beba.

'Sustav mozga navike velika je pogodnost koja nam omogućuje da prijeđemo na autopilot', kaže Diamond.

'Ljepota je u tome što ne moramo pamtiti svaki zavoj, ali problem je što zapravo usmjerava naše ponašanje. Kada usmjerava naše ponašanje, potiskuje drugi dio mozga koji bi nas trebao podsjećati na dodatne informacije', dodao je.

'Moramo prihvatiti činjenicu da naš mozak obavlja više zadataka. A kao dio toga, svijest o djetetu može se izgubiti', kaže Diamond.

'Moramo prihvatiti da je ljudsko pamćenje manjkavo. To uključuje i to da roditelji puni ljubavi gube svijest o svojoj djeci dok su u automobilu', istaknuo je.

Diamond je proučavao mnoge slučajeve sindroma zaboravljenog djeteta: stres, nedostatak sna i promjenu rutine. Mnogo puta, kad je dijete umrlo, došlo je do promjene u dnevnoj rutini, kaže Diamond. Na primjer, roditelj koji inače ne bi bio odgovoran za odvoz djece iz vrtića možda je dobio taj zadatak. Budući da naš mozak prepoznaje obrazac za taj dan, ovaj bi se roditelj vozio na posao kao i obično, iako je beba bila s njim. Osim ako nije bilo vanjskog znaka, kao što je gledanje torbe s pelenama ili slušanje bebe, roditeljev bi mozak nastavio s autopilotom i mogao bi čak stvoriti lažno sjećanje da je dijete sigurno u vrtiću, otkrio je Diamond. Nedostatak sna i stres također mogu povećati mogućnost kvara u radnom pamćenju.

Sukobi između semantičkog i prospektivnog pamćenja normalni su, kaže Diamond. Njegovo je istraživanje pokazalo da se događaju svima, ne samo roditeljima, gotovo svakodnevno. Dodatni stres, rastresenost i nedostatak sna s kojima se roditelji često suočavaju mogu pridonijeti tragičnim situacijama.

Što možete učiniti da spriječite tragediju vrućeg automobila?

Prvi korak u sprječavanju ovih tragedija je da roditelji shvate da je ljudsko pamćenje neispravno i da se ovi gubici pamćenja mogu dogoditi svakome. Ključ za izbjegavanje takvih incidenata je da ljudi koriste strategije za prevladavanje gubitaka pamćenja.

• Stvorite zaštitne mjere - Razgovarajte s tetama u vrtiću i zamolite ih da vas obavijeste ako će njihovo dijete kasniti ili biti odsutno. Tako ćete imati sigurnost ako djeca ne dođu u uobičajeno vrijeme za odlazak. Postavite podsjetnike na svom telefonu da provjerite sa supružnikom ili partnerom jesu li doveli dijete.
• Uvijek držite vozila zaključana, a ključeve izvan dohvata malih ruku.
• Stvorite vizualne podsjetnike - Stavite djetetovu torbu za pelene, jaknu ili šešir na suvozačevo sjedalo.
• Prisilite se da odete na stražnje sjedalo - Držite svoj ruksak, kutiju za ručak ili aktovku tamo svaki dan.
• Nikada ne ostavljajte dijete bez nadzora u vozilu dulje vrijeme, bez obzira na vanjsku temperaturu. Vozila se mogu brzo zagrijati do potencijalno smrtonosnih razina čak i u danima s blagim temperaturama.

Iva Brčić je dala dodatne savjete kako izbjeći takve situacije.

'Postoje neki trikovi koji mogu pomoći da se tako nešto ne dogodi. Ako roditelj osjeti da je premoren ili da mu vožnja stvara dodatni stres, da odgodi vožnju ako je moguće. Da stvori naviku provjere stražnjeg sjedala. Da negdje na vidljivo mjesto stavi djetetovu igračku ili nešto što će ga podsjetiti da je dijete u automobilu', istaknula je pa dodala:

'Isto tako osvještavanjem da postoje novi prioriteti. Određivanjem prioriteta kada se govori o obavezama. Osiguravanjem vremena za sebe i odmor.'