Dijagnoza je pisana kao svojevrsno ogledalo svima nama. Nekad nam se sviđa ono što vidimo, a nekad bismo ga razbili i sakrili. Žmirili mi ili ne, ogledalo je ipak uvijek tu. Možemo pokušati i uprijeti prstom, ali opet ćemo vidjeti samo sebe. U tome možemo naći izgovor za bijeg ili pak utjehu, jer znamo kamo se uvijek možemo vratiti ako nešto želimo promijeniti.

Knjigu izdaje izdavačka kuća Imprimatur iz Bosne i Hercegovine, a njezin urednik i izdavač

knjige Boris Maksimović naglasio je

kako se Nada Kaurin Knežević od svih autora koji su poslali svoje radove na

natječaj Priče iz komšiluka 3 najviše

istaknula ujednačenošću kvalitete pojedinačnih pripovijesti te njihovom

promišljenošću.

"Već se na tih nekoliko priča koje su pristigle na natječaj vidjelo da ih je dugo nosila u sebi te da je vrijedno radila na njima i brusila ih, a kad sam dobio cijelu zbirku, u kojoj je taj konceptualni mozaik zasjao u punom sjaju i u kojem svaka priča ima svoje mjesto, shvatio sam s koliko talentiranom autoricom imam čast surađivati. Preporučio bih ovu zbirku priča svima onima koji su fascinirani kompleksnošću i bogatstvom međuljudskih odnosa. Nema neke posebne dobne granice koja bi djelovala ometajuće. Među pričama ima onih koje se bave kako djecom, tako i starim bračnim parovima, ali sve su one pisane izuzetno jasnim i pitkim jezikom i sve što se događa u zbirci vrlo lako možemo zamisliti u stvarnom životu, što čitanje ove knjige čini zaista posebnim iskustvom.“

Autorica je završila CeKaPeovu radionicu pisanja proze

kod Zorana Ferića, ušla u širi izbor za nagradu Prozak, a i sam Zoran Ferić

sudjelovao je na predstavljanju knjige Dijagnoza i tom prilikom istaknuo:

"Ako postoji neka univerzalna dijagnoza, ona koja obuhvaća bolesti koje na prvi pogled ne izgledaju kao bolesti nego život sam, moći ćete ju naći u ovoj knjizi priča o nama samima. Ove ulančane priče sastoje se od scena označenih šifrom dijagnoze i svaka scena predstavlja i drugo oboljenje. Ljudski su odnosi ovdje ukrašeni finom mrežicom pukotina koje proizlaze iz nerazumijevanja, koncentracije na sebe, ali i neke univerzalne zatvorenosti, neslobode, moglo bi se reći. Pritom svijet što ga Nada Kaurin Knežević slika u ovim pričama nije jednoznačno negostoljubiv, ima u njemu i ljudske dobrote i topline, kao što ima sebičnosti i laži. Priče napučene prikrivenim homoseksualcima koji nemaju snage za izlazak iz ormara, ljudima koji skrivaju svoje neuspjehe, Instagram ovisnicima i primitivnim tradicionalistima, preljubnicima i promašenim romantičarima, otvaraju se u različitim licima, ja, ti mi i tako nam i svojom gramatikom sugeriraju o kome i komu govore. Minimalističke, dijaloške i strogo stilski funkcionalne, ove priče kao da nastaju na temeljima najbolje američke tradicije pripovijedanja. I po tome se može vidjeti kako se jedan univerzalni jezik pričanja priče sjajno snašao na domaćem terenu.“

Cilj Dijagnoze nije dijagnosticirati medicinske poremećaje, već otkriti male pukotine koje se nalaze u svakome pojedincu te potaknuti pojedinca i zajednicu na razgovor, međusobno razumijevanje i stvaranje tolerantnijeg društva koje prihvaća druge i drukčije.

Tekst i fotografije: press