Šalim se, idemo ponovo. ?

Loki je član naše male obitelji već duge 2 i po godine. Kada je došao u naš topli dom, bio je veličine mog dlana. Danas ima 7 i po kila. Mali je, ali za****n. Zavoljeli smo ga odmah pri prvom upoznavanju. Od tog dana, naš stan malo češće i temeljitije čistimo, ali nikada nam nije smetala prljava šapa na laminatu ili koja dlaka na kauču. Doduše, izabrali smo malu pasminu koja ne pušta baš previše dlaka, ne slini i ne smrdi. On je Shih Tzu, a to znači da je lud k’o kupus, i da za sebe misli da je veći od argentinske doge. Često je opasniji od bilo koje takozvane ”opasne pasmine,” iako nema opasnih pasmina, već samo opasnih i neodgovornih vlasnika. Shih Tzu inače znači Mali Lav, tako da mi kod kuće imamo i Lava i Lavicu.

Loki je, do ove godine u lipnju, bio naš ”sin jedinac”, onda je postao ”veliki braco” našoj Leoni. Naš stan je i dalje čist, usudila bih se reći i prečist, ali za to smo samo ja i moj OCD (OKP) krivi. Beba često boravi na podu, igra se i uči, a njen je peso čuva i brani, tako da laje i na vjetar. Uspavljivanje bebe često završava tako da se Lokija opominje zbog lajanja, ili mu se guraju keksići u usta kada ne laje, a u 80% slučajeva probudi malenu i 2 do 3 puta prije nego ona čvrsto zaspe. Ima trenutaka kada bih ga najradije bacila preko balkona, što naravno neću učiniti, ili zavezala za stablo, što je predložila jedna moja draga prijateljica iz Zadra. ”Zavezati za stablo i psa i kolica i otići na kavu.” #Nemajka Level Pro ?

Svi vi koji imate poslušne i dresirane pse, svaka vam čast, ja svog ništa nisam naučila osim da kaka i piški vani na travi i da zna gdje je frižider u stanu. Uvijek sam se opravdavala time da je moj pas sladak, pa da ne može biti i pametan.

Lokija privikavamo na suživot s malom bebom. Nije mu dozvoljeno da liže ili grize bebu i njene stvari. Kasnije ćemo raditi suprotno, privikavati Leonu na njega, jer djeca do druge godine ne razlikuju psa od igračke. Povlačit će ga za rep i uši. Vratit će ona njemu milo za drago, za sva buđenja zbog njegova laveža. Napomenut ću i iduće, budući da psi reagiraju instinktivno, dovoljna je sekunda da pas ‘iz čistog mira’ ugrize dijete. Stoga, NIKADA, ali NIKADA, ne ostavljam Leonu i Lokija same, roditelj uvijek mora biti u blizini kako bi mogao pravovremeno reagirati. Psi su baš kao i djeca i ponekad igru shvaćaju preozbiljno. Stoga, oprezno!

No, jedno je sigurno, dijete treba odrastati uz kućnog ljubimca, a evo i zašto, u najkraćim crtama:

  • ZDRAVLJE – krzneni prijatelji pružaju zdravstvene prednosti i za trudnice i za djecu od najranijeg djetinjstva. Pročitala sam da su te prednosti: manja vjerojatnost od alergija, astme, pretilosti, pa čak i raka.
  • VRIJEME U PRIRODI – obitelji koja ima psa/e više vremena provodi na zraku koji najviše godi upravo djeci. Sunce, priroda, šetnja i opuštanje svakako su zdravija opcija od provođenja vikenda igrajući video igrice ili slušajući/gledajući YouTube (ovo zadnje ja svakako ne podržavam).
  • ANTISTRES – psi imaju sposobnost umanjiti stres. Druženje sa psom može imati izrazito terapeutsko djelovanje na cijelu obitelj. Samo maženje psa može dati čovjeku osjećaj sigurnosti i ugode. I sama, kada sam tužna ili napeta, pomazim Lokija i odmah mi je lakše.
  • DISCIPLINA I ODGOVORNOST – djeca se nauče brinuti o psu, a pas se nauči slušati dijete. Stvaraju odnos poštovanja i prijateljstva.
  • EMPATIJA – djeca koja odrastaju sa psima suosjećajnija su. Danas-sutra će takva djeca poštivati sve životinje, a kako njih, tako i ostalu djecu s kojom će se družiti.

Sigurna sam da ima još more razloga zašto je suživot psa i djeteta zapravo preporučljiv. Negdje sam pročitala da djeca, školske dobi, lakše čitaju i uče sa psima nego s roditeljima. Psi su najbolji slušači i nikad ne postavljaju glupa pitanja, valjda je to razlog.

Kako bilo da bilo, meni je drago da će moja mala Lavica, propuzati uz svog ljubimca, da će se vjerojatno pridržavati za njega kada krene svojim prvim koracima koračati ovim malim stanom, ali velikim svijetom.

Lokiju želim dug, zdrav i sretan život. Nadam se da će naš Mali Lav ispratiti našu Malu Lavicu i u srednju školu. Ona mu je prva, ali vjerojatno ne i zadnja beba, pa sam sigurna da će nam svima biti jako veselo u godinama koje slijede.

#PsiSuZakon ❤

Tekst i foto: Elena Vian Projić, profesorica u čizmama marketingaša, blogerica Jedna od Šefica, mama