Sjećate li se možda kad je vaše dijete prvi put percipiralo mobitel, kad je ručicom posegnulo baš za tom igračkom? Vjerojatno i prije svoje prve godine života. I baš zato što je to roditeljska stvar, zato što ta mala svijetleća pločica ispušta čudne zvukove, baš je zato djeci jaaako zanimljiva. I kako maknuti taj predmet želja iz njihova maloga života, kako što kasnije djetetu dopustiti da koristi mobitel i kada mu uopće dopustiti, kada mu dati vlastiti mobitel, vječita su pitanja koja vjerojatno muče sve nas.

Djeca kopiraju roditelje!

Hajde, priznajmo si svi jednu istinu. Mobitel nam je u rukama barem 80% vremena koje provedemo budni. Ujutro za doručkom čitamo vijesti, gledamo društvene mreže, provjeravamo mailove, poruke… Ili samo gledamo svoje fotografije, ili ih čak snimamo. Iz dječje je perspektive mobitel naša stalna zanimacija, a oni jednostavno žele biti dio toga. Žele biti dio našeg života. U njihovim je glavama jedan programski kod: želim ljubav, želim pažnju, želim komunikaciju… I eto djelomičnog odgovora, mobitel je samo jedan od programskih kodova. Način da nam se približe i način da nas kopiraju. Pa, kako im možemo braniti mobitel kad ga mi držimo u rukama velik dio svoga dana?

I, na kraju, živimo u 21. stoljeću, kada su mobiteli glavno sredstvo komunikacije, a mi smo društvena bića, zar ne? Očito da je neizbježno da dijete koristi mobitel i da kad-tad postane ponosni vlasnik jednoga takvog uređaja.

Zašto moje dijete treba mobitel?

U doba online igrica, socijalnih medija, zašto ljudima treba mobitel? Za uklapanje u sustav, kako poslovnih tako i socijalnih kontakata.  Što su djeca starija, postaju samostalnija, idu samostalno u školu, na slobodne aktivnosti, ostaju sama kod kuće. Odatle proizlazi onaj temeljni razlog zašto vaše dijete treba mobitel – da biste znali gdje je i je li sigurno stiglo na svoje odredište. Već iz ovoga zaključka bliži nam je odgovor na pitanje: kada djeci kupiti mobitel? U trenutku kad im je potreban, a to je kad se počnu samostalno kretati, bez fizičkog nadzora roditelja, izvan doma i kada počnu sami ostajati kod kuće. Ovo možemo nazvati primarnom potrebom za korištenjem mobitela, i ona nema veze sa zrelošću, nego s nužnošću situacije.

Kad je dijete dovoljno zrelo za vlastiti mobitel?

Ovo je sada jedan posve drugi aspekt, a odnosi se na djetetovu emotivnu zrelost jer ga uglavnom povezuje s provođenjem slobodnog vremena na mobitelu kroz druženje na socijalnim mrežama. Možemo ga nazvati sekundarni ili komunikacijski segment. Komunikacija i socijalni kontakti su presudni u emotivnom razvoju djeteta još od vrtićke dobi. No svima je jasno da djeca vrtićke dobi radije biraju “live” druženja i igre s vršnjacima nego vrijeme provedeno na mobitelu. Ako uzmu mobitel, uglavnom se zadržavaju na raznim videosadržajima, crtićima, pjesmicama ili jednostavnim igricama. Sami procijenite koliko im je to doista potrebno. Možete li im gledanje crtića zamijeniti čitanjem slikovnice, crtanjem, možete li im online igrice zamijeniti igrama uživo.
dječak na mobitelu
Osnovnoškolska djeca dolaze u fazu komuniciranja sa svojim vršnjacima putem različitih aplikacija, kao što su WhatsApp, Snapchat ili TikTok. Ako im to onemogućite u potpunosti, bit će isključena od svojih vršnjaka. Dakle, njihova je potreba za mobitelom ipak malo veća od one djece vrtićke dobi pa je vrijeme da uzmete u obzir onu primarnu potrebu, o kojoj smo govorili, i sekundarnu, komunikacijsku. Ipak, vi ste roditelji i još uvijek je odluka na vama, a i imate potpuno pravo djetetu ograničiti vrijeme provedeno na mobitelu, ovisi o vašoj osobnoj procjeni.

Možete dopustiti mobitel samo u slučaju da dijete odlazi iz kuće i da mu telefon treba da ostanete u kontaktu, možete mu za komunikaciju s vršnjacima ograničiti korištenje mobitela na 2 sata dnevno, možete što god želite. Vi najbolje poznajete svoje dijete.

Kako nadzirati sadržaj na djetetovu mobitelu?

Jako je tanka linija između “biti uključen u to što dijete gleda na internetu” i “biti Big Brother” pa  kontrolirati svaku poruku ili svako pretraživanje stranice. I djetetu je potrebna određena vrsta privatnosti, a što su starija, djeca žele biti više izvan vaše kontrole. Imat ćete koristi od instaliranja različitih aplikacija za kontrolu sadržaja kod mlađe osnovnoškolske djece, ali djecu u pretpubertetu i pubertetu nećete moći baš u potpunosti  kontrolirati niti to trebate činiti. I tu sada dolazimo do one najbolje odgojne metode: ako sa svojim djetetom izgradite odnos povjerenja, kontrolu nećete ni trebati. Zato, razgovarajte sa svojim djetetom od najmlađe dobi, potičite ga na razvoj kritičkog razmišljanja, pa ćete kasnije uglavnom žeti dobre plodove vašeg odnosa.

Tekst: S. M.

Foto: Profimedia