"Naš Lovro se igrao na mjestu gdje se srušio strop, pet minuta prije": Posjetili smo još jednu obitelj iz Banovine

Dok smo se vozili prema Grabovcu Banskom, kroz šumu, po uništenoj i trošnoj cesti, nismo mogli a da ne primijetimo, bez obzira na zimu i nedavni potres, koliko je lijep kraj kojim prolazimo. Idealan za život i podizanje obitelji. Naša je destinacija bio sada bivši dom 28-godišnjih Josipe i Siniše Tomića i njihove dječice, 4-godišnjeg Lovre i jednoipolgodišnje Mateje.

Josipa nas je dočekala na cesti, da se ne izgubimo, sa širokim osmijehom. Ušli smo u blatnjavo dvorište, a suprug Siniša nas je došao pozdraviti. Naime, on i brat već su radili u stolarskoj radionici, koju su prije tri mjeseca tek uredili, a koja jedina nije nastradala u nedavnom potresu.

'Evo, prije tri mjeseca smo otvorili stolarski obrt, nabavili strojeve, brat i ja tu radimo. Sva sreća da potres nije uništio radionicu. Nekad je to bila štala, a kad smo odlučili pokrenuti svoj posao, preuredili smo je u radionicu', priča Siniša i pokazuje unutrašnjost jedinog objekta koji nije stradao u potresu.

Dok hodamo po blatnjavom dvorištu i krećemo se prema kući, prati nas Medo, veliki križanac retrivera i još nečega, Josipa u rukama nosi malu Mateju, a četverogodišnji sinčić Lovro se srami pričati s nama. Nismo ga uspjeli kupiti ni čokoladicama. 'Lovro se jako uplašio potresa', govori nam Josipa.

Josipa je, unatoč svemu što im se dogodilo, vesela i razgovorljiva mlada žena, priča nam o tome kako ju je strah samu ući u kuću nakon svega što je proživjela, a nije ni čudo, njihova je kuća dobila crvenu naljepnicu 'neuporabljivo', znači da je predodređena za rušenje. Nakon strašnog potresa, koji im je razorio nedavno uređen dom, ova je obitelj s dvoje male djece dvije noći provela u autu. Nakon dva dana došao im je kontejner, u kojem je bilo teško živjeti s djecom i uz to još jako uplašenom.

Kampicu, u kojoj su trenutno, a koja ima i kupaonicu i kuhinju, dobili su posve slučajno: 'Nakon još dvije noći u kontejneru, nazvala me kuma. Rekla je da neki čovjek nudi kampicu i pitala jel' nam treba. I tako smo dobili ovu novu kampicu. Djeci se sviđa, dobili smo čak i televizor'", govori Josipa, 'Tako je - kako je, nekim ljudima je gore nego nama, snaći ćemo se'.

Obitelj je organizirala vanjsku kuhinju jer u istome kućanstvu žive sa Sinišinim roditeljima pa ih ima previše da svi stanu u kampicu. 'Jedemo tu vani, malo je hladno, ali dobro se obučemo. Nema tih novaca za koje bih ponovno ušla u kuću, čak i suđe perem vani', govori baka Ljubica dok priprema ručak.

Ulazimo u kuću, na kojoj se jasno vidi crvena naljepnica, naravno, bez djece. Josipa i Siniša se sjećaju kako je izgledao trenutak kada im se cijeli život iznenada okrenuo naopačke.

'Kada se to dogodilo, bili smo dolje u kuhinji, ručali. Lovro se pet minuta prije nego što se srušio strop, igrao na tome mjestu. Nikad ne ide ručati dolje i baš taj dan se spustio kod bake. Pet minuta kasnije, srušio se strop. Da nije sišao, ne želim ni zamišljati što bi mu se dogodilo', priča Josipa, a na licu joj se vide tragovi užasa koji je proživjela.

'Počelo se sve tresti. Ne možete vjerovati, peći su nam gorjele, iskočile su iz zida. Kad je prestalo tresti, trčali smo unutra i polijevali vodom, da se ne zapali cijela kuća', nastavlja priču suprug Siniša. 'Nije bilo vode, bilo je u šahtu, grabili smo vodu kantama i nosili gore', nadovezuje se Josipa, 'Kad to krene tresti, nemaš ti vremena stati pod nosivi zid, ne možeš se snaći. Ovaj je potres trajao dugo. Ne možeš hodati koliko trese. Padaš okolo.'

Penjemo se stubištem, hodamo razrušenom kućom, ne nalazimo zid na kojem nema pukotine, Siniša nam pokazuje kuću. "Evo, kuhinja je demolirana skroz. U sobi je isto sve otišlo, svaki novi udar, kuća se više raspada. A stalno osjećamo da trese", komentira.

Josipa i Siniša odlučili su dom i obitelj podići u svome rodnom kraju, u Grabovcu Banskom, selu koje je udaljeno od Petrinje kojih 10-ak kilometara. Ovi mladi i vrijedni ljudi pokrenuli su i svoj posao, a FB stranicu njihovog obrta možete pronaći ovdje. Iako za sebe kažu kako su navikli sve zaraditi svojim rukama, sigurno im je teško u ovome trenutku pribrati se i nastaviti dalje. U njima je jaka volja i želja da se nastave boriti, a nada da će svojoj djeci stvoriti bolji život ni ovaj potres nije uspio ugasiti.

Ako želite pomoći ovoj obitelji da izgrade novi dom, da im se život što prije vrati u normalu, svoje donacije možete uplatiti na račun IBAN HR6823400093214867968 (Josipa Tomić).

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Dražen Kokorić