Iako, kako statistike kažu, u Hrvatskoj se svaki šesti par bori s neplodnošću, kod nas vlada još uvijek stigma na začećem umjetnim putem. Parovi, koji se odluče na ovakve zahvate, često to kriju od najbliže obitelji i prijatelja jer se boje osude.

Još kada govorimo o umjetnoj oplodnji inseminacijom, ne postoje toliko kontroverzna stajališta, ali kada u priču stavljamo oplodnju in vitro, lome se koplja oko raznih tema vezanih uz ispravnost korištenja znanosti u svrhu čovjekove reprodukcije.

Jedan je par odlučio podijeliti svoju priču vezanu uz borbu s neplodnošću, ali je njihova želja da ostanu anonimni iz prethodno navedenih razloga, a svoj težak put do roditeljstva ne dijele niti s najbližom obitelji (nazvat ćemo ih Vesna i Igor kako bismo zaštitili njihovu privatnost).

Vesna ima 42 godine, a njezin suprug Igor 44. Kada su ušli u brak prije 15 godina, kao i svi parovi, sanjali su o tome da jednoga dana imaju djecu. Prvih su osam godina pokušavali prirodnim putem začeti dijete, ali nisu uspjeli. Vesna priznaje da je često i prije nego što bi joj kasnila menstruacija, imala pripremljen test za trudnoću u nadi da će ga morati upotrijebiti i da će biti pozitivan. No tijekom osam godina, nije se dogodilo.

Nakon dva neuspjela pokušaja oplodnjom in vitro, doživjeli veliko razočaranje. Kako je Vesna navršila 42  godine, više nema pravo na postupke financirane preko HZZO-a. Par sada suočava s novim problemom, a to je kako financijski izdržati ovu neizvjesnu borbu, odnosno koliko dugo će moći financirati postupke koji u prosjeku stoje do 2000 eura. Jedno rješenje vide i u kreditu, u čemu nisu usamljeni jer se mnogi parovi zadužuju kako bi ostvarili dugo željeno roditeljstvo.

Što vam je bilo najstresnije na vašem putu do sada?

Iščekivanje i razočaranje. Pogled na negativnu betu je posebno težak. Taj dan bismo najradije prespavali. Nakon toga je doista teško ponovno ustati i krenuti dalje. Ali već za nekoliko dana, kuju se novi planovi i budi se izgubljeni enztuzijazam.

Osim što je emocionalno i fizički težak i iscrpljujuć, kod vas je zahtjevna i financijska komponenta.  Koliko ste do sada uložili u postupke?

Vesna: Trenutno nas jako brine financijska komponenta jer moramo dobro razmisliti što i kako dalje. Naime, ušteđevina je potrošena, zadužili smo se u nadi da ćemo uspjeti. Sada kada je i taj pokušaj propao, suprug je sklon odustajanju, a ja tu opciju ne mogu prihvatiti.

Igor: Teško je ulaziti u nova zaduženja. Garancije nema. Trenutno sam demoraliziran, ali isto tako siguran da još nije vrijeme za odustajanje.

Svaki se par na svoj način nosi s neuspjehom. Koji je vaš?

I dalje se teško nosimo s neuspjehom. Na to se čovjek nikako ne može naviknuti. Emocionalno smo uzdrmani, financijski iscrpljeni, ali nada još postoji. Silno želimo postati roditelji, a iako se osjećaji miješaju, želja za djetetom je sve jača.

Kako ste se odlučili potražiti psihološku pomoć?

Zato što smo shvatili da nam je potreban netko tko je stručan i kome naši osjećaji i situacija nisu nepoznanica. Svakom bismo savjetovali da potraže pomoć ako osjete da ih je uhvatila malodušnost i depresija.

Pomažu li vam razgovori s drugim parovima koji su bili ili su trenutno u postupku?

Vesna: Pomažu mi iskustva drugih žena. U razgovoru s njima vidim na nisam sama i da sve mi, više ili manje, proživljamo iste tegobe.

Igor: Kod muškaraca je drukčije. S prijateljimna ne razgovaram o tome kroz što prolazimo.

Imate li u svojoj borbi podršku obitelji?

Nismo im ništa govorli. Roditelji nas pitaju, planiramo li djecu i kada. Često je to kroz šalu, ali nama iznimno teško pada odgovarati na ta pitanja s osmijehom na licu. S druge starne, ne želimo da s nama proživljavaju i iščekuju rezultate. Tada bismo, osim borbe s vlastitim emocijama, morali tješiti i njih.

Igor: Saznat će radosnu vijest kada dođe taj trenutak.

Razgovarala: Zvjezdana Bubnjar

Foto: Shutterstock