Dječaci se igraju lutkicama, a djevojčice autićima

Na pisanje ove teme potaknuo me jedan otac koji mi je govorio: „Znate, već nekoliko dana sin mi priča da se igra sa svojim prijateljem i da je u toj igri on mama, a drugi dječak tata. Muči me to što je on u igri žensko i može li to utjecati na njegov spolni identitet?“

Ja: „Da, točno, i vrlo su kreativni u igri, dogovaraju se i surađuju. Recite mi, kuhate li vi ili obavljate katkad kućanske poslove?“

Otac: "Da, ponekad."

Ja: „I pritom se osjećate kao žensko?“ Tada se počeo smijati.

Socio-emocionalni razvoj temelj je za cjelokupni razvoj djeteta predškolske dobi. Razvoj pojma o sebi počinje već u prvoj godini života kada se dijete smiješi i vokalizira svoj odraz u ogledalu, no te reakcije ne znače da je sposobno za samoprepoznavanje, niti svjesno da će svojim pokretima izazvati promjenu odraza.

Pri kraju druge godine počinje prepoznavati samo sebe (u ogledalu).

Od druge do treće godine, dijete već dosta jasno poznaje svoje tijelo, poznaje dijelove tijela. Zna svoje ime i spol i pokazuje elemente poznavanja spolnih uloga (povezuje sliku muškarca i žene s predmetima koji im pripadaju: odjeća i sl.)

Između treće i četvrte godine dijete iskazuje svoj spolni identitet (ja sam dječak/djevojčica po odijevanju, kosi, razlikuju igračke kojima se češće igraju djevojčice ili dječaci). Zna koliko ima godina, povezuje ime i spol. Povećan je interes za vlastito tijelo i njegovo funkcioniranje. Između četvrte i pete godine se pojavljuje spolna stabilnost – „Kad narastem, bit ću žena/muškarac.“ Opisuje sebe tjelesnim osobinama (Imam pjegice.), oznakama posjedovanja (Imam bicikl.) i preferencijama (Volim sladoled.).

Između pete i šeste godine pojavljuje se spolna dosljednost. Dijete zna da se ne može promijeniti spol niti odjećom ili frizurom. Često govori i ističe svoje tjelesne karakteristike, svoje sposobnosti (Ja mogu jako brzo trčati.)

Sa šest godina dijete opisuje sebe i stavlja naglasak na svoje ponašanje, svoje sposobnosti i vještine, socijalnu usporedbu s drugom djecom i emocije.

Također, važno je naglasiti da djeca uče čineći, po modelu i kroz igru. Igra uloga ima velik utjecaj na dijete. Evo npr. igra lutkama. Dijete se igra lutkom, sluša kako diše, uzima stetoskop. Možda će jednog dana postati liječnik? Zašto ne, vrlo korisna profesija. Lutki nešto objašnjava, čita slikovnice, pokazuje kako se crta. Možda će postati učitelj ili odgojitelj? Također jedna divna profesija i važna za budućnost mnogih novih generacija. Dijete kuha, uzima lutkicu u naručje i hrani ju, pjeva joj. Možda će jednog dana postati majka ili otac? Uloga roditelja je najvažnija jer obuhvaća sve druge uloge.

Foto: Profimedia