Maja Šimleša: ''Slikobasna' je sjajna forma koja olakšava učenje čitanja i čini ga zabavnim'

Po zanimanju prevoditeljica i profesorica talijanskog i španjolskog jezika, Maja Šimleša poznata je i kao autorica vrlo popularnih slikovnica za djecu. Nakon serije slikovnica o neustrašivoj žirafi Suli, nakladnik Profil ovih je dana izdao njezinu novu knjigu - 'Slikobasne'.Vaša nova knjiga 'Slikobasne' serija je od 10 poznatih basni koje ste prepričali, zapravo osuvremenili i približili današnjoj djeci. A kako bi tekst bio što lepršaviji, pojedine su riječi u knjizi zamijenjene ilustracijama likovnog umjetnika Svena Nemeta. Kako ste došli na tu ideju?

Koliko je dugo trajao proces izrade 'Slikobasni'? Koliko vam je to bilo zahtjevno? Oko izbora basni smo se lako dogovorili i trudili smo se pokriti razne tradicije, tako da ćete uz svima poznatog Ezopa, naći i Krilova, Lessinga te Pančatantru, ali i našu Ivanu Brlić Mažuranić. No, kada sam krenula pisati svoje priče inspirirane tim slavnim imenima, shvatila sam da je teško uklopiti sve elemente koje smo zamislili – da bude prikladno za uzrast malih čitača, da likovi budu višeslojni, mudri, šaljivi, da prizori budu šareni i zabavni, da imamo određeni broj riječi koje će biti moguće zamijeniti ilustracijama, da budu određene dužine... A onda me je povukla i rima, jer je tako sve zvučalo još zabavnije, i, ajme majko, to je postao pravi pothvat! Ista stvar se dogodila i Svenu koji je morao paziti na sto detalja u ilustracijama. A onda je uslijedio pravi izazov i za urednicu i grafičarku koje su trebale od početka osmisliti čitav vizualni identitet... Sve u svemu, naš mali, ali marljivi tim, na tom je projektu radio više od godinu i pol dana, no jako smo ponosni na konačni rezultat.

Glavni likovi 'Slikobasni' su miš i zec 'jači od lava', kornjača 'trkačica prava', koze koje prate modu… Koje se moralne pouke kriju u ovoj slikovnici? Za mene je svaka priča koju napišem mnogo više od same zabave. U tekstovima se trudim ponuditi i neki dublji sadržaj, nešto o čemu možete razgovarati s djecom i nakon što zatvorite knjigu. Tako su i 'Slikobasne' pune porukica, a svaku priču otvara upravo pouka inspirirana sadržajem koji slijedi. U basnama se prikazuju razne pozitivne i negativne ljudske osobine poput mudrosti, lukavosti, taštine, sebičnosti, a propitkuju se i koncepti slobode te istinskih vrijednosti.

Prošle su već četiri godine kako je objavljena vaša prva slikovnica 'Suli u avanturi – prijateljstvo'. Kako ste došli na ideju da počnete pisati slikovnice i otkuda inspiracija da glavni lik vaše slikovnice bude žirafa?

Žirafa Suli bila je jedna od priča koje sam osmislila u formi igrokaza za svoju kćerkicu Anabelu kada je imala dvije godine. Moja je ruka, točnije podlaktica, glumila žirafin vrat, a dlan i prsti glavu i usta. Afričke avanture žirafe Suli toliko su zabavljale moju kćer da joj je taj lik postao najomiljenija igračka, zabava i utjeha. Ideju da igrokaze pretočim u knjige dao mi je suprug, a to sam nakon dugih šest godina nagovaranja i napravila. Na svoju sreću, kažem danas!

Supruga ste poznatog pisca Brune Šimleše i majka 12-godišnje djevojčice Anabele. Kako je vaša obitelj reagirala na odluku da se počnete baviti pisanjem slikovnica? Prije bismo mogli reći da sam ja reagirala na njihovo navijanje i nagovaranje da usmenu zabavu pretočim u pisanu riječ! Oni su bili, i još su uvijek, prvi čitatelji i najvjerniji obožavatelji moje žirafe, a Bruno često zna reći da je Suli praktički dio obitelji.

