Djeca se boje mraka. Taj je strah posebno izražen kada dijete ostane samo u mraku i jedan je od najvećih strahova koje proživljavaju djeca, tvrde stručnjaci.

Istraživanje objavljeno 2015. u International Journal of Psychophysiology pokazalo je kako je strah od mraka evolucijski problem. Djeca se zapravo ne boje mraka, već noći. Naime, ranije kroz povijest ljude su noću napadali grabežljivci, a djeca su se, kako bi privukla pažnju odraslih, od noćne opasnosti, štitila plačem. Dakle, moguće je da je strah koji djeca osjećaju, kada ih se noću ostavi same u mraku, duboko ukorijenjen i nije ga lako prebroditi.

Sami strahovi ovise i o kulturi u kojoj dijete odrasta. Ne zaboravimo da postoji čitav niz priča, knjiga te crtanih i igranih filmova o bićima čudnog izgleda koja potiču dječju maštu, a koja se odlaskom u krevet dodatno budi.

Dječji strahovi često nisu racionalni, ali to ne znači da nisu stvarni. Normalno je da se i starija djeca još uvijek malo boje mraka. U većini slučajeva, strah od čudovišta ispod kreveta, kao i drugi strahovi koji prate odrastanje, polako nestaju kako dijete sazrijeva. No to ne znači da će strah od mraka u potpunosti nestati.

Ako je za vas frustrirajuće to što dijete navečer stalno morate vraćati u krevet, dok ono uporno tvrdi da se ispod njegova kreveta skriva čudovište, evo nekoliko informacija koje će vam pomoći da bolje razumijete koje strahove možete očekivati, ovisno o djetetovoj dobi:

Mala djeca: Djeca u dobi između 2 i 3 godine – mogu se bojati svega što ne razumiju. Kad god vide nešto što im ne izgleda sasvim u redu –  poput čovjeka s bradom ili tanjura koji ima pukotinu – mogu početi plakati.

Predškolci: Djeca u dobi između 3 i 5 godina – plaše se izmišljenih opasnosti, poput straha od čudovišta koje živi ispod njihova kreveta. Imaju problema s odvajanjem stvarnosti od mašte i imaju živu maštu koja potiče njihov strah.

Djeca školske dobi: U toj se dobi strahovi više temelje na stvarnosti. Dijete se može bojati grmljavine, psećeg laveža ili požara. Također, mogu biti zabrinuti za zdravlje roditelja ili vlastitu sigurnost. Još uvijek mogu osjetiti i anksioznost kod spavanja.

Kako raste dječje razumijevanje svijeta, iracionalni strahovi od čudovišta, koja žive ispod kreveta, polako bi trebali početi nestajati.

Kako pomoći djetetu?

Važno je pokazati empatiju Čak i kad se osjećate frustrirano, jer dijete neprestano plače i više puta tijekom noći ustaje iz kreveta, pokažite mu da ga razumijete.

Umjesto da djetetu kažete: „Nemoj se bojati“, recite mu: „Znam da se trenutno jako bojiš.“ To mu šalje poruku da je strah koji osjeća sasvim prirodan. Nemojte ga optuživati da bezrazložno dramatizira ili da pokušava privući pažnju. Umjesto toga, naučite prepoznati kada je uplašeno i vježbajte zajedno zdrave načine kako se riješiti strahova.

Koristite dramsku igru Potaknite dijete da koristi kućicu za lutke, plišane životinje ili druge igračke kako bi vam pokazalo kako se netko na zdrav način može nositi sa strahom od čudovišta ispod kreveta. Dijete, primjerice, može glumiti hrabrog dječaka koji plaši čudovišta ili djevojčicu koja se sama uspavljuje pjevanjem, a da pritom ne osjeća strah. Vašem djetetu dramska igra može pomoći da razvije vlastita kreativna rješenja.

Potaknite umjetničko izražavanje Neka vaše dijete nacrta kako zamišlja čudovište koje se skriva ispod njegova kreveta ili slikom izrazi kako se osjeća kada treba ići na spavanje. Umjetničko izražavanje može pomoći djeci da riješe svoje strahove, a sam razgovor o njihovim crtežima može im pomoći da se osjećaju sigurnije.

Pogledajte ispod kreveta Prije nego što ugasite svjetlo, pitajte dijete želi li da zajedno pogledate ispod kreveta. Koristite svjetiljku i njome osvijetlite sve dijelove ispod kreveta, naravno, ako dijete na to pristane. Pretraživanje mjesta na kojima djeca misle da se skrivaju čudovišta pomaže im da se suoče sa svojim strahovima.

Vježbajte biti u mraku Kada se djeca boje mraka, radite nešto zabavno dok su ugašena svjetla, to im može pomoći da shvate da mrak nije tako zastrašujući. Primjerice, mogli biste ugasiti svjetlo i čitati knjigu uz pomoć baterijske svjetiljke ili im u mraku prije spavanja pričati priče. Također, možete zajedno gledati zvijezde i mjesec i na nebu tražiti sazviježđa. Cilj je pokazati im da mrak nije tako loš kao što misle.

