Objavljivati fotke djeteta na društvenim mrežama ili ne, dvojba je mnogih roditelja, a što kažu blogeri

Dijeljenje na društvenim mrežama svake sekunde djetetovog života već godinama je praksa brojnih roditelja. No, kako u svijetu raste broj slučajeva djece koja poduzimaju pravne korake protiv roditelja koji su, bez njihova pristanka, javnosti izlagali njihove fotografije i njihov život, počelo se postavljati pitanje imaju li roditelji doista na to pravo ili griješe kada javnosti izlažu živote svoje djece.

„Pisala sam sentimentalne postove o svojoj djeci i priče o usponima i padovima roditeljstva. Voljela sam fotografirati svoju djecu. Život je toliko lijep pa sam htjela uhvatiti trenutke koji se ponekad ne mogu opisati riječima. Nisam uopće razmišljala o svim informacijama koje sam tamo iznosila“, rekla je.

U vrijeme kada je Steinberg postala majka svijet je tek počinjao shvaćati što su društveni mediji pa nitko nije razmišljao o tome kakav će utjecaj oni imati na pitanje privatnosti. No, s vremenom i sama se Steinberg, koja je po zanimanju odvjetnica, počela pitati dovodi li svoju djecu u opasnost tako što javno dijeli njihovu privatnost i ima li uopće pravo javno iznositi detalje iz njihova života. Nakon što je godinama njihov obiteljski život dokumentirala online, odjednom se našla u velikoj dilemi. Jedan bi dan, ispričala je za Glamour, podijelila sve detalje o prehladi svoje djece, da bi već sljedeći dan izbrisala taj post.

„Nisam skroz ukinula svoje postove, jer još uvijek vjerujem da postoji moć u povezivanju i pričanju priča na mreži, no sada prvo dobro promislim prije nego što nešto podijelim jer potencijalno ugrožavam život svojoj djeci“, rekla je i dodala kako sada prije nego što objavi fotografije, uvijek prvo od djece traži pristanak.

Na pitanje što misli pod tim kad kaže da „djeci potencijalno ugrožava život“, odgovorila je: „Svakim otkrivanjem podataka o svojoj djeci na internetu, bili oni pozitivni ili negativni, oduzimam im mogućnost da sami ispričaju priču o svom životu, pod svojim uvjetima, i da se online pojave kada i kako to oni žele.“

Prema istraživanju Parent Zone iz 2016. godine svako dijete do pete godine života u Velikoj Britaniji u prosjeku ima 1500 online objavljenih fotografija. Osim toga, fotografije 80 posto djece na internetu pojavljuju se već od samog rođenja. A to sa sobom nosi i brojne rizike, uključujući rizik od krađe identiteta, za što su potrebne tri osnovne informacije: ime osobe, datum rođenja i kućna adresa.

Istraživanje Barclaysa iz 2018. godine o sigurnosti na internetu pokazalo je da bi se do 2030., zbog informacija koje roditelji na internetu dijele o svojoj djeci, moglo dogoditi oko sedam milijuna slučajeva krađe identiteta, što bi godišnje moglo stajati oko 667 milijuna funti. A upravo je dijeljenje informacija online istraživanje opisalo kao „najslabiju kariku“ u riziku od online prijevara i krađe identiteta.

„Većina roditelja ne dijeli informacije o svojoj djeci zato što su zlonamjerni. Oni samo nisu uzeli u obzir digitalne tragove svoje djece”, rekla je Steinberg te dodala kako mnoga djeca imaju „online otisak stopala i prije nego što zakorače svoj prvi korak“. Njihovu „online stazu“ izgradimo mi roditelji tako što i prije njihova rođenja objavljujemo fotografije ultrazvuka, smiješne postove o otkrivanju djetetova spola i imena, a nerijetko ih tagiramo na društvenim mrežama i prije samog rođenja.

„Ovo je generacija hashtagova“, rekla je Emma Nottingham, viša predavačica prava u Centru za informacijska prava na Sveučilištu Winchester.

„Ljudi se rađaju u svijetu u kojem su dijeljenje podataka na društvenim mrežama i iskorištavanje podataka postali norma ponašanja. Uzmimo samo blogere na YouTubeu kojima obiteljska kuća više nije mjesto za život, već mjesto za rad. Brojne tvrtke s tim obiteljima potpisuju sponzorske ugovore. Ako u tim sponzoriranim videozapisima imate i djecu, postavlja se pitanje iskorištavanja djece, ne samo u smislu njihove privatnosti već i u smislu radne snage“, rekla je i dodala kako je to vrlo unosno, a u isto vrijeme i potpuno pravno neuređeno područje, što je velik problem iz razloga jer je mnogim ljudima objavljivanje djece na društvenim mrežama postalo način zarade za život.

