Tko se boji vuka još ili zašto priče nisu samo priče?

Mother and children sons reading book together at home, Image: 280323274, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Oksana Kuzmina / Alamy / Alamy / Profimedia

Fobije ili strahovi su neugodni i odraslima, a posebice djeci koja se s novim iskustvima susreću svakodnevno. Dijete nema emocionalne kapacitete i mogućnosti kao odrasli ljudi pa se često neka zbunjujuća iskustva pospremaju duboko u podsvijest. Primjerice, dijete može negativno reagirati na loptu žute boje jer ga je nekom prilikom u igri slična ili ista lopta srušila. Umjesto suočavanja sa strahovima, možemo o njima ispričati priču.

Glavni junaci tada prolaze kroz slične životne situacije i dijete to kroz vremenski odmak i uz sigurnost odrasle osobe lakše prevladava. Priča pruža odmak i sigurnost, a istovremeno priziva osjećaje i doživljaje vezane uz neki događaj. Premda se odrasli često čude tome kako se u bajkama prikazuju strašne situacije i krvavi detalji, djeca takve stvari uopće ne primjećuju. Kada djetetu od tri godine kažete da je glavni junak priče umro, on to ne shvaća previše dramatično. Kažete li mu da je junak izgubio dudu ili da ga je mama ostavila u vrtiću, to bi mogao shvatiti puno dramatičnije jer je to doživio.

Tko se boji vuka još ili zašto priče nisu samo priče?

Djeca od dvije ili tri godine nemaju stalnu koncentraciju i mogućnost da s njima detaljno razgovarate o strahovima. Ipak, njihove strahove od nepoznatoga lako se može pobijediti kroz priču. Primjerice, dijete pripremate na vrtić i pričate mu ili čitate slikovnicu o nekom junaku koji odlazi u vrtić. Važno je da se taj junak isto prestraši vrtića kako bi vaš mališan u priču povjerovao do početka, a tada je važno ponuditi rješenja i u priči pobijediti strah. Često se događa da istu priču ponavljate danima. To je dobar znak jer pokazuje da se vaše dijete postupno suočava sa strahovima i oni svakim pričanjem sve više blijede.

Ne pomaže ako djetetu kažete da se ne treba bojati. Ono ne zna što to znači "trebati se bojati". Iskreno, znate li vi slučaj u kojem se "treba bojati"? Strah je nagonski uvjetovan i u nama izaziva stres te nas često paralizira zbog čega ne znamo uvijek pravilno reagirati.

Fora priče izliječile su već neke dječje strahove

Odlična su situacija zajedničke grupne radionice pričanja priča ili kazališne predstave. Na takvim je događajima uvjerljivost veća jer je veći broj prisutnih ljudi koji potvrđuju ono što priča poručuje. Na Fora pričama za najmlađe često pričamo priče koje djeci pomažu s novim situacijama i strahovima. Kao voditeljica priča, ponekad nisam ni svjesna strahova koje djeca prisutna na radionici imaju. Sjećam se situacije u kojoj mi je majka djevojčice od četiri godine rekla da su po povratku s radionice izvadili velikog plišanog medvjedića koji je bio pospremljen na sigurno jer ga se djevojčica bojala. Na radionici smo toga dana imali velikog plišanog medvjeda koji se popeo na kuću i s kuće nespretno pao. Ostala djeca su ga kasnije grlila i s njime se mazila.

Grupno pričanje je učinilo da se ni djevojčica više ne boji velikih plišanih životinja. Ista je djevojčica bila prilično sramežljiva i zatvorena jer ne pohađa vrtić, nego je kod kuće s majkom. S vremenom je i na radionicama postala hrabrija, a ohrabrila se te posjetila neke druge radionice prilagođene njenom uzrastu.

Slikovnice i superjunaci u službi istjerivača strahova

Na pričanju Fora priča čest je gost vuk. Kod jednih izaziva oduševljenje i divljenje, a kod drugih strah. Tako je nedavno na radionicu ušetao dječak od tri godine koji nije bio ljubitelj čupavog stvora. Mi smo upravo čitali slikovnicu o Vuku koji je želio biti druge boje. Nije bio oduševljen vukom, ali kada je vidio kako vuk na slici ima svaki treći zub i kako je jadan smotan, brzo je to mami ponovio nakon radionice i bio ponosan kako vuk uopće nije jako strašan.

Osim uobičajenih strahova od odvajanja ili nepoznatoga djeca često imaju neke emotivne traume. U ozbiljnijim situacijama emocionalnih poteškoća terapeuti preporučuju terapeutske priče. U slučajevima kada u obitelji postoje svađe ili je obitelj razdvojena, dijete ima potrebu za pričom. Prekrasna priča o Krijesnici koja se zove baš kao tipruža djeci koja su proživjela neke obiteljske traume prekrasnu utjehu i sigurnost. Jedna velika djevojčica koja je sada teta djeci u vrtiću i sama mama dječice koja su odrasla je pronašla utjehu u Krijesnici te ju emotivno doživljava svaki puta kada ju čita djeci na glas.

Majka sam dječaka od tri godine koji ne živi sa svojim ocem i u posljednje je vrijeme često tužan i spominje kako mu nedostaje tata. Njegova najdraža priča posljednjih dana je o Izbaviteljima, obitelji superjunaka prema istoimenom crtanom filmu. Tata je glavni lik na vrhu naslovnice slikovnice. Meni pak Ivica i Marica izazivaju fizičku reakciju prilikom čitanja, roditelji koji ostavljaju svoje dijete, nezamislivo strašno. Priče nisu samo priče, one su mnogo više.

Raspored novih Fora priča

Želite li da se i vaše dijete oslobodi ponekog strahića koji ga muči ili sudjeluje u interaktivnim pričanjima priča, sljedeće su na redu u nedjelju 27. 10. u 10 sati i u subotu 2. 11. u 10 sati. Dodatne informacije i prijava na foraprica@gmail.com, a detalji o radionici na sljedećoj poveznici.