Moram priznati, otkad je došla naša mala princeza, ne pamtim kad sam se zadnje baš dobro naspavala. Svako jutro želim još barem tih 5 malih, slatkih minuta dulje u toplini svoga kreveta bez da itko treba nešto od mene. A onda me kao "hladni šamar" pljusne realnost i već sam na nogama prije nego što se stignem normalno razbuditi.

Imamo bebu od 8 mjeseci, prvo nam je dijete i svjesna sam kad dođe i drugo (zasad nam još nije u planu) da će umor biti još veći. "Da, da, što se žališ, vidjet ćeš kad dođe drugo, treće..." - slušam "pametovanja" sa strane. Sve je to meni jasno, ali već sam sada umorna i konstantna "kokodakanja" dežurnih dušobrižnika mi baš i ne pomažu (premda su oni uvjereni da su dali savjet "zlata vrijedan").
u-potrazi-za-slobodnim-vremenom

Kao trenutna kućanica, ne bih si trebala dopustiti da u nekom trenutku “zakažem”. Znam da, ako ne napravim ručak, moja obitelj danas neće ručati. Znam da, ako danas ne stavim prljavi veš na pranje, neće biti čistog. No, iznimno važna stavka je činjenica da postoje i iznimke. Iznimke koje će meni kao roditelju dati taj traženi odmor, spas za moju premorenu glavu.

Sedmi dan

Šest dana u tjednu moja će obitelj imati pripremljen kvalitetan ručak, a sedmi dan ćemo svi jesti kajganu i biti siti, a ja ću biti ipak malo odmornija. Sedmi dan možda neću nositi baš "onu najdražu majicu", jer još uvijek stoji na hrpi s prljavim vešom. Nosit ću neku s dna ormara, ali ću biti malo odmornija. Imat ću više vremena za svoje djetešce koje treba svu moju pažnju i svaki djelić mog slobodnog vremena. Ne kažem da sva briga spada na mene, ljepote i nedaće roditeljstva dijeli sa mnom i moj suprug. No, on ima doista težak, fizički iscrpljujuć posao, pa ga iz nekih stavki pomaganja oko kućanstva “poštedim”, ali je zato prisutan u svim segmentima odgoja i roditeljstva podjednako kao i ja. Ne zato što mora, nego zato što to želi!

u-potrazi-za-slobodnim-vremenom

Kada smo više vremena skupa, možemo stvoriti uspomenu više koje će se dijete sjećati bolje nego jesmo li taj dan jeli kajganu ili koju boju majice nosim. Često u rutini života zaboravljamo koliko brzo djeca odrastaju, te da smo mi tu da s njima kreiramo životne uspomene kojih će se sjećati kada budu stariji ili kada nas više ne bude. Kolotečina života će nas brzo "usisati" ako joj to dopustimo, i dijete će tada imati umorne, nezainteresirane roditelje i toliko uspomena manje. Puno stvari može pričekati do sutra, jer vrijeme ne staje, nego ubrzano juri. Pretvara naše malce u odrasle osobe, a nas u premorene starce. Recite "STOP", zaustavite brige, ostavite nagomilano suđe, neoprane prozore, nesložene igračke i počnite stvarati uspomene sa svojim malim ljudima. Pomozite im da izrastu u velike, kvalitetne ljude s prekrasnim uspomenama. Neka vas ne muči tko će što reći, ne živi se od toga, život se broji po količini sretnih trenutaka i uspomena. Nemojte to zaboraviti.

Tekst: Instamama Dora, Mommylaand

Foto: osobni arhiv