Nakon 'Suli u avanturi – prijateljstvo' objavili ste još dvije slikovnice o avanturama simpatične žirafe: 'Suli u avanturi – putovanje' i 'Suli u avanturi – škola'. Jeste li očekivali da će vaša Suli biti tako dobro prihvaćena među malim čitačima, ali i njihovim roditeljima? Nisam očekivala tako brz i širok odjek, ali sam ga itekako priželjkivala. Znala sam da slikovnice imaju veliku vrijednost jer nude i kvalitetan tekst i važne poruke za osnaživanje dječje psihe i samopouzdanja, ali i sjajne ilustracije što je iznimno važno. No, nije lako istaknuti se među tolikim knjigama na tržištu i zato sam presretna što se val preporuka brzo proširio. Suli je danas na popisu izborne lektire te nastavna cjelina u Ljevakovom udžbeniku iz hrvatskog jezika za 2. razred, a to su značajni uspjesi.

Vaš stil pisanja odlikuju simpatične i zabavne rime. Nedavno ste izjavili da je rima forma u kojoj se najbolje osjećate. Zašto?

Zato što se mogu poigravati izričajem i biti vrckava u pisanju, a to odgovara mom dječjem dijelu karaktera. Osim toga, rima vas tjera da u malo riječi izrazite neki prizor ili veliku ideju, što mene kao čitateljicu uvijek oduševi. A kao spisateljici mi predstavlja dodatni izazov u kojem se želim usavršavati.Otkud crpite ideje za svoje priče? Koliko u knjigama ima Maje Šimleše koja je i sama avanturistica? Podsjetimo da za nekoliko dana vi i suprug krećete na humanitarnu Via Adriatica avanturu.

Imam šarenu maštu koja se širi poput prolivene tinte. Čim neko dijete spomene da bi Suli u idućoj priči mogla otići, npr. u džunglu, meni se u istoj sekundi u glavi počinju oblikovati slike i riječi. A i sama sam ljubiteljica pustolovina, putovanja, otkrivanja novih stvari pa me muž uopće nije ni trebao nagovarati da krenem s njim na dugometražnu hodnju hrvatskim planinama. Riječ je o Via Adriatica trailu dugom 1100 km, od rta Kamenjak do Prevlake, a naša će avantura imati i humanitarnu notu. Naziv Bruninog projekta je '2 milijuna koraka za psihološku pomoć oboljelima od raka!', a prikupljat ćemo novac za Udrugu Sve za Nju koja na tom području odrađuje nezamislivo dragocjen posao. Velik je to izazov, ali imamo itekako dobar razlog zašto ga želimo svladati i vjerujem da će sve ispasti baš onako kako priželjkujemo.

Sve vaše knjige oslikao je Sven Nemet. Kako je došlo do te suradnje? Sven je već i ranije surađivao s Profil knjigom te je bio jedan od ilustratora koji su radili probne ilustracije za moju prvu slikovnicu o Suli. To je bila ljubav na prvi pogled, doslovno. Moj prvi pogled na njegov probni uradak izmamio mi je osmijeh i nisam mogla prestati proučavati detalje. Pogodio je vibru i energiju mojih likova i to me je oduševilo. Imamo odličnu suradnju, razgovaramo o likovima i razmjenjujemo ideje, otvoreni smo u kritikama, a tijekom godina postali smo i prijatelji.

Posljednjih su se godina u Hrvatskoj provodile brojne kampanje za poticanje čitanja (jedna je upravo u tijeku). Koji je vaš prijedlog, kako da djeca zavole knjigu i steknu čitalačke navike? To je zadaća koju zajednički trebaju odraditi roditelji, nastavnici i odgajatelji. Nije lako, i mnogo je prepreka na putu, ali smatram da je to iznimno važno u vrijeme današnje instant kulture i površnih sadržaja. Dijete koje čita je dijete koje promišlja, dijete koje oblikuje stavove i uvjerenja, a ne da ih samo kopira te dijete koje zna izraziti svoje želje, snove i potrebe. A to je iznimno važno za razvoj samostalnih, sretnih i samopouzdanih mladih ljudi. I nemojmo se zavaravati – dokle god im ne ograničimo vrijeme na ekranima bilo koje vrste, knjiga nema šanse. I to je zadaća roditelja, baka i djedova. Jer djeca ne mogu razviti ljubav prema knjigama ako nemaju vremena primiti je u ruku. A odgajatelji i nastavnici bi trebali razmišljati o izboru knjiga koje djeca moraju pročitati – uvjerena sam da bi se mnogo više čitalo kad bi se klasici književnosti češće ispreplitali sa suvremenim autorima čiji je sadržaj možda bliži današnjoj djeci i njihovim problemima i interesima. No, problem je pasivnost sustava koji teško mijenja ustaljene programe. Ali zajedničkim snagama, uz pomoć kampanja za promicanje čitanja, koje bi trebale imati veću vidljivost, mislim da možemo napraviti velike pomake.

Razgovarala: Ivana Kalogjera

Foto: Nina Đurđević