Zašto na blagdan svetog nikole stavljamo čizmice na prozor?

Budući da je Sveti Nikola živio u 4. stoljeću, malo se toga zapravo zna o ovom ranokršćanskom biskupu iz maloazijskoga grada Myre, današnjeg Demrea u Turskoj. Njegovi roditelji umrli su dok je još bio mlad pa je rano ostao sam, ali već od rane mladosti se odlikovao velikim čovjekoljubljem i mnogim dobrim djelima. Bezbroj je legendi o Svetom Nikoli koji je zaštitnik djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, ljekarnika, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika i mnogih gradova širom svijeta, i danas je među njima teško razlikovati koje su istinite a koje nisu. No sigurno je to da se isticao dobrotom i hrabrošću te se u svom životu uvijek borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu.

Kako je počeo darivati djecu koja očiste čizmice?

Jedna lijepa priča kaže da je Sv. Nikola živio u šumi, pored jednog sela gdje su živjela djeca koja su istovremeno bila i bogata i siromašna. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu imala igračaka, a ni obuće - samo jedan par čizmica. Međutim, djeca su vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštili i stavili kraj prozora. A Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a roditelji nisu htjeli da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu. I zato su svi roditelji u tom malom selu stavili u čizmicu ono što su našli u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. Naravno, ne treba ni reći kako su se djeca probudila sretna!