Asha Adutwim, trenerica u zdravstvenom i wellness sektoru s više od dvije tisuće sljedbenika na Instagramu, rekla je kako ne vidi problem u tome što javno objavljuje fotografije svoje djece.

„Dijelim detalje svog osobnog života i života svoje djece na Instagramu jer to pokazuje život majke koja radi. Kao rezultat, dobila sam više angažmana i više sponzoriranih objava“, rekla je.

Asha razumije dodanu vrijednost koju za njezin posao imaju njezina djeca, no u tome ne vidi nikakav problem: „Moja djeca imaju 2 i 9 godina i oboje vole biti uključeni u moje online videe. Svaki put kad me moj dvogodišnjak vidi kako snimam video, želi da i njega uključim; razgovara, smiješeći se i pravi grimase. Njemu je to zabavno“, rekla je.

„Uvijek kada započnete razgovor o problemu roditelja koji dijele fotografije svoje djece, to zvuči kao da govorite da su ljudi koji to čine loši roditelji. Ipak, moramo razmišljati o tome kako educirati ljude o ovoj temi“, rekla je Claire Bessant, izvanredna profesorica prava na Pravnom fakultetu u Northumbriji.

Claire Bessant i sama je provela istraživanje koje je pokazalo da roditelji imaju vrlo različite stavove o privatnosti i pristanku. U istraživanju su sudjelovali brojni roditelji u dobi između 30 i 59 godina, a njihovi su se odgovori kretali od onih koji su smatrali da je njihovo pravo podijeliti sve što im padne napamet do djetetove 18. godine, do drugih koji su jasno dali do znanja da misle da nemaju nikakvo pravo javno dijeliti slike svoje djece jer se njihovoj djeci to možda ne bi svidjelo.

Neka djeca već negoduju zbog takvoga roditeljskog ponašanja. Jedan tinejdžer, sin poznate influencerice, na društvenoj mreži Reddit objavio je kako je obiteljsko bloganje loše za djecu jer će se, kako je napisao, sve informacije koje su o njemu objavljene online pojaviti kad bude tražio posao. U znak protesta ovaj je tinejdžer dao napraviti hoodice s natpisima „Ne pristajem da me se fotografira“, „Poštujte moju privatnost" i „Ne zarađujte na meni“. Osim za sebe, hoodice je dao izraditi i za svoju devetogodišnju sestru. „Moja se mama jako naljutila kada su stigle i ljuti se kad ih nosim“, napisao je.

I Claire Bessant upozorava kako je u današnje vrijeme teže početi od nule, primjerice kada krenete na sveučilište, jer je cijeli vaš život već online.

Generacija zillennialsa (odnosi se na ljude rođenu između 1993. i 1998.) sve više strahuje od toga da će im maloljetnički tweetovi i facebook fotografije hedonističkih zabava pokvariti šanse za posao.

Ako ovako na objave iz djetinjstva reagiraju ljudi u svojim 20-ima, postavlja se pitanje kako će tek današnje generacije reagirati na način na koji su njihovi roditelji postupali s njihovom privatnošću. Mogu li djeca zapravo tužiti svoje roditelje zbog narušavanja svoje privatnosti?

U svijetu već postoje takvi primjeri. Godine 2016. objavljeno je da bi strogi zakoni o privatnosti u Francuskoj neke roditelje mogli strpati u zatvor ili rezultirati kaznom od 35.000 funti. Iste te godine zabilježen je pravni slučaj koji je u Austriji vodila 18-godišnjakinja zbog fotografija koje su njezini roditelji objavili na Facebooku bez njezine suglasnosti. I u Njemačkoj je zabilježen slučaj da je dijete tužilo roditelje zbog fotografija na internetu.

Istraživanje London School of Economics pokazalo je da želja djeca za privatnošću raste kako oni odrastaju. Pritom se i sami pitaju što s informacijama za koje se zna da su ih roditelji dijelili bez njihova znanja. Zbunjeni su i zabrinuti i sami roditelji pa mnogi traže da vlade pronađu i ponude rješenje ovog problema.

Pravni stručnjaci s kojima je Glamour razgovarao izrazili su zabrinutost zbog toga kako će pandemija utjecati na stavove društva o roditeljima koji dijele svaku sekundu djetetova života. Promjene u ponašanju neizbježne su u socijalno distanciranom svijetu, i što ljudi više vremena provode online, očekuje se da vlade donesu jasne smjernica za roditelje, škole, poduzeće i medije.

„Dijeljenje na društvenim mrežama sastavni je dio života, samo ga treba bolje regulirati. Imamo zakone poput 'Prava na zaborav', ali to je više teoretska pobjeda nego praktična. Naime, čak i ako se vaše ime ukloni s neke društvene mreže, nakon što je informacija podijeljena online, ona se i dalje može dijeliti na drugim mjestima na internetu“, upozorila je Emma Nottingham.

Tekst: Ivana Kalogjera

Foto: Shutterstock