Omogućite djetetu osjećaj kontrole nad strahom Pitajte dijete što bi mu moglo pomoći da se osjeća hrabrije, a zatim to ispunite, ako su ideje razumne, jer to djeci daje osjećaj kontrole nad strahom. Bilo da kažu da žele spavati s omiljenim plišanim ljubimcem, da traže pidžamu s motivom nekog superheroja ili lagano svjetlo… Dajte djetetu malo kontrole nad strahom i odmah će se osjećati bolje.

Koristite prigušeno noćno svjetlo Ponekad malo dodatnog svjetla u spavaćoj sobi može ublažiti djetetove strahove. No budite oprezni. Svjetlost može ometati djetetov biološki dnevni ritam i držati ga duže budnim. Dakle, ako se odlučite za noćno svjetlo, provjerite je li ono prigušeno i da ne udara djetetu u lice dok pokušava zaspati.

Riješite probleme u ponašanju Kad dijete više puta ustane iz kreveta, vratite ga u krevet. Ako se krene prepirati s vama, ne dopustite da njegovi argumenti odgode vrijeme za odlazak na spavanje. Pokažite empatiju prema svom djetetu, ali dosljedno rješavajte probleme u ponašanju prije spavanja. Ne dopustite da se vrijeme prije spavanja pretvori u vašu borbu.

Nadgledajte djetetovu upotrebu televizije, mobitela i ostalih medija

Djetetu ograničite pristup medijima koji prikazuju nasilje ili nešto drugo što za njega može biti zastrašujuće. Posebno pripazite na sadržaje koje vaše dijete konzumira neposredno prije spavanja. Nemojte mu prije spavanja čitati priče u kojima se pojavljuju čudovišta, zlikovci ili zastrašujuće životinje. Pred spavanje stvorite umirujuću rutinu. Kupanje, čitanje knjiga i maženje s mamom ili tatom prije spavanja samo su neke stvari koje biste trebali uklopiti u rutinu svog djeteta. Umirujuća rutina pomoći će mu da brže zaspi, a to je automatski i manje vremena za brigu o čudovištima ispod kreveta.Čitanje knjiga o prevladavanju straha od mraka

čitanje prije spavanja
Istraživanje iz 2015. godine pokazalo je kako je čitanje knjiga o prevladavanju straha od mraka smanjilo strah od noći kod djece tijekom nekoliko tjedana. Kad starija djeca još uvijek vjeruju da je moguće da se čudovište ili gladni lav mogu čarobno pojaviti ispod kreveta ili u ormaru, podsjetite ih da ih mašta može izigrati, pogotovo ako se noću već osjećaju tjeskobno.

Starija djeca mogu imati koristi i od učenja tehnike disanja ili pozitivnog pričanja o sebi. Tako mogu umiriti svoj um i svoje tijelo kad im podivlja mašta.

Što treba izbjegavati kako se strahovi ne bi pogoršali? Zadirkivati dijete! Ismijavanje djetetovih strahova može imati loše posljedice. Ne sramotite svoju djecu  i ne nazivajte ih pogrdnim imenima poput „prestrašene mačke“. Mnogi strahovi i fobije odraslih također nisu nužno utemeljeni na činjenicama – poput straha od letenja ili straha od javnog nastupa. Poštujte osjećaje svog djeteta.

Tvrditi da strah nije realan! Nepotrebno trošite energiju pokušavajući uvjeriti dijete da su čudovišta ispod kreveta nelogična – pogotovo ako imate predškolca. Vaša logika neće upaliti. Umjesto toga, budite empatični i suosjećajni.

Umanjivati djetetove osjećaje! Nemojte govoriti: „Pa nisi ti mala beba da se bojiš mraka“ i sl. Umjesto toga, priznajte da je strah vašeg djeteta stvaran i pokažite mu da razumijete kako je to bojati se.

Plašiti dijete! Važno je da se djeca postupno suočavaju sa svojim strahovima. Izbjegavajte činiti bilo što drastično kako biste pomogli djetetu da prevlada strahove. Ako dijete, dok se boji, zatvorite u njegovu sobu, ili mu dopustite da gleda filmove strave, pojačat ćete mu strah.

Kada potražiti stručnu pomoć? Ako dijete ima problema sa spavanjem, jer se plaši, i ako to utječe i na njegovo ponašanje sljedeći dan, ili ako su njegovi strahovi toliko jaki da često tijekom dana spominje čudovišta, ili se cijela njegova igra vrti oko čudovišta ispod kreveta, razgovarajte s pedijatrom. Ako pedijatar misli da vaše dijete može patiti od tjeskobe ili fobije, potražite savjet dječjeg psihologa.

Tekst: Ivana Kalogjera

Foto: Shutterstock