Ivana Banfić: 'Najdraže mi je pojesti hranu koju sam sama uzgojila'

Koliko god je istina da smo, kao ljudska vrsta, na vrhu hranidbenog lanca, ipak, moramo priznati da jedini način na koji na Zemlji možemo preživjeti jest da priznamo prirodu i njezine zakone, da je osluškujemo, čuvamo i s njome živimo u jedinstvu.

Instinktivno mi je došlo da me privlači priroda, nisam više mogla biti u velikim naseljima, u prirodi nalazim mir, gledam ptice, u zelenilu sam, to me opušta.

Koliko ste dugo živjeli na svome imanju prije potresa?

Dvije godine. Obitelj i ja trenutno nismo tamo. U potresu su nam stradale stambene zgrade, jedna je dobila crvenu, a druga žutu oznaku. Znači, nije sravnjeno sa zemljom, ali nije sigurno za život. Sad s tatom radim mali vrt, tu u Gorici. Kako je to manji vrt, manje je i posla. Eto, ne mogu bez vrtlarenja. Baš sam uzgojila flance paradajza. Imam svoje sjeme koje sam nabavila od lokalnih bakica i uvijek si ostavljam sjeme od prvog uroda.

Mnogi se obeshrabre kad krenu s vrtlarenjem. Kakvo je vaše skustvo prvog vrta, je li vam sve odmah uspjelo?

Ne, da ti vrt uspije, trebaš svaki dan barem 20 minuta raditi u njemu. Moraš biti stalno prisutan, čupkati stalno nešto čupkati. A ako želiš neki organski vrt, iziskuje vrijeme, tretiranje biološkim sredstvima. Neki to smatraju ropstvom, meni je to gušt. Ovo je 5. godina kako uzgajam svoj vrt i tek je prošle godine uspio. Priroda kao da testira vrtlara-početnika, da vidi jesi li ti taj 'pravi' ili nisi.

I baš kad posadiš biljke, a to sam pričala i sa iskusnijim poljoprivrednicima, kad staviš novu biljku, ostale je biljke doživljavaju kao neprijatelja i pokušavaju je istisnuti. Zato raste toliko korova u vrtu, a na drugim mjestima, gdje ne posadiš novu biljku, ne rastu. Mislila sam da sam poludjela kad sam to primijetila, da mi se čini kako korov više i brže raste u vrtu nego negdje sa strane. Ali, kažu iskusni vrtlari, da je to istina.

Imate li neku isprobanu metodu uspješnog organskoga uzgoja, jeste li probali povišene gredice ili nešto slično?

Ne, pokušala sam s malčiranjem, sjenom i kartonima. Vrt se pomalčira prije zime, ali, osim što drži vlagu, drži i puževe, pa moraš skupljati puževe. Čak smo i nabavili neki ekološki pripravak koji ne ubija puževe ali ništa, pa gusjenice, pa je stalno neka borba s prirodom ako želite uzgajati ekološki i organski vrt.

Obraćate lii pozornost na recikliranje i održivost u svojoj obitelji?

Suprug je najrevniji, moram priznati, a ja se trudim. On je, recimo, nabavio gliste, tako da imamo gliste za kompost pa se njima baca organski otpad, koji one jedu preko zime, pa na proljeće dobivamo najbolji humus za vrt. Odvajamo otpad, a zbog humusa, pogotovo pazimo na odvajanje organskog otpada.

Je li vaš sin, Jan, zainteresiran za uzgajanje povrća, pomaganje u vrtu?

Nije baš jako zainteresiran za vrt. Jednom je sa mnom sadio krumpir, ha ha ha. No obožava kuhati, već sa 12 godina priprema prave specijalitete, kruh, kiflice... On je na visokim razinama kulinarstva, prešišao je i mene i supruga. Čak su neki vrsni chefovi rekli da bi se ozbiljni kuhari po restoranima mogli posramiti kad bi ga vidjeli kako priprema steakove.

No on želi biti kuhar. S interneta je naučio sve što zna o kuhanju, prati sve poznate svjetske majstore. Gurman je i uživa u pripremanju hrane, kuha svaki dan i doručak i ručak... a muž i ja ga podržavamo u tome. Dopustili smo mu da eksperimentira namirnicama čim je pokazao interes za kulinarstvo, a od svoje si je ušteđevine kupovao pribor za kuhanje.

Nije novac trošio na igračke, nego na lonce i tave. U pitanju je strast prema kuhanju.

Neki dan je rekao: 'Mama, prošao sam meso, sad idem na dizana tijesta', pa radi nekakve brioše, to mu je trenutno 'in'.

No i vi volite kuhati. Nedavno ste čak otvorili svoj YouTube kulinarski kanal? Već je otvoren mjesec dana, a zove se IBee Cooking Show. Sigurno će vas zanimati gumeni prirodni bomboni za djecu koje sam zadnje radila. Od prirodnih sokova, jako su ukusni.

Imate pse i mačke. Iz vašeg iskustva, kako je promatranje životinja i prirode utjecalo na Janov razvoj, posebno emotivni i psihološki?

Kontakt sa životinjama utjecao je ne samo na Janov psihorazvoj nego i na nas odrasle. Životinje su pozitivna energija, uče nas empatiji i jednostavnosti života. Danas su nekako svi okrenuti sebi, zaboravili smo da je one vrijednosti koje život čine radosnim, a to nas uče životinje. Mi imamo i pse i mačke, a radost, koju nam životinje pružaju, potpuno miče stres koji svakodnevno doživljavamo.Imate neki stav o zdravoj prehrani? Kojim se načelima prehrane vodite?

Prehranom se bavim cijeli život. Kao mlađa, imala sam problema s viškom kilograma pa sam počela vježbati. Nema dijete koju nisam isprobala. No tek kada sam naučila slušati svoje tijelo i sebe, shvatila sam što je za mene dobro: što mi se jede, to mije potrebno tijelu, a ono što mi ne odgovara, to ne jedem. Svatko za sebe treba pronaći ono što mu odgovara.

Zapravo, najvažnije je kretanje. Jedeš tek kad si gladan, i to pomalo. Ja jedem više puta dnevno, a recimo kad mi jednom tjedno 'dođe na slatko', pojedem jedan kolač, ne cijelu tortu. Ne mogu nikome reći što bi trebao, svatko treba osluškivati za sebe.

Koji vam je najdraži doručak? Na selu sam znala uzeti 'friška' jaja ispod koke, to su koke koje trče po travi, znači sretne koke i sretna jaja. Iz vrta ubrati paradajz, tikvicu i krastavac. Napravim si omlet i salatu. Nema mi boljeg nego da pojedem hranu koju sam sama uzgojila.

Doručak koji voli vaš sin Jan?

On si sam radi doručak. Jutros je sam umijesio lepinju i pripremio pileći kebab.

Kako bismo vas podržali u stvaranju pozitivnih navika, koje će utjecati na kvalitetu vašeg života i kvalitetu života vaše djece i njihove djece, pokrenuli smo platformu Održiva Hrvatska, na kojoj možete pronaći zanimljive teme o održivosti.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: privatni arhiv Ivana Banfić